Jedan čovjek, jedna stranka

Predrag RAOS

 

Marx, Engels, Lenjin, Raos
Marx, Engels, Lenjin, Raos

DOBRO JUTRO, STIGO ĆUMUR, DOŠLA DEMOKRACIJA!

 

Ili: Sad slobodno laj.

Kad si sigurno vezan.

Što ukazuje na sve velike prednosti demokracije. Jer prije nisi smio lajati. Ili možda samo malo. Ili samo ne tako glasno. Ali se zato lajalo na sve strane, više, ali tiše, bio je to lavež za mase. Laj na radničkom sastanku, i na sastanku kućnog savje­ta, i tu laj, zna se gdje se smije lajati. Dok ne zadovoljiš potrebu svakog našeg radnog čovjeka za lajanjem. Kad svi laju, laj i ti. Kao psi čitavoga sela, kad jedan počne, pa drugi vide da se smije. Tako bijaše u početku. Ali je onda, sve tako pomalo, jedna kvan­titeta prerasla u novu kvantitetu. E, moj Karlu, e moj Marxu, već si po tome mogao znati da diktatura proletarijata naprosto nema šanse.

Bilo je, dakle, tihog lajanja, al još više tihog rezanja. Na zvec­kanje lanca toliko smo se bili privikli da ga nitko više nije ni čuo. I onda, smio si lajati, ali u egalitarističko doba lajanje se dijelilo na točkice, uravnilovka je bila i za vau-vau, jer ako bi postao puno glasniji i od glasnih, jer gazda (hozjain) bi samo dreknuo: "U kućicu!" I ode ti u kućicu s puno, puno soba, jer u Božjoj ih kući, vele, ima mnogo. Pogotovo u bivšem samosta­nu, gdje se sada drukčiji redovnici drugom bogu mole. Liberte, egalité, fraternité.

Ili, prevedeno (ne znaju svi francuski): Slobodno laj. Ali samo kao i svi ostali. Il ćeš se bratimiti s čudnim svatima.

Laj, ukratko, da laješ, jer se pas mora izlajati pa da bude mir. Ali kad gazda kaže dosta, onda je dosta, jer je gazda gazda. Ali, imao si svoju kućicu. Svoju kućicu, svoju slobodicu. Za ko­ju si bio vezan debelom lančugom.

No dobro, mogao si njome bar zveckati, tom lančugom; samou­pravno i demokratski, u duhu bratstva i jedinstva. Doduše, ne baš previše, nego u zacrtanim okvirima njezina dosega. Ali ti bar nitko nije zveckao s lovom. Malo izvan dosega tvog lanca. Nevidljivog lanca kojim te vezala nevidljiva ruka. Koji više ne zvecka nego svira. Svira i pjeva i vrišti u svim duginim bojama neona i anilina.

No dobro, dobro jutro, stigo ćumur, došla demokracija, no da joj sad priđemo i s druge strane. Sociološki i politološki, a ne samo psihološki i kinološki. A s druge se strane vidi ovo:

Despotizam je vladavina jednoga, pobjednika u građanskome ratu. Demokracija je pak građanski rat koji traje.

Rat koji se, dakako, vodi na kulturan, dakle kastriran način, ili, da se izrazimo suvremenije, informatički a ne stočarski, rat koji se vodi matematičkim modeliranjem. Umjesto glasača u drvenim, broje se glasovi u kartonskim kutijama. Drugim riječima, nakon permanentne smo revolucije u perma­nentnom građanskom ratu, no i to je nešto. I to još virtual­nom. E, da je i Trocki, kamo sreće, prije nego što je krenuo u streljačinu zato da bi tokar poslije šihte mogao čitati Hegela, uspio progledati kroz vrijeme i pogledati bar jednu epizodu "Zabranjene ljubavi"... Ah da, onda bi i revolucija postala virtu­alna, na sreću Vladimira Iljica kad mu je jedan pedagoški eks­periment - zorni prikaz toga što sve radničku klasu čeka kad reakcija (po povijesnom determinizmu neizbježno) slomi još jednu u progresivnom nizu Pariških komuna - najednom pre­rastao u nešto s čim ni u ludilu nije znao što bi.


No neka živi suše svoje mrtve, a mi se vratimo u svijetlu bu­dućnost, kad su se bijeli opet rasuli u spektar. U građanski rat parlamentarne demokracije. No za građanski rat treba imati vojsku. Što nam, dakako, pravi male probleme, jer što reče Kras, bogat je samo onaj koji ima svoju vojsku, a nismo svi trijumviri. Al počekaj od Doboja Mujo, što se ono u Hrvatskoj praši? Do sto i dva konja od megdana, koliko je u Hrvatskoj registriranih stranaka!

Zar toliko imamo tajkuna?

Ili je ima svaka druga od onih Tuđmanovih dvjesto obitelji? Ma ne, nego de razmisli malo. Što reče onaj gusar cezaru: "Da imam brodova kao ti, bio bih car!" Sve je stvar perspektive, a mi nismo zemlja gvelfa i gibelina, već Jove Čaruge, Jocka Udbanića, Šimić Andrijice i zelenoga kadra, rascjepkanog posjeda i seljačka se diže punta, ne dam preko svoga grunta, u kojoj je duplonka teško naoružanje.

I kao što je Srpska Krajina bila hajdučija, sitno poduzetništvo drumskih razbojnika i small bussiness po modelu senjskih usko­ka ("Naši stari stoku otimali, ovce krali, vitezi postali", da citi­ram najmilijeg mi pisca, genijalnog Predraga Raosa), tako su i hrvatske stranke stvorene po modelu Robina Hooda (no bolje i to no od muda do gruda).

I kao što nas je nekad kremenjača hranila i branila, tako ćemo sada živjeti od političke stranke, jer kamen tvrdi tvrdu puru rađa. I ako nas stranka i ne opjeva uz gusle i u desetercu, i ovjenča nas slavom neumrlom, bar će nas na televiziju dovesti, a tko fia televiziji nije bio, kao da ni živio nije. ("Kad kamera šara, rđo, di si? Bolje da se ni rodio nisi!") I zato, što je muškarac bez stranke: kao Iračanin bez brkova. Sam svoj Sadam il svačiji sodom: osnivaj stranku, jer ne znaš kad će se u nekoj novoj zarji komunizma opet na nebo dići ne­čiji brkovi, makar i lokalnog značaja.


I zato je osnovna nakana ove knjige braniti osnovno demokrat­sko načelo:

JEDAN ČOVJEK, JEDNA STRANKA,

bez kojega slobode nema.

Osnuj svoju stranku! Ti to možeš! You can do it!

Je pa kak?

Pa tak.

Ne bum ja to znal.

Kak ne bi znal, kaj ne bi znal.

Uz malu pomoč našihstručnjakov, budu ti pomogli.

I evo je. Knjiga za svakoga a zbog nekoga.

Knjiga na koju se dugo čekalo, knjiga za sve one koji žele svoju državu, koji bi rado i sami rekli "Imamo Hrvatsku". Za sve one koji bi znali napraviti reda, samo da se njima dade vlast, a koju će, nema sumnje osvojiti već na sljedećim izborima, jer gdo ne bi za njih glasal.

Pa ipak, ovu "zbirku tipskih stranačkih programa", nezaobilaz­ni priručnik za sve one koji žele osnovati vlastitu stranku, ne treba shvatiti kao tek puki receptarij, nego prije svega kao ne­iscrpan izvor građe za sve one koji vole majstorijati po kući, pa uzemljivati nulu preko vodokotlića i u bojler ugrađivati termostate vlastite konstrukcije. Da postaneš ako ne baš sam svoj Tito, a ono bar sam svoj Tuđman. I ako ne baš sam svoj Tuđman, a ono bar sam svoj Mesić, taj građanin-predsjednik, hrvatski Louis-Philippe. A ako ne ni Mesić, a onda barem sam svoj Čaruga.

Bolje i to nego šakom u glavu.

Riječ je, dakle, o priručniku za pisanje programa - čime rad većine stranaka počinje i završava - namijenjenom širokim na­rodnim masama, tupom glupom puku - dakle i tebi, poštovani čitatelju.


Prelistajte ga, uvjerite se da u njemu ima ponečeg za svačiji ukus, otkrijte program koji vam najbolje odgovara (upoznajte se s našom bogatom ponudom), pa ga proširite i suzite, modi­ficirajte i mumificirajte, uskladite sa svojim jedinstvenim speci­fičnim i individualnim željama i potrebama, iskažite svoju ne­ponovljivu ličnost, razvijte zapretanu kreativnost, da za male pare svi vide tko ste i što ste! Predsjednik stranke, mamu mu! A ako vam je škola malo teže išla, jer niste bili tako glupi da učite (pametnom to, imate pravo, ne treba), točke pojedinih programa možete i uredno ispisati na listiće (zamolite nekog da vam pomogne), pa ih onda naslijepo izvlačiti iz šešira. Ako ništa drugo, možete biti sigurni da ćete dobiti program suvisliji od većine drugih što kruže Hrvatskom i skupljaju glasove. Programa koje svi pišu, a nitko ne čita; jer svi su ionako prepi­sani, budući da se zna da ih ionako nitko neće čitati; a nitko ih ne čita jer svi znaju da su prepisani. (Što je sve dokaz da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova.) I zato ova knjiga, osim što najavljuje još jedan dolazak demo­kracije - ovaj put ne po modelu Ćaće koji je doveo vola, nego Djedice koji će doći sa sobovima - u hrvatski politički život uno­si još i jednu novinu, naime programe koji se dadu čitati, čime će politički život u Hrvata postati još zabavniji, jer nas političari neće više zabavljati samo svojom pojavom (i ucviljivati onime što govore), nego će napokon uskladiti svoj lik i djelo. Ali ne laje pas sela radi. (Ne onaj s početka priče koji zvecka lan­cem, nego jedan drugi koji plazi jezik.) Jer iako se autor (Jeste me vidjeli na televiziji?) s visine dobrohotno smješka svim strankama i strančicama kojekakvih smušenjaka i bezveznjaka, on to čini samo zato što sam ima najveću ribu u loncu, jer samo on u rukama drži ključ za svaku bravu, kalauz za svačije srce. Stranku, naime, nad strankama, stranku majku svih stranaka, stranku majku koja je majka. Stranku u kojoj se koncentrirala sva vjekovna hrvatska politička misao, i u koju će pohrliti svako domoljubno hrvatsko srce, praćeno svim drugim organima, pa i onim koji mu očito ne služi baš ničemu. I zato ju je i odvojio, tu svoju stranku-miljenicu, iz čitavoga sta­da, ostavio je kao onaj slatki kraj, kao ono slatko pomračenje na kraju vatrometa, kad Hrvat shvati da je napokon dobio svoju državu. Ostavio nimalo ne sumnjajući da će, kao iz puške, do­biti sljedeće izbore čim stupi pred biračko tijelo kao jedan od tristo tisuća strankinih predsjedničkih kandidata. A što je prava (dakako skrivena) svrha ove knjige. Doviđenja u Predsjedničkim dvorima!


DOŠLI ČOBANI I ZATEKLI OVCE

Povijesti iz čijeg mraka sad napokon izlazimo, ali ne zato što se na kraju tunela ukazalo svjetlo, nego fluorescentni brojčanik Rolexa predsjednika Hrvatske urarske stranke:

U tunelu, usred mraka. Blista kruna petokraka.

HRVATSKA STRANKA GULIKOŽA

 

Točka 1

Opće je poznata činjenica da su Hrvatsku ogulili najprije do kože, a onda još i kožu, iz čega se izvodi defetistički stav da se više nema što guliti. Ako, ako. Jer ako se više ne može guliti koža, može se bar guliti kožica, i baš je to predano guljenje kožice alfa i omega požrtvovnog rada Hrvatske stranke gulikoža.

Točka 2

Za razliku od onih koji su Hrvatskoj zgulili kožu, pa im ni ne pada na pamet da joj je vrate (na ti je, mi smo je iznosili), Hrvatska stranka gulikoža će se, težeći održivom razvoju, pre­ma kožici odnositi kao prema obnovljivom resursu, pa će svako guljenje kožice biti popraćeno njezinim vraćanjem, svako svla­čenje navlačenjem, čime će se zajamčeno ostvariti vrlo visoka (pa makar i ne odveć dugotrajna) stopa rasta i postaviti makar kratkotrajno čvrsti temelj hrvatskom boljitku.

Točka 3

Svjesna da je gospodarstvo polazište svekolikog blagostanja na­rodnog, stranka će obznaniti kako bi se trebao naći netko tko bi na opće zadovoljstvo riješio sve gospodarske probleme, te mu pružiti svesrdnu podršku guljenjem kožice.


Točka 4

Svjesna žalosne činjenice da je Hrvatska okružena brojnim i jakim neprijateljima, koji se ne daju otjerati ni vrbovim prutom, Hrvatska će se stranka gulikoža založiti da se, u svrhu očuvanja stoljećima sanjane hrvatske državnosti, nađe netko tko će stvo­riti jaku, modernu i dobro opremljenu vojsku, te se tom nasto­janju pridružiti guljenjem kožice.

Točka 5

Mladi su naša uzdanica i naša nada, i u njima stranka vidi svoj marljivi pomladak. Smatramo da školstvo ne zadovoljava, baš kao ni opći položaj mladih u društvu, pri čemu je posebno velik problem visoka nezaposlenost među mladima. Hrvatska stran­ka gulikoža izražava nadu da će se ipak naći netko tko će sve to riješiti, a dok se to ne ostvari, predložit će mladima da se marljivo prihvate rada u stranci.

Rad će u stranci biti isključivo volonterski, jer se radi iz zado­voljstva.

To se, dakako, neće odnositi na uže rukovodstvo, koje će se navlačenjem kožice baviti profesionalno.

Točka 6

A neš ti zdravstvo, malo malo pa netko rikne; na Mirogoju grob do groba, traži doktor pacijenta svoga. Zbog toga će se Hrvatska stranka gulikoža zalagati ne samo za poboljšanje liječničke nje­ge nego i za ukidanje smrti kao takve. Prvi će dio posla prepu­stiti stručnijima od sebe (već će se netko naći), dok će zvjezda­ne trenutke vječnosti slagati sama marljivim guljenjem kožice.

 

Točka 7

Svjesna da su mnogi su mnogi pošteni ljudi svoj radni vijek pošteno proveli marljivo naslonjeni na lopatu, a da sad nemaju penziju ni da plate onog koji će za njima baciti lopatu, Hrvatska stranka gulikoža će iz sveg srca iskreno željeti da se to nekako riješi. U međuvremenu će marljivo zarađivati za stare dane briž­nim Ljuštenjem kožice.


Točka 8

Bauk kriminala i korupcije kruži Hrvatskom, zadirući u sve po­re društvenog života. Da se on ljudima ne zavuče i pod kožu, propagirat ćemo što češće Ijuštenje kožice. Uvjereni smo da na to nećemo morati poticati hrvatsku policiju, jer ona to već godinama marljivo radi i bez našeg upozorenja.

Točka 9

Budući da je današnje doba vijek znanosti, Hrvatska će stranka gulikoža posebnu pažnju posvetiti znanstvenom usavršavanju. Zbog toga će organizirati znanstvene skupove o guljenju koži­ce, i to po tašenbiljarskim salama.

Točka 10

Za posebno zaslužne članove Stranka će osnovati počasno udru­ženje, Braća hrvatske desnice, čiji će amblem biti hrvatski buz­dovan u hrvatskoj ruci.

Točka 11

Hrvatska stranka gulikoža već će u prvom mandatu ostvariti sanjani komunizam barem u seksualnom pogledu, jer će sva­tko tko bude gulio kožicu raditi prema svojim sposobnostima i dobivati prema svojim potrebama.

Točka 12

Unatoč očitim biološkim ograničenjima, Hrvatska stranka guli­koža borit će se za ravnopravnost spolova, prije svega davanjem podrške sestrinskoj Stanci hrvatskih rifljača te uvođenjem pore­za na strojne perilice od 28 000 posto. Unatoč javnoj i organiza­cijskoj podršci s njom ipak neće održavati zajedničke sastanke, zbog opasnosti da bi eventualno stapanje stranaka moglo dovesti to njihova ukidanja.

 

HRVATSKA STRANKA OPASNIH NO OZBILJNIH NAMJERA

 

Točka 1

Mi mislimo ozbiljno, ozbiljno. Pače i najozbiljnije, najozbiljnije. U našoj ozbiljnosti naša je opasnost. A što bi tek bilo da smo neozbiljni!

Točka 2

Hrvatska je stranka opasnih no ozbiljnih namjera ima duboko po­vijesno korijenje, koje seže još do pete neprijateljske ofenzive. Drug se Marko (nije sto posto, priča se) bacio na drugaricu Ma­ricu (nije provjereno) i stao je komušati.

"Druže Marko!" uskliknula je drugarica Marica. Našto je

on zaojkao iz punoga grla:

"Mala moja, avijon se čuje, biž poda me da ne bombarduje!"

"Ali ja ne vidim avion!"

"Vidit ćeš ga. I sve avijone. I sve zvijezde na nebu, ne samo

petokratku." Pa dodao: "Kako ne vidiš, eno jednog iznad

Brlina."

Vidla Marica vrag odnio šalu.

"Pa ti to, druže Marko, imaš opasne namjere." Našto se on

ukrutio:

"Da, ali ja mislim ozbiljno."

Poslije toga su nju ošišali (nije provjereno), a njega strijeljali (također nepotvrđeno), što je sve podiglo na jedan izvanredno ozbiljan nivo.


Pouzdano je utvrđeno samo to da se ona nije zvala Davorjanka Paunović a on Josip Broz.

Na tom povijesnom temelju stranka će nabijati svoj temelj.

Točka 3

U skladu s tom tradicijom, napadat ćemo kao drug Marko i bra­niti se kao drugarica Marica, a tko će pritom loše proći, zna se.

Točka 4

U svoj svojoj ozbiljnosti i opasnosti ipak ćemo zadržati razum­nu mjeru, da ne bi bilo krvi i mozga po podu i plafonu i tih stvari, jedan je VVerther bio dovoljan. Ako se, međutim, pojavi neka takva stranka, mi ćemo se počis­titi dok se sve ne počisti. Poslije ćemo se pojaviti i reći dobrojutro.

Točka 5

Pristupi li nam nema druga stranka s opasnim namjerama no ne misleći ozbiljno, shvatit ćemo koliko je sve to ozbiljno kad nas počne opasno.

Pristupi li nam neka druga stranka ozbiljno, no bez opasnih namjera, konzumirat ćemo barem koaliciju. Tako ćemo voditi stranačku politiku.

Točka 6

Stranka opasnih no ozbiljnih namjera u svom će se radu zala­gati u prvom redu za dvostranačje, to jest za polarizaciju na vladajući i jebenu stranku.

Pri čemu će jedna manifestirati svoje opasne namjere, dok će se druga pritom držati vrlo ozbiljno.

Točka 7

Budu li naša uvjeravanja "Mi mislimo ozbiljno, ozbiljno" doče­kana salvama smijeha, svoju ćemo čast braniti dižući glas svojih praporaca kao i mlazovima vode iz ušiju.


Točka 8

Radi ozbiljnosti rada ali i održavanja časne tradicije hrvatske države, oštro ćemo se zalagati da u Saboru klaunovi stupaju na scenu samo poslije točke s konjima.

Točka 9

Na pitanje "Ma je l' vi to ozbiljno?" članovi se stranke ne smiju smijati, nego to moraju prepustiti drugima. Osim toga se ne smiju nikome smijati u brk, jer su se brku uvi­jek samo smiješili, a tko mu se smijao, nije dugo.

Točka 10

Radi stvaranja povoljnog dojma i dizanja ugleda stranke, njezi­ni će se članovi na svim javnim nastupima držati uljudno de­presivno. Smijeh će prepustiti drugima.

Točka 11

Da bi se izbjegla svaka neozbiljnost u stranci, protiv neozbilj­nog ćemo ponašanja poduzeti ozbiljne mjere, pogotovo ako je ta neozbiljnost poprimila ozbiljne razmjere. Radi postizanja ravnoteže i dijalektičkog jedinstva prema ozbi­ljnim ćemo se pojavama odnositi neozbiljno. Od ovog će se odstupati samo ako je netko ozbiljan slučaj u toliko ozbiljnoj mjeri da je nemoguće održati ozbiljnost bez od­ređene doze neozbiljnosti.

Točka 12

Stranka će svoju ozbiljnost dokazivati i svojim stalnim poziva­njem na istu. Primjerice:

"Drugovi i drugarice, ozbiljno, Jugoslavija se raspala, ozbiljno, Srbi su preuzeli JNA, ozbiljno, dižu se četnici, ozbiljno, spre­maju se klati, ozbiljno. Već kolju i pale, ozbiljno, po Vukovaru tuku topovi i padaju bombe, ozbiljno, Hrvatska je pred slomom, ozbiljno, na tisuće je mrtvih, ozbiljno, sve će nas postrijeljati, ozbiljno. I zato je, drugovi, ozbiljno, situacija vrlo ozbiljna, oz­biljno, i zato se nad svime time, ozbiljno, moramo, ozbiljno, duboko zamisliti i s tim u vezi, ozbiljno, nešto ozbiljno podu­zeti. Najozbiljnije." Tako će i slijepac vidjeti da smo ozbiljna stranka, ozbiljno.


Točka 13

Svoju ćemo ozbiljnost dokazivati i pokazivanjem svega čime ras­polažemo, da se dama ima čemu smijati čitavu noć.

Točka 14

Program je stranke izrazito tržišni, što će reći da nam je cilj iz Hrvatske napraviti tržnicu, plac, odnosno dernek. Također smatramo da napretka nema bez visoke tehnologije i koor­dinacije rada, i to u prvom redu u okvirima tržnice. Zato ćemo se založiti za napredne metode odsijecanja kesa, kao i timski rad: jedni će zasmijavati publiku, dok će joj drugi mažnjavati lovu. Ako zbog toga nekog bude trebalo i objesiti, objesit ćemo trobojnicu.

Da bi se u biračkom tijelu širila svijest da su nastupile demo­kratske promjene, stranka će Veliko Trgovište preimenovati u Veliki Vašar.


Točka 15

Poznato je da pridjev "opasan" dolazi od riječi "pas" ("opasan za boj"), zbog čega će članovi stranke, da dokažu opasnost svojih namjera, na sve javne skupove dolaziti s pašom, tako da im gaće stalno ne padaju, jer će publiku nasmijavati na drugi način.

Točka 16

Budući da je u republici suveren parlament a ne kralj, dvorske će se lude zamijeniti parlamentarnim.

Točka 17

Štiteći lik i djelo Josipa Broza, stranka će svim sredstvima suzbijati klevetu da su mu posljednje riječi "Bar sam se dobro zajebavao", jer je povijesno dokazano da nije zajebavao sebe nego nas. Prelaskom s diktature na demokraciju, preuzet ćemo i njegove ovlasti.

Točka 18

Na utuk onima koji se cerekaju kao da su još na grani, bit ćemo uvijek u banani.

Točka 19

Radi podizanja nivoa opće ozbiljnosti, stranka će državu stal­no dovoditi u sve ozbiljnije situacije. Suicid, kao krajnji oblik ozbiljnog ponašanja, nećemo poticati izravno, nego prije svega svojom mudrom gospodarskom politikom.

Točka 20

Mi mislimo ozbiljno, no koliko je sve to ozbiljno, utvrdit će se naknadno, kad situacija postane zaista ozbiljna.

Točka 21

Ako nam se netko i bude smijao, proći će ga volja kad vidi što smo iza sebe ostavili.

 

HRVATSKA BOSANSKA STRANKA

 

Točka 1

Ma jebo im ja mater.

 

.......................................................................

 

Nastavak slijedi...

Travanj 2011.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46