Ekološka zabluda nekoliko bosanskih glupsona u dijaspori

Piše: Boris B. IKO

Neka mi oproste sva pokoljenja. Nemam niti jedan alibi kako bi opravdavao moju ljudsku glupost. Možda samo jedan; da je sve posljedica mog školskog javašluka i direktna posljedica mojih prepisivanja i lažiranja, tijekom kratkog školovanja. Neka mi oproste svi apsolventi iz Visokog, Širokog, Uskog i Dugačkog, ili kako se zovu svi ti centri sveopće pameti.

Ja sam zaboravio «Međunarodni dan močvara» Federacija BiH je obilježila taj dan uz suglasnost ostalih članica «Ramsarske konvencije». Svečanošću u Hutovom Blatu nekoliko uzvanika je svjesno isključilo all-road vuču na svojim džipovima, što je svima poznato kolika je to žrtva naročito na ovako močvarnim predjelima a sve u svrhu očuvanja populacija koje gmižu i gamižu u močvari i okolo nje. Oprostite mi što nisam bio dostojan da upalim svoje auto i provozam se nekih stotinjak kilometara da bih mogao prisustvovati tako lijepoj manifestaciji. Čini mi se da je bilo ljepše druženje nego kod otkrivanja spomenika «Bosanskom brdskom konju» ispred Veterinaskog sveučilišta u Sarajevu. Tu nema opravdanja pred budućim naraštajima. Trebao sam..., morao sam obući svoje planinarske cipele (350 km-jeftine), kontrolirana proizvodnja negdje u Indiji (jedan kontrolira dok djeca rade), obući svoju nepropusnu jaknu (samo od prirodnih vlakana), proizvedena u Europi EU (Rumunija) i pokazati svijetu da mi nije do moje guzice, nego želim kazati da ne kopaju po kantama za smeće, jer tu dolazi do razbacivanja otpada a učinak je mali, možda u najboljem slučaju da se prehranite Vi sami. A gdje su ostali!? Koje li bezstidne sebičnosti.

Eto, i ja sam vjerojatno jedna od tih sveznajućih faca što pokupiše svu pamet u Zapadnoj Europi. Opet je to posljedica naše ljudske gluposti (škola & prepisivanje i sl.); ne samo nas nego i naših predaka a mi kao ovce (što smo dokazali kroz povijest) išli smo po sistemu:kud svi Turci tu i mali Mujo. Koje li zablude!?

Zato svi koji žele obrazovanje, prosvijećenost i blagostanje neka idu na drugu stranu na istok,jug, gore, dole samo ni za živu glavu na zapad; u taj obor glupsona i prepisivača. U ime toga živjeli svi: «Međunarodni dani močvara», »Međunarodni dani proplanaka», «Međunarodni dani ne uzoranih njiva», »Međunarodni dani nepušača», «Međunarodni dani pušača» i dabogda spomenike imali svi Bosanski brdski konji, krave, krmače pa i ostali kućni ljubimci.

Nisam ja zagovornik tih globalnih orgijanja svjetskih i velikih kompanija; ali za ime Božije zar u toj našoj Bosni tako napaćenoj i siromašnoj nema važnijih obilježavanja? Koliki god da je budžet za takve manifestacije, preveliki je. Sve dokle naši sugrađani žive na rubu egzistencije i traže onaj kruh naš svagdašnji po kantama za smeće; neodgovorno i bezobrazno, čak i uvrjedljivo je gladnoj djeci u Somaliji objašnjavati od koje je važnosti prestanak lova na Kitove.

 

U ime nekoliko etnički raseljenih ali etički svjesnih građana, negdje iz zaostale Zapadne Europe i ekološki operirane.

 

Vaš Boris B. Iko

Ožujak 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

 

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

 

MASKE

 

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

 

HORA

 

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

 

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46