Nedjeljom ili nekim drugim danom

Mi obitelj ustajemo nedjeljom malo kasnije. Najprvo u kupatilo spraše tata i mama. Tata briči facu a mama noge. Moja sestrica Marica je kupala njenu plišanu patku Lusi a onda je pitala mamu: „A zašto tata briči facu a ti noge?“ Onda je mama se nasmijuljila i rekla: „Ćerce draga svako briči ono u šta ga drugi gledaju.“ Tata je nešto progunđao, mrko pogledao u mamu, a onda je rekao Marici da ne pita svakakve gluposti. Mama je zatim turpijala nokte. 

Ja sam upalijo moj novi laptop i ugalopirao ravno u fejsbuk. Onaj fra Ilija, iz naše župe, poslao mi poruku u kojoj piše: „Koko kretenu jedan, već drugi tjedan mi nisi opro auto, a znaš šta je bio dil? Ti meni svake nedjelje pereš auto a ja tebi iskemijam novi laptop! A sad se praviš blesav, i kad te sretnem svezaću ti uši u mašnicu, jes čuo!“ Onda sam ja njemu napisao: „Nisam mogao ispunit naš dil jer sam turbo učijo zadaću iz matuše i poznavanja prirode i društva  da ispravim asove što mi je prikačila ona vještica, učiteljica Ivka.“ Onda sam mu još napisao ako bude dosadan prijaviću ga pravnoj državi za mito i korumpciju. A fra Ilija je umjesto slova u poruku stavljao smajliće s rogovima, drakulama, vilama, grabljama i munjama. Pošto smo nas dvojica fejsbuk frendovi, ja sam ga stavio na ignore da mu se malko ohlade hormoni i geni kameni.

Onda su moji pošli u crkvu, a ja nisam (pogodite zašto?). Moja sestrica Marica je rekla: „Klipsone ako mi opet baciš moju Lusi u kantu sa smećom, onda ću umjesto nje kupati tvoj laptop!“ Ja sam rekao da je to bilo zbog opasnosti od ptičije gripe, a zatim isplazio jezik, koliko je dug. Onda je se ona nasmijla od uva do uva da mi pokaže njenu horor i strava špangu za zube. Koje žmarce dobijem; dva puta na kvadrat plus trista posto turbo injekšen; ista je ona pjegava kiler lutka.

Mama me pomilkila po kosici i rekla: „Kokiću nemoj zaboravit, kao prošli put, isključit šporet za jedno pola sata, inače će za ručak biti samo kiseli kupus.“ Tata je na facu utrljavao svoj aftaše poslije brijanja i rekao je: „Ajmo se kladit po sto maraka da će zaboravit hehehehe!“

Poslije crkve su kod nas na ručak došli tetak Mato i tetka Luja. Tetak Mato je s čačkalicom u ustima rekao: „Đes Koko, šta ima? Laptop ti je prvoligaški.“ Ja sam rekao: „A, je..., baš ludilo.“ Tetka Luja me pomilkila po kosici i iz torbe izvadila novi strip Alana Forda a onda je rekla: „Evo za našeg budućeg novinara Posavskog vremeplova.“ Ja sam bio veri hepi. Tata je upro prstom u mene rekao: „Narode pazte šta pričate jer ovaj stručnjak sve bilježi i šalje onlajn. Ono što on pribilježi čita cijela Posavina plus kugla zemaljska!“  Onda je odgibao do kredenca po pelikovac.

Mama je najprvo skuvala kavu, a tetka Luja uz kavu uvijek pripali jedan Ronhil. Kako ona veli: „E fakat nema ljepšeg gušta.“ Onda je tetak Mato rekao: „A štaš kad država zabrani pušenje?“ Tetka Luja je rekla: „ E, zaboli me uvo, nek zabrane; ne pušim njima!“ Onda se tetka Luja nasmijala i ispričala jedan vic.

Vic ide ovako:

 

„Otac je čuo sina kako navečer prije spavanja moli:

- Bože čuvaj moju mamu tatu i baku!

Otac je zamijetio da je sin izostavio djeda; sutradan djed nenadano umre.

Sin je naredne večeri molio:

- Bože čuvaj moju mamu i tatu!

Obzirom da nije pri molitvi spomenio baku; baka je sutradan umrla. Pri narednoj molitvi sin je rekao:

- Bože čuvaj mene i moju mamu!

Uvidjevši otac da njega nije spomenuo, prestrašio se, da ne doživi sudbinu bake i djeda. Sutradan, ujutro, nazvao je na posao da ne može doći. Nije nigdje izlazio iz kuće. Onako ušokiran pored sebe je imao telefon sa već spremnim brojem hitne pomoći. Prošao je tako cijeli dan, a on je još uvijek bio živ. Navečer je žena došla s posla i reče ukućanima.

- Narode jeste li čuli da je danas, od srčanog, umro poštar Franjo!“

 

Tetka Luja, moja mama i ja smo krepavali od smijeha. Tetak Mato je  rekao: „Ja svakaki viceva, ma ko to samo izmisli sveca im njiovog!“ A moj tata je izbečio facu u mamu a zatim u mene. Onda je rekao: „A ko!? Zgubidani i ljenčuge, ko će drugi!“  Onda je moja tetka Luja rekla: „E sori, nemoj tako, nije demokracki!“ Moj tata je napravio mahersku facu i rekao je: „A šta bi to bilo demokracki, gloga ti?“  Tetka Luja je raširila ruke i rekla: „Demokracki je, naprimjer, imati protukandidata!“

...........................................................................

Koko od Posavine

 

Studeni 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

23. ožujka 2007.

 

 

S velikom hrvatskom

Književnom nagradom u koferu

Sjedim na Zagrebačkom kolodvoru

I čekam vlak za Sarajevo.

 

Pokupovao sam sve novine i magazine

I listam, tržeći svoju fotografiju

Grozim se vlastitih rečenica, laudacija

Grozim se općih mjesta.

 

Pomišljam kako sam

Prije petnaest godina

S ovog mjesta krenuo prema Dunaju

S družicom mog života

S dvoje djece u naručju

Kako bih sačuvao djecu

Kako bih sačuvao glavu.

 

Tad sam bio šugav pas, a sada sam

Slavan i priznat od braće

Tješim se tako dok gledam

Svoju otužnu i otešćalu figuru

U novinskome rasteru.

 

Vlak kreće. Već kod Siska

Fućkam na vlastitu književnu slavu

Pijem rakiju iz pljoske s gastarbeiterima

Što hitaju iz tuđine

Svojim porušenim kućama.

Pjevam sevdalinke

Sa srpskim i bošnjačkim izbjeglicama

 

Mojom jedinom braćom.

 

 

Mile Stojić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE