Jedan čovjek, jedna stranka - 8.

Stranka bih pa ne bih (SBPNB)

Program:

 

Točka 1

Situacija u zemlji je strašna, boljerečeno grozna, a to šta se radi, pa to nemoš gledat.

A šta ja znam, možda i nemože bolje.

 

Točka 2

Ako se nešto pothitno ne popravi otići će sve u ..., da prostite u onu stvar, i zato treba nešto napraviti ali ne znam šta.

A možda se više ništa ne može napraviti.

 

Točka 3

Raja je na minimalcu, pa i njega ne dobivaju. Nema se posla, mladi su na burzi kad nisu na heroinu. Ljudi moji, privreda ne štima i to je to. Prvo treba privredu izliječiti.

A možda se i ne može više izliječiti.

 

Točka 4

A i ova mafija, jebote, ta banda. Gdje god kreneš, mafija, bandit do bandita.

Ljudi moji, možda tu nema više spasa.

 

Točka 5

Na ulici prodaju diplome. Pa gdje to ima?! Ma sve to treba pohapsiti. Al prije hapsane da diplome dobijemo i mi koji nismo znali za to. Nema diskriminacije moliću fino. Pa nisam ja lud.

 

Točka 6

A penzioneri. I njima treba nešto obećati. Svi im obećavaju pa ćemo i mi. Zašto ne?! Šta ja znam..., možda veće penzije, a možda njima i nije do toga.

Onda možda ipak bolje ne.

 

Točka 7

Evropska unija, ljudi, to! Svima će biti bolje. A možda i neće. Zato smo mi da uđemo ili bolje da ne uđemo?

 

Točka 8

Mi smo za medijske slobode. Neka Seve opet malo snima, a mi ćemo je tužiti jer ne snima s nama.

Ali bi nas naše žene mrko gledale. Onda bolje ne.

 

Točka 9.

Nego, dečki, zašto mi osnivamo uopće ovu stranku? Šta će nam? Ko zna šta se na kraju može izleći.

Ili možda ipak bolje ne. A... šta velite?

 

    pv

Listopad 2011.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

 

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

 

MASKE

 

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

 

HORA

 

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

 

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46