Detalji su važni

Djevojka je čekala zrakoplov u čekaonici jedne velike zračne lu­ke. Budući da je trebala dugo če­kati, odlučila je kupiti knjigu da joj vrijeme brže prođe.

Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela je u čekaonicu VIP da je nit­ko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica s keksima, a s druge je­dan gospodin koji je čitao novine.

Kad je ona počela uzimati keks, i gospodin je uzeo jedan.

Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gle ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, udarila bih ga...

Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je i dalje jedan.

Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka po­misli:

- Baš me zanima što će sad na­praviti.

Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!

Ovo je zaista previše, ona se za­crveni od ljutnje, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.

Kada se osjetila malo bolje, na­kon što ju je prošla huja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da ne bi opet bilo iznenađenja.


Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci... u tom trenutku spazi pa­ketić keksa još uvijek netaknut.

Posrami se i tek tada shvati da su keksi, isti kao njezini, bili od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj po­sljednji komad s njom, totalno su­protno od nje, koja je bila ljuta i povrijeđena.

ZAKLJUČAK:

Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to ni­kad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego što se dođe do brzo­pletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, gledaj s paž­njom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled.

Detalji su važni.

Travanj 2011.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

23. ožujka 2007.

 

 

S velikom hrvatskom

Književnom nagradom u koferu

Sjedim na Zagrebačkom kolodvoru

I čekam vlak za Sarajevo.

 

Pokupovao sam sve novine i magazine

I listam, tržeći svoju fotografiju

Grozim se vlastitih rečenica, laudacija

Grozim se općih mjesta.

 

Pomišljam kako sam

Prije petnaest godina

S ovog mjesta krenuo prema Dunaju

S družicom mog života

S dvoje djece u naručju

Kako bih sačuvao djecu

Kako bih sačuvao glavu.

 

Tad sam bio šugav pas, a sada sam

Slavan i priznat od braće

Tješim se tako dok gledam

Svoju otužnu i otešćalu figuru

U novinskome rasteru.

 

Vlak kreće. Već kod Siska

Fućkam na vlastitu književnu slavu

Pijem rakiju iz pljoske s gastarbeiterima

Što hitaju iz tuđine

Svojim porušenim kućama.

Pjevam sevdalinke

Sa srpskim i bošnjačkim izbjeglicama

 

Mojom jedinom braćom.

 

 

Mile Stojić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE