Skandal na RRGP

Na chatu se potukle žene

Napolju je padala kiša kao iz lavora. Tata i mama su se izležavali u primaćoj na kauču i fatali se. Ja sam po kazni morao biti svaku večer kod kuće, zato što smo moj drug Božo i ja upaljačem grijali kvake na vratima učijonice. Učiteljica Ivka nam je zabetonirala asa iz vladanja i plus ukor od direktora. Tata je urlikao kao Tarzan: „ E, sad pičkulinac jedan mjesec dana nema nikud mrdanja!“ Od dosade zdimio sam na RRGP. A tamo imaš što vidit; skanadal iza skandala. Onaj predsjednički kandidat DJ Pokljukuša je na prvom mjestu po tome; valja se pijan po kanalima kod Slavonskog Broda, malo-malo pa na promidžbenom skupu sa svojim gorilama prouzroči opću tučnjavu; a voditeljice, valjda iz dosade, svlače se polugole i slikovavaju za kojekekve novine. Nisu pošteđeni ni susjedi; urednik jednog portala napije se pa tuče nedužni svijet okolo; sutradan u zatvoru zjali se na murijaše kako su oni tobože njega s nekim zamijenili. Mrak plus strava, velim vam; crna kronika u Večernjaku je naspram ovoga Vesela sveska.

Svratim na chat. DJ Pokljukuša galami kao na utakmici a svirka praši kao na derventskom vašeru, chateri veseli pijuckaju i valjaju pametnosti. Dakle, stanje pravo grande, ali odjednom, kao grom iz verdog neba jedna od chaterki diže galamu: „Ko mi je ukrao nick, nek se javi?!“ Na chat je uletila šutavica plus svi digli ruke od tastature i bulje u ovo pitanje sa upitnikom i uzvičnikom. Samo Pokljukuša dalje drobi i drobi, ne vidi što je na chatu jer bleji kroz prozor ne bi li vidio kad će se mlada susjeda vratiti s posla, da pusti ono: „Šut bolan erotika!“ Na chatu frka na kvadrat, na chatu frka na kvadrat, na chatu frka na kvadrat; Sada je valjda i svakom debilu jasno da je bila velika frka. Chaterke digle koljačku galamu, zdimile su prve šake, leti inventar, pegle, kuvače. Temperatura je skočila na trista stupnjeva. Pizdarija je na vidiku. Vrište žene kao svatovske jenge. Jedna chaterka donijela sa svoje farme motku za trest šljive i mlatara okolo. Druga je izula štiklu i bacila u rulju ali pogodi Pokljukušu ravno u nos. Šiklja krv, mislim iz nosa, na sve strane; Poki je pao pored pulta, u ošamut i jato zvjezdica. U afektu pušta ono: „nemojte ljudi ko Boga vas molim!“ Ali džaba, ništa. Rulja uglas viče: "Jebote onaj ko ti dade volan!" Svečetiri voditeljice umjesto da smiriju situaciju, upadju ravno u masu i ruše sve pred sobom. Chatreke biju ljuti boj. Više se nije znalo ko koga mlati. U tome času upada amidžić od Jusufa Mujkića, da napravi reklamu za grabove plijetke za paradajz, a kad je vidio situaciju počeo je ženama prodavati plijetke za makljažu. Kupuje se i ne pita za cijenu. Čuje se glas DJ Tonija: „Opušteno, samo opušteno!“ Krokus kao i uvijek kul i ljubazan zamolio je dame da se suzdrže naleta primitivizma. Sijevnula je motka Kroki pada u nokaut - prva runda. Sudija odbrojava... Stanje se otimalo kontroli. Pokljukuša traži mitraljez da ispali par rafala u znak pozornosti. Krv je svuda po pultu studija br. 3. Konačno krenuše rafali, chaterke se primiriše. Popravljaju frizure, suknje, čarape; a okolo kao poslije atomske bombe. Svud okolo: štikle, počupane kose, grudnjaci i još sto čuda. Pokljukuša je bi na kraju snage i onako padajući u nesvijest i ošamut glavom lupi o pult iz kojeg se začu: „Šta piju pi*ke?“

......................................................

 

Autor ovoga teksta želi ostati anoniman zbog bojazni od osvetničkih ali i drugih nakana chaterki. Ime poznato uredništvu RRGP-a.

Svibanj 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

 

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

 

MASKE

 

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

 

HORA

 

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

 

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46