Spol kompjutora

Profesorica španjolskog je objaš­njavala svojim studentima da španjolski, za razliku od engles­kog, razlikuje rod za zajedničke imenice, te da sve postoji kao žen­ski i muški rod.

Na primjer, kuća je ženskog roda: la casa', a 'olovka' je zato muškog roda: 'el lapiz'.

 

Studenti su pitali kojeg je roda kompjutor.

Umjesto da im odgovori, profe­sorica ih je podijelila u dvije grupe, mušku i žensku i zatražila od njih da se opredijele pripada li 'computer' ženskom ili muškom rodu. Svaka je grupa dobila zadatak da sa četiri ra­zloga obrazloži svoje opredjeljenje.

Muškarci su odlučili da 'compu­ter' mora definitivno biti ženskog roda ('la computadora'), jer:

1.  Nitko osim njihovog tvorca ne ra­zumije njihovu unutarnju logiku;

2.            Originalni jezik koji koristi za ko­munikaciju s drugim kompjutorima je potpuno nekompatibilan za sve ostale;


3.           Najmanje greške pohranjuju se daleko u memoriju za eventualno kasnije prisjećanje;

4.           Onoga momenta kada se vežeš za jednog, nađeš se u situaciji da tro­šiš pola svojih prihoda za njihove potrebe i dodatke.

(A OVO JE JOŠ BOLJE!) Ženska grupa je zato zaključila da

kompjutor mora biti muškog roda ('el computador'), jer:

1.  Da bi bilo ikakve koristi od njega, moraš ga startati;

2.           Raspolažu s  ogromnim brojem podataka ali ne mogu samostalno razmišljati;

3.           Osmišljeni su da rješavaju pro­bleme, ali polovinu vremena oni sami predstavljaju problem;

4.           Čim se vežeš za jednog, otkriješ da bi dobila nov, napredniji model da si samo malo duže pričekala.

 

.............................................................

   pv 

Rujan 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

23. ožujka 2007.

 

 

S velikom hrvatskom

Književnom nagradom u koferu

Sjedim na Zagrebačkom kolodvoru

I čekam vlak za Sarajevo.

 

Pokupovao sam sve novine i magazine

I listam, tržeći svoju fotografiju

Grozim se vlastitih rečenica, laudacija

Grozim se općih mjesta.

 

Pomišljam kako sam

Prije petnaest godina

S ovog mjesta krenuo prema Dunaju

S družicom mog života

S dvoje djece u naručju

Kako bih sačuvao djecu

Kako bih sačuvao glavu.

 

Tad sam bio šugav pas, a sada sam

Slavan i priznat od braće

Tješim se tako dok gledam

Svoju otužnu i otešćalu figuru

U novinskome rasteru.

 

Vlak kreće. Već kod Siska

Fućkam na vlastitu književnu slavu

Pijem rakiju iz pljoske s gastarbeiterima

Što hitaju iz tuđine

Svojim porušenim kućama.

Pjevam sevdalinke

Sa srpskim i bošnjačkim izbjeglicama

 

Mojom jedinom braćom.

 

 

Mile Stojić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE