Dobar glas daleko se čuje

Jozo poštar, foto od balegovac.com
Jozo poštar, foto od balegovac.com

Što je dobro kad se svoje voli

 

Mlada župa Novo Selo - Balegovac smještena je u sjevernom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od prometnice Doboj – Odžak – Svilaj, na sporednom putu od Odžaka prema Prudu i Bosanskom Šamcu. Nalazi se na jednakoj udaljenosti između hrvatskih gradova Slavonskog Broda i Županje te na desetak kilometara zračnom linijom od Odžaka u smjeru sjevera.

 

Prema predaji selo se zvalo ''Balimbegovac'' zatim ''Balibegovac'', te konačno ''Balegovac'' da bi 1955. tadašnja komunistička vlast iz političkih razloga promijenila ime u ''Novo Selo'' kako se i danas službeno zove. Ako se zaviri u bogatu povijest ovoga kraja, može se pročitati kako je selo dobilo ime po Balim begu koji je bio zapovjednik turske konjice, a ime mu se vezuje uz osvajanje Beograda i Mohačku bitku. Za njegove ga je zasluge sultan nagradio posjedom «Konak» u ovome kraju. Ime ovog posjeda još i danas postoji.

Prema dostupnim podatcima u starim samostanskim spisima naselje Balegovac prvi put se spominje oko 1715. Selo je smješteno na veoma plodnom zemljištu, bogato vodom i hrastovim šumama, riječnim šljunkom i pijeskom veoma pogodnim za građevinske radove. Nažalost, ratni vihori od postanka Balegovca, do danas počinjali su i završavali na ovim prostorima: odnosili mlade živote, a barbarskim rušenjem i paljenjem razvoj sela vraćali na sam njegov početak. 

Najkrvavije i najdublje tragove na ljude ovoga kraja ostavili su Drugi svjetski te Domovinski rat. Nakon Drugog svjetskog rata u selu nije bilo muškarca zrelije dobi jer su svi pobijeni 1945. (od toga velika većina u svibnju te godine) a kada se selo poslije Daytonskog sporazuma 1996. vratilo iz izbjeglištva, od osam tisuća stambenih jedinica koliko je imala općina Odžak, niti jedna kuća, niti jedan stan, niti jedna soba nisu bili useljivi jer je sve bilo opljačkano, porušeno i zapaljeno. Tako je od prekrasnog i bogatog sela ostalo je zgarište i smetljište. Svaka stopa, svaki korak nosio je sa sobom opasnost smrti od nagaznih mina. Povratnici su se svaki dan pitali: ''Bože, je li ovo zadnji dan, je li ovo zadnji korak, zadnja stopa moga života?“

 

Život se vratio na velika vrata.

 

Budući da život nikada nije mazio očeve i majke ovoga kraja, nakon povratku na svoja pusta ognjišta, uz pomoć Božju, vjernici su zasukali rukave te sudbinu svoju i svoje obitelji uzeli u vlastite ruke.

Za proteklih dvanaest godina koliko je prošlo od povratka, sve je obnovljeno i još ljepše uređeno nego što je bilo.

Župljani vjeruju kako ih je na ognjišta vratio sam Gospodin Bog jer je za njih imao poseban plan da nakon tri stoljeća postojanja ovoga mjesta Gospod u njemu dobije svoj dom - crkvu. Zato je zanimljivo spomenuti da je Belegovac bilo jedino selo u Posavini koje nikada nije imalo svoju crkvu. Tek je vrhbosanski nadbiskup i metropolita Vinko kardinal Puljić 2001. ustanovio novu župu koja je posvećena apostolskim prvacima svetom Petru i Pavlu te se tako san otaca ovoga kraja napokon pretvorio u stvarnost.

Župa se teritorijalno uglavnom poklapa s granicama Mjesne zajednice Novo Selo (Balegovac), a obuhvaća dijelove župe Gornja Dubica i Odžak. Kada župnika jednog i još uvijek jedinog vlč. Pavu Brajinovića pitate je li ova župa nastala odvajanjem dijelova od susjednih župa Odžak i Dubica on će odmah kazat kako to nije točno nego da je nastala ujedinjenjem sela Balegovac.

Jedino obilježje da je ovo ipak vjerničko, katoličko selo bila je stara kapelica u središtu sela posvećena svetom Marku. Od te kapelice u ovom Domovinskom ratu nisu ostali ni temelji jer su i oni bili zgaženi gusjenicama tenkova kako «nikome ne bi više palo napamet da ju pokuša obnoviti». Vjera i ljubav Balegovčana koji vole svaku stopu rodne im grude učinili su svoje 1997. godine kada su zakopani novi temelji i kad je počela obnova kapelice. Za blagdan sv. Marka, zaštitnika ovog sela, bila je sveta misa i uobičajeni blagoslov polja pred obnovljenom kapelom.

 

klikni na foto...

Zna Bog za Pavu svog

 

Župnik Pavao je došao na službu kada župa nije imala niti crkvu niti župni stan. U šali zna reći kako iz prethodne župe nije ponio ništa sa sobom u novu župu jer i da je htio ponijeti ne bi imao to gdje ostaviti. Tako je «s rukama u džepovima» došao na ledinu. No nije ubrzo po dolasku je zasukao rukave i sa svojim župljanima započeo izgradnju župne crkve. Očevi ovoga kraja se nisu uplašili velikog izazova koji se našao pred njima. Ne žaleći svoga truda, ni svoje zarade, usporedo popravljajući svoja razrušena ognjišta, za pet godina napravili su i u potpunosti završili župnu kuću, crkvu s okolišem u što je uloženo, osim vlastitoga rada, milijun eura. Sedamdeset posto ovih sredstava dali su sami župljani, a preostalih trideset posto pomoć je dragih prijatelja koji su pomažući skupa sa župljanima i svećenikom vlč. Pavom dijelili radost povratnika.

Novosagrađenu crkvu je 29. srpnja 2006. posvetio kardinal Puljić. Vlč. Pavo se zna pohvaliti i reći kako Balegovac ima više i bolje od mnogih župa koje su stare više od stotinu godina. Neosporno je kako je to između ostalog rezultat i njegovog rada i zalaganja.

Kako smo uspjeli saznati Novo Selo ukupno ima više od 1.800 stanovnika, uključujući one koji ne žive stalno u župi,  što je odličan broj za jednu mladu župu i kraj koji je bivao teško pogođen u proteklim ratovima. Prema rang – listi statistike broja vjernika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji Novo Selo – Balegovac je na četrdeset drugom mjestu.

Danas se ponovno iz kuća čuje plač novorođenčeta, u sokacima ponovno se okupljaju mladi. Novo Selo-Balegovac je jedino selo u BiH čiji se odbojkaši natječu u Prvoj ligi Federacije. Tako se dogodi da npr. mali Balegovac pobijedi veliko Sarajevo. Danas ova župa ima pedeset i dvije nove kuće koje nisu prije rata postojale. Dakle pored obnavljanja porušenih domova izgrađuju se nove kuće za nove mlade obitelji koje se ne boje života.

 Kada se zaviri u statistiku krštenih, pričešćenih, krizmanih te vjenčanih dobiva se dojam da ova župa nema namjeru prestati rasti a nova crkva svjedoči kako katolici - Hrvati s ovog područja ne će nestati. Uistinu Balegovac može biti primjer kako se svoje voli i kako se za svoje živi.

 

Katolički tjednik

 

Zanimljivosti i ljepote sela

 

Lucića ribnjak -  mjesto okupljanja i starih i mladih; onih kojima pecanje život znači kao i oni koji su tu radi društva, prijateljstva, odmora i provoda!

Ćulapov hrast – najstarije drvo ovoga kraja koji je poznat po kvalitetnom hrastu. Bilo ih je tri sada je ostao samo jedan. Njegov obim je 634 cm.

 

18.06.2009

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46