Šest bičeva iz 1913.

POPLAVE

 

         Cijela povijest Bosanske Posavine prožeta je borbom žitelja protiv stihja rijeke Bosne, Save i ostalih. O tome je redovito pisao i tisak, posebno početkom ovog stoljeća.

 

         Seljak Mato Špionjak iz Grebnica piše u listu „Hrvatska zajednica“, Sarajevo 31. srpnja 1913. godine:

„Jadna Posavino što si doživjela! Kamo sreće da si u jezero propala! Već ima više godina, kako tvoja zemlja nije donijela svoga cijelog godišnjeg ploda. Avaj nama Posavcima, osobito seljacima oko Bosanskog Šamca. Od žalosti ne smiješ u selo zaći, od plača sitne djece, koja u dva dana jedanput dobivaju komadić kukuruznog hljeba. Pa da vidiš, kako ga u slast jedu, baš kao pečenku. Još da čuješ, kada tepa, viče: majko, dako, ja sam bolan gladan. Majka ga, krijuć suzne oči, tješi, tada dvije kile brašna u hladnu vodu baci, pa ga jedanput dnevno s otim hrani. Evo vam sad po redu šest bičeva, ušljed kojih će ovim krajem glad harati:

             Prvi bič - oko 15 travnja o.g. pade silan snijeg. Pola nam šljive ušteti i dva dijela repice. Mnogi kukurz ponovo proraše.

            Drugi bič - 18. svibnja udari silna tuča. Što je od snijega ostalo, od tuče je nestalo. Pohara nam rane ječmove, pšenice i zobove, a i na kućama i zgradama kvara počini.

            Treći bič - bijaše od 24. svibnja. Prolomiše se oblaci, udari mutna i krvava rijeka Bosna i Sava, te poharaše sva plodna i zasijana polja. Još poplavi voda umorne volove i plugove i drljače. Na Grebnicama izašlo na Savu malo i golemo, pa gleda čuda golemoga, gdje pronosi mutna Sava mrtve krave i volove težačke, težačke drljače i plugove.

            Četvrti bič - od 25. do 30. lipnja opet se prolomiše oblaci i opet sve ponovo zasijana polja voda pohara, koja bijaše kasno ove godine više preoravati i sijati.

            Peti bič - 9. srpnja opet pade tuča.

            Šesti bič - 13. srpnja ponoviše se prolomi oblaka, te još uvijek silne kiše padaju. Voda i treći put naraste...“

 

Mira Janjić, poplave u Posavini Mira Janjić, poplave u Posavini

Godinu dana kasnije župnik fra Josip Božanović piše:

„Prečasni duhovni stole! Kod nas je glad! Dvije godine moji župljani gotovo samo o zaradi živu, a sada su im i nju izbili iz šaka. Nitko živ ne može i ne smije prići preko Save na zaradu, koju su jedino tamo dobivali. Iz samog Domaljevca ode što u vatru što sa kolijom preko 140 ljudi, a jadnoj siromašnoj ženi i gladnoj dječici nigdje ni iteke pomoći. U Domaljevcu selu od 340 kuća, samo je jedan čovjek požeo nešto pšenice.

 

         Ja sam Vas prije poldrug mjesec molio, da se zauzmete za me kod Visoke Zemaljske Vlade, da dobijem kakovu potporu, jer se od ovog siromašnog naroda, kojega su tolike nesreće trle, tolike poplave sve uništile, ne može ništa očekivati, a sada vidim, da ima mnogo većih bijednika od mene, koji su u skrajnjoj nuždi i kojima se mora pomoći.

Pa vas molim:

  1. Da se zauzmete kod Visoke Zemalske Vlade za moje siromašne župljane, da im se kakova pomoć pošalje u ovo gladno doba.
  2. A budući, da sveta majka Crkva ima i u pojedinim općinama među ostalim i za to blagajne, da čovječanstvu u raznim potrebama pomogne, ponizno molim, da dozvolite, da 2.000 K. što imamo u ovoj blagajni, mognem potrošiti 400 - 500 K. za hranu, da dijelim najbjednijim moje župe.“

 

U Domaljevcu, dne 14. kolovoza 1914. „(Arhiv Ord.) Na poleđini dopisa, od 17. VIII, pod br. 880, sastavljeno: „da im se pomogne iz crkvene kase.“

 

pv

 

27.05.2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE