Parfem

Snijeg je okopnio, krokusi zaboravljeni a ptičice zapjevale. Proljeće je uzelo turbo zamaha. Išao sam s tatom u Lugove da ogradimo pašnjak. I dok su se oko nas muvali šareni leptirovi on mi je usput pričao kako se upravo ovako s proljeća zaljubio u mamu. Kaže on meni: „Koko sine, kad dojde tvoje vrijeme pa se zaljubucneš, moraš odma stavit do znanja ko nosi pantole.“ Ja sam blejio u njega klimao glavom i nisam ništa skužio. Onda mi je on još rekao: „Ali pazi, čuvaj se žena koje puno blebeću i bježi od toga ko mamen.“ E, to sam skužio, ali sam ga priupitao: „A kako ću ja znati da ona puno blebeće?“ Tata je zastao i pomijerajući čačkalicu sjedne strane usta na drugu i s ozbiljnom facom rekao: „Gloga ti jel ti to mene zafrkavaš? Opereš uši, slušaš i gledaš u kazaljku.“ Ja sam zinuo misleći na kazaljku a on je neumorno drobio:

„Kad porasteš, moraš vako ko ja: zlatni lanac, jakna Top-Gan i frizura Džim Morison,  to ženske vole, razumiš?" A ja sam pitao: „A moram li se bričiti svaki dan?“ A tata je rekao: „Ne moraš, ne bričim se ni ja zato što mi je mrsko.“ Tata je dalje rekao: “I ne smiješ pokazati da si ljubomoran ni za živu glavu, samo kul i opušteno.“ Ja sam pitao: „Pa šta onda smijem pokazat ako sam kul i opušten?“ Onda je tata rekao: „Ev kad dojdemo kući vidćeš kak se ponaša pravi muž; opušteno.“

 

Poslije smo došli kući. Tata mi je rekao da uzmem bilježnicu i zapisujem prvu lekciju, kako se ponašaju pravi frajeri u kući. Onda je on u kuhinji poljubio mamu i sa smiješkom nekoga film-stara, udario je po guzi. Namignuvši jednim okom na mene (kao da kaže: vidiš Koko tako se to radi) otišao je u kupaonu da se obriči i ugledao je na polici ženski parfem na kojem je pisalo „Jil Sander“. Onda je tata pitao mamu odkud joj taj parfem, a ona je rela: „Nije važno!“ Tata zbunjeno blejio u mamu i pravio se  opušten. Sjeli smo večerati a tata je ispod obrva, dok je mama bila u kuhiji, pitao moju sestricu Maricu, odkud mami Đil Sander. Marica je rekla. „Šta ja znam, pitaj mamu!“. Tata se pravio opušten.

 

Navečer je tata obukao pidžamu i ušunjao se kod mame u postelju. Mama je ležala u spavaćici i čitala ljubavni roman. Onda je tata pitao: „I jesmo se namiriskali?“ Mama je rekla: „Nismo!“ Tata je pitao: „A zašto nismo?“ Mama je rekla: „Pa nije mi prilika i šta je tu čudno?“ Tata je ušutio u utonijo u jastuk i pravio se opušteno. Mama je isto šutila i čitala ljubavni roman. Onda je tata rekao: „Mačak, stvarno mi nećeš reći ko ti je kupio Đil Sander?“ Mama je rekla: „Rekla sam ti da nije bitno, i ne kužim zašto te to interesuje?“  Tata se zadignuo  na jastuku i rekao: „ Pa gloga ti naravski da me interesuje ko je kupio mojoj ženi Đil Sander od sto maraka; i taj što ti je kupio za to ima razloga.“ Mama je rekla: „Pa naravno ako od nekog dobiješ Đila Sander od sto maraka to ima određenu težinu.“ Tata je ušokiran utonijo nazad u jastuk. Mama je i dalje čitala ljubavni roman. Tata nije više bio opušten nego ukočen od strave i horora. Onda je sitnim glasom prošapćao: “Mačak, jel se to ja trebam zbog nečega zabrinit?” Mama je hladno rekla: “Kako hoćeš.” Onda je osavtila ljubavni roman, okrenula na svoju stranu i ugasila lampu. Tata je ostao ukočen u mraku i nije bio više opušten.

 

Sutradan kada je mama došla  sa posla i ušla u kupaonu zacikotala je od hepiensa. Na polici je stojala još jedna bočica Đil Sander, samo mnogo veća od one jučerašnje. Mama je i dalje skakutala od uzbuđenosti: „Ma je li ovo Đil Sander?“ Tata se dogegao za njom i rekao: „Naravno da je Đila Sander, šta bi drugo bilo.“ Mama je razvukla usta od uva do uva i rekla: „Jesi mi ti ovo kupio Đila Sander?“ Tata je nonšalnatno i opušteno rekao: „Nije važno...“ Mama je malkice smrgodila facu, zatrepkala očima (onako kako to samo žene umiju): „Ma daj lave, ne budi takav...“ Onda ju je tata zagrlio sa leđa i štipnuo je za guzu: „Naravno da sam ga tebi kupio, a kome ću drugom?“ Mama se meškoljila uz tatu i rekla je: „Joj što je dobar, baš pravo veliki.“ Onda je tata pitao mamu: „Kad ih ovako oba pogledaš, reci mi čiji je veći?“ Mama je rekla: „Tvoj je veći lave, nema usporedbe.“  Onda je tata rekao: „E, demi sad kaži čij je ovaj manji tojest ko ti je kupio?“ Mama se raskeresila i rekla: "Pa nije mi ga niko kupio, što si tako naporan.“ Tata je pitao: „Kako nije, pa odkud ti onda?“ Mama je rekla: „Pa posudlila sam ga od susjede Lovrićke, samo na dan-dva da mi stoji u ormariću. Joj..., dobro je što si me napomenuo, moram joj ga sutra vratit...“

 

Tata se udaljio od mame i sa zinutim ustima blejio u nju. Zatim se usporenim korakom dovukao do primaće i sjeo na kauč. Mama se kikotala i skakala na prstima od hepiensa. Tata je rekao naglas: „Asti gloga koja sam ja budaletina.“ Onda je  rekao meni da mu naspem jedan Pelinkovac da dojde k sebi. Mama se umiljkavala oko tate i rekla je: „Nisi ti budaletina lave, ti si moje srculence.“ Tata je ušokiranim glasom rekao: „Sve je to tvoje maslo i znala si da ću se upecati i otići do banke, pa onda ravno u parfimeriju. Koji sam ja debil.“ Mama se i dalje meškoljila oko tate pa je rekla: „Ma daj lave nisi ti debil i plus to uopće nije važno.“ Tata ju je pogledao i rekao: „A šta je to onda važno?“ Mama je umiljno rekla: „To što je tvoj duplo veći.“

 

Pribilježio: Koko od Posavine

Travanj 2010.