Razlog

Srednjovječni čovjek kupio je novog Porschea, izašao na autocestu i stisnuo do 160 km/h, osjećajući kako mu vjetar mrsi prosijedu kosu. „Ovo je mrak“, pomisli dodajući još gasa. Ali kada je pogledao u retrovizor, ugledao je iza sebe policijski auto s upaljenim rotirajućim svjetlima.

„Ma, mogu mu pobjeći“, pomisli i stisne na nekih 210 km/h. No, ipak pomisli: „Kog vraga radim, ja sam prestar za te gluposti“, i zaustavi se pored puta, čekajući da stigne policijski auto.

Policajac se zaustavi iza Porschea i prošeta do njega. Zatraži vozačku i prometnu i prelistavajići reče: „Gospodine, smjena mi završava za pet minuta, no rado ću Vas pustiti ako mi date dobar razlog vaše ubilačke jurnjave; ali neki koji još nisam čuo.“

Čovjek ga pogleda na čas, razmisli pa reče: „Prošli tjedan moja je žena pobjegla s policajcem pa sam dodao gas misleći da mi je vraćate.“

Policajac ga iznenađen, a zatim sa smiješkom, pogleda vrati mu papire i reče: „Hvala, sretan put!“

.........................................

Ovu zgodnu pričicu ispričao mi je jedan poznanaik dok smo kod Marjana igrali sportsku prognozu

Urednik

2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

MASKE

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

HORA

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46