Raspjevani KOKO

Jednom je neki Englez Evans, daleke 1875. godine putovao kroz Bosnu ponosnu pa je uz ostalo upoznao i naše posavsko pjevanje. Opisao ga je baš negativno, onako hladnokrvno ko pravi Englez. Veli da više sliči zavijanju pasa nego pjevanju. A uz to kaže kako Posavci pjevajući prevrću očima, stišću šake i škripe zubima.

Bit će da se on namjerio negdje na grupu nekih pijanih Posavljaka pa po njima ocijenio naše pjevanje. Međutim imao mi iz starih vremena neobično lijepih i raznovrsnih pjesama koje će vam KOKO, nesebično, prezentirati.

 

Evo jedne koja se obično pjevala kad momak dođe kod cure u sitne sate:

 

         Šanu, dušo šanu – otvori mi vrata,

            Ja ti nosim, šanu dušo, đerdan ispod vrata.

            Šanu, dušo šanu – ja bih otvorila

            Al' ne mogu, šanu dušo, karat će me majka.

            Eeej lele, lele – pogiboh za tobom, šanu,

            Izgori mi srce mlado za tobom.

Evo jedne tužne pjesme:

        

         Marijane, Marijane bole li te rane?

            Da ne bole neb'se rane zvale.

            Nemam majke da mi rane liječi,

            Nemam seke da mi vodu nosi,

            Nemam žene da mi meko stere.

            Tuđa majka rane povrjeđuje,

            Tuđa seka mutnu vodu nosi,

            Tuđa žena bregovito stere.

 

Uzet ćemo još jednu srceparajuću ali u ljubavnom smislu:

 

         Dođi, dragi, navečer na pendžer,

            Kako ću ti doći, kroz tri gore proći?

            Hladan vjetar piri, sitna kiša pada,

            Meni srce zebe što nisam kraj tebe.

 

         To su sve naše lijepe starinske pjesme, pune osjećaja, ljubavne čežnje, tajne zaljubljenosti, ali sve u pristojnoj i bezazlenoj formi da ni najosjetljivijoj duši ne mogu nanijeti nekakvu uvrjedljivost. Uz to imaju fine napjeve koji se vrlo zgodno prate uz šargiju i violinu. Da je to pjevanje čuo Evans, jamačno ne bi nikad ono napisao. Samo Bog zna koliko je ovakvih pjesama i napjeva naš narod stvorio. Zna se da su neki njemački glazbenici kupili naše pjesme pa ih prerađivali u njemačkom duhu. Jedan Francuz skupio je veliku zbirku naših pjesama i tiskao ih u Parizu 1828. godine, a ovaj Englez bez ikakvog ukusa, baš kao i moja tetka Luja.

 

         Naš je narod sam sebi stvarao pjesme i napjeve. Napjevi sačinjavaju takozvani pučki melos koji je dugo bio podcjenjivan i potiskivan. Naši glazbenici se nisu na njega ni obazirali. Tek u novije doba javlja se i kod nas zanimanje za pučki melos pa je snimljeno i nekoliko ploča sa tim izvornim melosom. Dapače smo i na televiziji gledali i slušali neke pjevače. Njihove pjesme su kratke i sadržajne. Njima se izriče ono što se osjeća, misli, vidi, prožoivljuje, što ga vesili, žalosti ili tišti. Ima ih vrlo lijepih:

 

            Kiša pada, zemlja vodu pije,

            Blago onom tko zaljubljen nije.

 

Ima ih filozofskih:

 

            Misliš, dragi, da ja tebe volim

            Di ja s tobom medeno govorim.

 

Ali i ljubavnih:

 

         Dođi dragi i donesi grade,

            Da mi svoje gradiramo jade.

 

Neke su životno-programske:

 

         Igrat, pjevat i moliti Boga,

            To je dosta od života moga.

 

Neke su ironične:

 

         Oj, Dervento, alaj si na glasu,

            Krave oru, a volovi pasu.

 

Ali ima i posavsko-prkosnih:

 

         Kiša pada, godina je slaba,

            Nek je slaba, ja ću bit' baraba.

 

ili revolucionarnih:

 

         Slistio sam ćaćino imanje

            komunisti i vaše ću znanje.

 

Kad je stigla elektrika u naše krajeve momčine su pjevale:

 

         Na Plehanu sijalice sjaju,

            Gvardijane, živiš ko' u raju.

 

Ima i onih „junačkih“:

 

         Udri pobro nek palija zveči,

            Ima doktor što barabe liječi.

 

ili:

 

         Ošini ga tarabom po čelu,

            nek zapamti u čijem je selu

 

Onim barabama što su dobili po leđima nije više bilo do pjesme, nego uistinu samo do doktora. A oni drugi, palijaši, su po zatvoru pjevali:

 

         Što je moja dočekala kosa,

            da je vjetar po zatvoru nosa.

 

ili:

 

         Oj, zatvoru grebem li ti gredu

            nikad lolu naučiti redu.

 

           

 

uz pomoć fra Jure Vuletića - Pregršt dobrih riječi

 

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46