Kokoooo, telegraaam!

Danas mi nešto dosadno pa šta ću gdje ću vraćam se unazad godinu a možda i dvije , možda i više tko li će znati krhko je znanje. Upitah se nešto "Gdje li se sakrio naš Koko od Posavine" ? Kako zatvoriše baksuzi onaj radio kako se ono zvaše e Bože prosvjetli mi pamet da se ne zeznem pa kažem hm… nedaj Bože da ima neki drugi :) Radio Rodne nam Grude Posavine.. Nesta radio nesta nam i naš Koko koji je vječito smišljao neke smicalice za tatu ,, mamu učiteljicu mislim da se Ivka zvala . Učiteljicu Ivku nije slušao al bogme kada ćaća prst pokaže nema mrdanja skupi se u svoje ćoše i zagnjuri nos u knjigu , kao da čita a on smišlja neke nove smicalice ... Vjerovatno je tako daleko odlutao u smišljanju pa ga zato nigdje nema il je možda riješio da privede kraju tu svoju malu maturu da nebi bio trud uzalud .. Možda je naš Koko sa kravatom odvalio brčine i smješka se ispod tih debelih stakala jer nema stakla za njegovu dioptriju koliko je taj čitao :).. Toliko dragi moj Koko ako negdje ovo pismo tebi upućeno bez adrese bez kućnoga broja zaluta ako ga golub pismonoša ipak donese ... Budi pozdravljen i šta još slušaj ćaću da nebi kaiš letio i na tebe sletio ..

Pozdravvvvv....

Rajčica :)

Veljača, uvečer 2011.

Štovano čitataljstvo

Posavski vremeplov se nada da će ovaj dirljivi telegram Kokove prijateljice i obožavateljke Rajčice doći do njegovih ušiju tj. očiju. Da bi ste i vi skontali ovu nostalgiju, molimo vas da kliknete na ovu krntiju od radijona:

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

MASKE

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

HORA

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46