ZAPISI O ZEMLJI
Balada o posljednjoj kraljici

fra Bono Nedić ostavio je zanimljiv zapis iz kreševskoga kraja o toj legendi. On piše o jednoj humci u naselju Oštra Luka u vlasništvu obitelji Kristić: >>>više
Postojanost

U sudbini našeg roda, posebno starosjediteljskih Dinaraca, Bosna je bila središnja zemlja ili, kako to navede u svom 'Pregledu
povijesti hrvatskoga naroda', Dr Ferdo Šišić, 'jedna od tri banovine kraljevstva Hrvatske i Dalmacije' >>>više
Od pradomovine do domovine

Nakon što je Aleksandar Makedonski, koji je divljački rušio i
uništavao sve pred sobom, osvojio Harauvatiju 329. godine prije
Krista, Harauvatija ponovo postaje samostalna država u 1.
stoljeću prije Krista u sklopu parskog (perzijskog) kraljevstva.
Kada su Parsi ušli u Harauvatiju, većina Hrvata napušta svoju državu
i osniva Bosporsko Kraljevstvo na ušću rijeke Tanais (Don) u
Azorsko more. >>>više
Uspostava Banovine Hrvatske

Tu smo se nas dvojica složili da učinimo privremeni sporazum, prema kojem imaju pripasti pod teritorij Hrvatske osim Savske i Primorske banovine još kotar Ilok i Šid u Slavoniji,
Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica u Bosni, te grad i kotar Dubrovnik u Dalmaciji. >>>više
Korijeni

Navistivši zaredom na tri zapovidne svitkovine pod svetčanom pučkom misom i nenašavši nikakve zakonite zaprike, ja fra Ambroza Vučković uz dopušćenje paroka uz međusobni pristanak prid svidocima vinčao sam; Stipu Studenovića iz Potočana, i Mandu kćer Marka Tadića iz Duvna. Svidoci biše Jozo Radoš iz Sarnave, Anto Studenović, i Anda kćer Mate Studena iz Potočana. >>>više
Bobovac - kraljevski grad

Bobovac je u 14. i 15. stoljeću bio poznat kao "stolno mjesto" bosanske države. U njemu su
stolovali ban Stjepan II. Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I, njegov nasljednik kralj Dabiša, a za njim i njegova udovica Jelena
(Gruba). Nakon njih tamo su boravili kralj Ostoja i njegov sin, zatim kralj Tvrtko
II. i napokon Stjepan Tomaš i kraljica Katarina. >>>više
Horion Bosona

Prvo poznati bosanski ban Borić, podrijetlom moj zemljak Slavonac porodio sina Kulina koji ga naslijedi na banskoj stolici. >>>vise
Vukovar - grad koji nestaje?

Ako i danas stoji ona poznata vukovarska priča Siniše Glavaševića "Grad - to ste vi!" onda grad nestaje - grada nema! U ratu je uništen i dugo, dugo vremena se, sam od sebe ne će oporaviti! >>>više
Pretapanje imena Crvena Hrvatska u Crna Gora

Ulaskom u sastav Nemanjine države nestalo je 1184 Crvene Hrvatske kao samostalne zemlje. U sastavu srednjevjekovne Srbije, ali kao država sa potrebnim atributima, doduše više formalnim nego stvarnim, ostala je ona sve do 1360, kada se u njoj kao gospodari pojaviše Balšići. >>>više
Bosanski krstjani nisu bili heretici

U Zenici, na Bilinom Polju godine 1203. potpisana je svečana izjava kojom starješine bosanskih kstjana obećavaju popravljanje discipline i učvršćivanje veze s centrom Katoličke crkve... više
Bosna i Hrvatska uoči turskog osvajanja i pad

Poraženo i bez materijalnih sredstava, hrvatsko se plemstvo sa sabora u Bihaću obraća za pomoć papi, Veneciji i Habsburgovcima. Međutim, od toga je bilo slabe koristi, i između 1493. i 1593. pomoć austrijskih staleža hrvatskoj protuturskoj fronti bila je veoma skromna. ...više
Ulazak u povijest i Croatia Rubea

Po Konstantinovom pričanju Hrvati su, pošto su razbili Avare za
vrijeme cara Iraklija, zavladali provincijom Dalmacijom, a jedan dio njih odvojio se je od ostalih,
te je zavladao Ilirikom i Panonijom, gdje je osnovao svoju državu sa posebnim vladarom.
...više
Bosna i Hercegovina u povijesti Hrvata

Kako se vidi iz Porfirogenetovih navoda, rimska Dalmacija od Raše u Istri do Drine i od Jadrana do Bosanske Posavine bila je središnja zemlja, koju su Hrvati kod svoga dolaska na Jug zauzeli i naselili....više
Pismo fra Leonarda

U pismu se u deset točaka sažimaju Upute što ih je Uprava Franjevačkoga reda poslala svim franjevcima hrvatskoga jezičnog područja 24. srpnja 1941. godine. ...više
Pop Dukljanin i Crveni Hrvati

Sudeći po do sada poznatim okolnostima, Pop Dukljanin bio je katolički svećenik iz Bara. Po njegovom slabom znanju latinskog jezika, kojim je Ljetopis pisan, zaključuje se da je bio slavenskog porijekla, vjerovatno baš iz Bara ili iz njegove najbliže okoline....više
Odžak - bijeli posavski grad

U plodnoj nizini srednje Bosanske Posavine na lijevoj strani rijeke Bosne smjestio se posavski grad Odžak. Na
laganom uzvišju (102 m), udaljen petnaestak kilometara od Bosanskog Šamca i Save, i južno svega osam kilometara od svoga povijesnog susjeda, prekobosanskog grada Modriče. ...više
Povijesni pogled na Herceg-Bosnu

U Sjeveroistočnoj Bosni prostirale su se u Srednjem vijeku široke oblasti USORA I SOLI, koje nerijetko na čelu imaju svog posebnog bana. Usora obuhvaća ne samo poriječje rijeke Usore, nego i sav kraj oko donjeg toka Bosne s gradovima Dobojem, Doborom, Tešnjem i Srebrenikom. ...više
Bosanski Muslimani

Uz kolijevku pjeva majka svom čedu:
»Majka sina u bešici nina,
Ninajuć' ga pjesmu zapjevala:
»Nini, paji, sine Rvatine, ...više
Iz kronologije Plehanskog samostana

Kronologija plehanskog samostana, sv. II., koju je najvećim dijelom pisao fra Juro Vuletić, čuva se u riznici plehanskog kulturnog blaga. Trenutno je pohranjena u Hrvatskoj (Slavonski Brod), dok se ne sagradi novi samostan Plehan....više
Prva vojnička koračnica u Bosni

Dževdet efendija kao glasovit i priznat turski povjesničar kazivao mi je da je Stjepan Tomašević, posljednji kralj bosanski, bio pogubljen kod Nove Varoši na granici Bosne. Isto tako, kazivali su mi da je u kraljevu grobu kod Jajca, iza poboja sa Omer pašom, bio zakopan jedan turski vojnik...više
Položaj raje u Bosanskoj Posavini

Tužba je pisana 3. prosinca 1854. godine u Donjoj Mahali kod Orašja. U toj tužbi vide se sve strahote kroz koje je prolazio živalj Bosanske Posavine.
Bosna je problem samo za neznalice

Ljubi rodnu grudu, poštuj svoga komšiju, da sretno živiš i bude ti dobro na zemlji svojoj na plemenitoj. U to se sažima svo običajno pravo Bosne!
Iz kronologije II

Boće, rujna 1923.
U subotu 15. rujna dobila je novoosnovana bosanska župa novo zvono, koje je napravljeno u Zagrebu. Zvono je teško 150 kilograma, a posvećeno je sv. Ćirilu i Metodiju.
Iz kronologije I

13. 08. 1716.
Pade snijeg u Bosni i napravi velike štete u žitorodnim krajevima
(iz ljetopisa fra N. Lašvanina)
Splavarenje rijekom Bosnom

O splavdžijama (splavarima) na rijeci Bosni do sada je vrlo malo pisano, a i ono što je negdje zabilježno bilo je više usput i u sastavu neke druge teme. Kada se govori o splavdžijama na rijeci Bosni uglavnom se misli na tzv. ekonomsko splavarenje, odnosno ono putem kojeg se iz unutarnjosti Bosne rijekom isporučivala građa do Bosanskog i Slavonskog Šamca, Brčkog, Beograda, Obrenovca...više
Iz povijesti Bosanske Posavine V

Tamo daleke 1861. godine, 26. lipnja svojim glasovitim govorom u Hrvatskome saboru obratio se dr. Ante Starčević:
„Ne će Europa, da mi Hervati budemo neodvisni, da budemo samostalni ...
Srednja Slatina - Derventa

U Srednjoj Slatini, župi sv. Franje Asiškog, 11 srpnja 2009. godine, svetom misom u 18 sati, obilježeno je sjećanje na dan stradanja sela. Sjećanje na dan od prije 17 godina - 11 srpanj 1992. godine kada je Srednja Slatina ostala bez većine svojih stanovnika a župa bez župljana. Napadom u ranim jutarnjim satima tog dana srpska vojska ubila je 11 branitelja i civila, a zarobljenike odvela u logor, razorila župnu crkvu i zapalila desetke obiteljskih kuća.
Naši ljudi i krajevi

Naš narod ima i svoje opće osobine, po kojima se razlikuje od svih drugih. Ne voli se svađati, nego voli živjeti u bratstvu i ljubavi; zato su često izmiješani pripadnici triju vjera i isto toliko naših naroda u jednom istom selu, a da se nikad ne zapaze podijeljenosti. Veseljaci su naši ljudi, zato ima divne pjesme i igre.
Šimići

Započinjući svoj znameniti roman «Ana Karenjina» Lav Nikolajevič Tolstoj reče: “Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”. Nakon ratne drame koja se prije desetljeće i pol odvijala u Bosni i Hercegovini mogli bismo kazati da su sve župe koje su opustošene, opustošene na svoj način. To poglavito vrijedi za područje Banjolučke biskupije...dalje
Stare fotografije

Godine 1901. u Zagrebu je tiskana „Spomen knjiga iz Bosne“. Tiskar je bio Antun Scholz, a knjigu je uredio dr. Ivan Šarić, tadašnji kanonik Vrhbosanski, Nakladnik je bio Kaptol vrhbosanski.
Iz povijesti Bosanske Posavine IV

Započet ću ovaj mali povijesni izlet riječima pokojnog fra Grge Vilića:
„Što smo tražili to smo i dobili. Svi južno-slavenski narodi, osim Slovenaca iskusili su tursko doba. Iskusili su dijelom i Europu i umjesto da se spametuju svi južno-slavenski narodi u isto vrijeme kolektivno polude.“
Dobar glas daleko se čuje

Mlada župa Novo Selo - Balegovac smještena je u sjevernom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od prometnice Doboj – Odžak – Svilaj, na sporednom putu od Odžaka prema Prudu i Bosanskom Šamcu. Nalazi se na jednakoj udaljenosti između hrvatskih gradova Slavonskog Broda i Županje te na desetak kilometara zračnom linijom od Odžaka u smjeru sjevera.
Iz Gradačca

„Nema veće ljubavi do li kad netko svoj život položi za svoje prijatelje".
U spomenik je utisnut lik pokojnika a usred kamena bijelog tucanika stavljena je ploča s riječima pokojnika na samrti:
"Želim umrijeti za svoju vjeru i narod"!
Iz povijesti Bosanske Posavine III

Nakon prestanka turskih ratova Bosna i Hercegovina a time i Bosanska Posavina živjele su u granicama koje su se do danas zadržale. One su bile granične zemlje sve slabijeg Turskog Carstva. U njima su se sve moćniji begovi žestoko odupirali svim reformama kojima su sultani htjeli preporoditi i ojačati svoju državu... dalje
Iz povijesti Bosanske Posavine II

Borbe, nemiri i meteži slabili su Bosnu, pa su Turci sve češće u nju upadali. Već 1451. su zauzeli u Vrhbosni tvrdi grad Hodidjed. Kralj Tomaš uzalud je nastojao ga preoteti. Osim čestih turskih provala Bosnu su slabili i vjerski sukobi.
Iz povijesti Bosanske Posavine

S obzirom na veličinu Bosanske Posavine, možemo biti sretni i zadovoljni brojnošću tragova ljudske kulture i prisutnosti na ovom području. Na temelju nekoliko arheoloških lokaliteta možemo spoznati gdje, u kom vremenu i u kakvim zajednicama nalazimo prve tragove života i ljudskog obitavanja na ovim prostorima...dalje
Šest bičeva iz 1913.

POPLAVE
Cijela povijest Bosanske Posavine prožeta je borbom žitelja protiv stihja rijeke Bosne, Save i ostalih. O tome je redovito pisao i tisak, posebno početkom ovog stoljeća.
Grbovlje

Među ostalim poslovima što sam ih netom minule godine u Beču obavio, dovršio sam i nacrte ilirskih grbova. Opisao sam ih i uspostavio. I da bih udovoljio želji i nadasve plemenitoj radoznalosti mnogih ljubitelja, tiskom sam ih dao objaviti, te su ih s odobravanjem prihvatili i mnogi u tuđni...
Još nešto iz Dubice Gornje

Godine 1859. izdade turska vlada zakon zvan Hat-humajun, koji je kršćanima u svačemu donio povlastice, pa i ovome: da se za novogradnje lako mogu dobiti fermani, a za popravke da ih uopće i ne treba. Tim zakonom okoristiše se mnogi naši – među prvima Dubica. U to je vrijeme bio ovdje župnik fra Mijo Begac (Begčević); on podiže tu lijepu, prostranu crkvu 1856. godine, od kvadratičnog – tesanog kamena...
Na lijepom zelenom Plehanu

Snjim u misnicama su još: fra Filip (poznatiji kao Pilko), fra Stanko (poznatiji kao Svalina) i fra Ivan (poznatiji kao Coco). Opačak, franjevački roker (pročitah to u tekstovima ozbiljnih glazbenih kritičara, molim…) doveo iz Gornje Dubice svoju grupu pjevačkih ljepotica i s njima uz elektronski harmonij (joj, fra Ćoso da Vi to vidite!) – glazbom prati misu...
Kako je u Sarajevu prozvonilo

Vrativ se, sjednem kod zemljaka Hajdarbega Čengića, Dedagina brata, s kojim sam prije nekoliko dana kod Mehmedbega Kapetanovića razgovarao o tegobama raje u Bosni i koji me upitao:
– Ej, vjere ti, što je tebi i tvome zakonu krivo?
Nasmijavši se tom pitanju, odgovorim mu kao staromu znancu:
– Bolan, samo da ti jednu kažem, ti bi se smamilo.
– Eh, što je to? Kaži mi!
– Eto, zvono!
– To bit ne može, pa makar sve drugo bilo!
Prezimena prije 230. godina
MATICA VJENČANIH župe PODVUČIJAK
od 1773 – 1787. godine
ZA BALEGOVAC
Mi nismo odlučivali gdje ćemo se roditi, ali rodna kuća, rodno selo, župa, grob oca i majke, brata sestre, prijatelja i poznanika su za svakog čovjeka sveta mjesta, stoga za svakoga zanimljiva i
privlačna jer pred našim očima kriju i sakrivaju tolike tajne nama nepoznate. Da bismo barem malo odškrinuli povijest Balegovca staru 294 godine (Balegovac se prvi puta spominje 1715 godine) dao sam
si truda i prepisao Balegovčane iz najstarijeg zapisa: Matica vjenčanih župe Podvučijak od 1773 – 1787. godine koju je pokojni fra Grga Vilić preveo sa originala koji je pisan latinicom na
bosančici. Evo nam dakle prilike da vidimo tko je prije 236 godina stanovao na ovom području. Dvadeset dva bračna para iz Balegovca kroz to vrijeme obećali su ljubav i vjernost do groba,
izgovarajući svoj neopozivi ''DA''. Krenimo redom!
Putovanje Bosanskom Posavinom

…Kao domaći, odem na poštu, dignem u ime fra Jure Vuletića, dubičkog župnika, poštu (Hrvatska straža, Vrhbosna, pisma). Konji fra Franjini ( Fra Franjo Lujić, dubičanac rođen je 1864. a župnik je u Potočanima) zagrabiše, dobro hranjeni vučjačkom travom i zobi, da je vihor nastao oko ušiju. Čitao sam o Hitleru, fašizmu, dnevnim događajima i sređivao sve dojmove u zaokružene misli...
Pismo Stjepana Tomaševića

Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućega ljeta s vojskom da me udari da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku...
Od Dobora do Odžaka

Ovi predjeli su ravan sa postepenim spuštanjem prema spomenutim rijekama. To spuštanje čini zemlju ocjeditom; inače je zemlja sama od sebe plodna. Budući su ovi krajevi za življenje i gospodarenje u svakom pogledu podesni, tu su se sigurno ljudi već u najstarija vremena naselili...
Ponešto iz kronologije Dubice Gornje
8. kolovoza 1953.
Fra Juro Vuletić odlazi:
- S Bogom, Dubico! U tebi ostaje jedanaest i pol godina moga života. Vidio sam u tebi i zla i dobra. Ali, što si zla ti pretrpjela od 1941. godine pa do danas – to vjerojatno ne znaš ni ti sama...
Hrast na Plehanu
Na Plehan se vozim sa svećenikom fra Markom Karamatićem i arhitektom Zlatkom Ugljenom. Skrenuvši s glavne prometnice Sarajevo- Bosanski Brod, odmah nailazimo na spaljene kuće, neke već obrasle u zelenilo. Pitoma pokrajina u rasteru etničkog čišćenja. Ugarak grede pored ceste jos drži preostale krpice crijepa, iz ruševina nečijeg dnevnog boravka iznikao je orah, koji već nosi prve plodove. Na masnim oranicama džungla busenja, jer u oskudnim vremenima korov buja, a ruže venu...
