Župa franjevačkog lica

Mjesno bratstvo franjevačkog svjetovnog reda župe Tolisa

Franjevački svjetovni red u žu­pi Tolisa osnovan je na blag­dan svete Elizabete Ugarske, zaštitnice Trećeg reda, 19. stu­denog 1888. godine. Toga je dana fra Mato Živković primio u Treći red tri muškarca i trinaest žena. To su bile i prve godine širenja i osnivanja FSR-a u Bosni Sreb­renoj. Već 1900. godine bratstvo je brojilo 900 članova. Među čla­novima je bilo i vjernika iz susjed­nih župa: Oštra Luka-Bok, Vido­vice, Domaljevac. Članstvo se po­većavalo i FSR je djelovao i radio u svim vremenima i uvjetima. Pratio ga je zagovor sv. Franje i blagoslov Duha Svetoga. Zato je bilo snage i za molitvu i za karita­tivni rad.

Godine 1988. FSR župe Tolisaje proslavio stotinu godina djelovanja. Pripremio se duhovnom obno­vom i molitvom na čelu s duhovnim asistentom fra Krunom Pejičićem. Te je godine bio i posjet generala franjevaca Manje braće fra Johna Waughna i generalne ministrice FSR-a sestre Manuele Mattioli.


Sagrađen na čvrstim temeljima i blagoslovljen od Boga i žrtvom svih svojih članova FSR živi i djeluje do današnjeg dana. Člano­vi su bratstva bili aktivni i zauzeti i tijekom rata. Svake se večeri u župnoj i samostanskoj crkvi molila krunica s nakanom za mir. To se čini i danas, a još se moli i za obraćenje grešnika. Pomagali smo i pomažemo jedni druge, učvrš­ćujemo se u vjeri. nadi i ljubavi. Pomoć je i lijepa riječ i molitva i dar od srca. Razvijamo i karita­tivnu djelatnost. Pokušavamo širiti vjerski tisak. Primamo 15-ak primjeraka lista Brat Franjo. Mož­da bi se moglo i više, ali i ovo je pristojno uvažavajući okolnosti u kojima živimo.

Naše se bratstvo susreće jed­nom mjesečno, mladom nedjeljom poslije mise u sedam sati, a po potrebi i češće. Razmatramo uz duhovne tekstove, molimo i raz­govaramo o načinu djelotvornijeg rada i pomoći. Članovi su nam različitih generacija. Svi se među­sobno lijepo razumijemo i nadop­unjujemo. Trudimo se da i drugi u nama mogu vidjeti nasljedavatelje sv. Franje te da i sam požele živjeti ovakvim načinom života.

Najčešće za blagdan sv. Franje imamo zavjetovanje novih člano­va. Župa Tolisa, odnosno naše bratstvo, ima oko 150 zavjeto­vanih članova. Tako smo od zadnje izborne skupštine područnog bratstva FSR-a bosanske kraljice Katarine (21. ožujka 2001. godi­ne) do kolovoza primili u kandi­daturu tri nova člana. U novicijatu sada imamo deset novih članova.

Na našim susretima, a i privat­no, posebno molimo na nakanu proglašenja blaženom službenice Božje bosanske kraljice Katarine.

Na našu veliku radost, a zah­valjujući Božjoj milosti i ljubavi, imali smo u ljeto 2001. i poseban razlog za sreću i slavlje. Mladi član našeg mjesnog bratstva Marinko Živković, sada član re­dovnika Misionara Ljubavi Majke Terezije fra Ivan Marinko, slavio je svoju mladu misu. To je veliko du­hovno obogaćenje svima nama. Mi smo posebno zahvalni Bogu jer je Marinko iznikao iz našeg bratstva. Svi smo zdušno pomagali, pripre­mali se i slavili Gospodina. Uisti­nu, nedokučivi su putovi Gospod­nji i ljubav je Njegova zauvijek.


Naše mjesno bratstvo zadnjih godina predvodi asistent fra Luka Martinović, koji karizmu sv. Franje uspješno prenosi na sve nas. U želji da svi članovi bratstva budu što bliskiji i povezaniji, fra Luka okup­lja članove bratstva i po filijalnim kapelama u Ugljari iMatićima.

U našu samostansku i župnu crkvu i danas dolaze člnanovi na­šeg mjesnog bratstva iz susjedne župe Oštra Luka-Bok, jer tamo na službi nisu franjevci. I njih kao i sve nas, sv. Franjo privlači i zove.

Duhovni asistent fra Luka ima i potporu mjesnog vijeća na čelu s predsjednikom bratstva Marija­nom Oršolićem, koji je na zadnjoj izbornoj skupštini područnog bratstva izabran i za člana pod­ručnog vijeća FSR-a bosanske kraljice Katarine. Za doministricu područnog bratstva izabrana je članica našeg mjesnog bratstva sestra Ljerka Mikić.

Mjesno vijeće potaknuto sna­gom Duha Svetoga donosi odluke koje su u njegovoj nadležnosti. Že­lja nam je razvijati i unapređivati suradnju sa svim mjesnim brats­tvima kao i s područnim brats­tvom. Vjerujemo kako zajednička suradnja sve obogaćuje.

 

pv

Prosinac 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

 

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

 

MASKE

 

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

 

HORA

 

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

 

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46