::: PORED PUTA

Daleka neka ravnica me rodi, otvorena, prostrana i kao bika čvrstoga vrata za sebe me sveza.  Dolina je danas prah vremena, prah zemaljski; Imena kopne ali traje nada. Otišli su mnogi drugi, sad je nalik maski i tek poneka knjiga zanima se njome.

Bogu daleki, jedino su znali starinsku vjeru i hrabrost svemirsku ludu, što ne priznaje molitve ni plača. Ginuli za nju, za nju ubijali- domovini neznanoj živote su dali.

I.S.

::: PV TRAGAČ

Upiši traženi pojam

::: U DVORIŠTU

::: BROJAČ

::: FACEBOOK

::: SITEMAP

::: NA BANDERI