Himna

Mile STOJIĆ


Zbog vrlo visokih estetskih kriterija naših konstitutivnih naroda, bosan­skohercegovačka državna himna gotovo jedno desetljeće sliči na Glamoč­ko nijemo kolo.

 

Valjda je ta svijetla i u svijetu nezabilježena tradicija hi­mnične nemuštosti razlog da je bez riječi nedavno ostala i himna "manjega entiteta". Sud Bosne i Hercegovine je, naime, odlučio nedavno da je himna Bože pravde, kao svečana pjesma države Srbije, neprimjerena da se intoni­ra u Republici Srpskoj, jer djeluje diskriminatorski za druge konstitutivne narode - Bošnjake i Hrvate.

Premijer RS-a Milorad Dodik kaže da ga ne smeta to brisanje teksta, jer on Bože pravde i tako zna napamet, a na pitanje da li će strofe pjevati "u sebi" odgovara: "Pa neću u sebi, već veoma jasno pjevati kad mi se pjeva. Kad ne pjeva, šutjet ću." Tako će se praznici ove države slaviti uz intoniranje šutnje uz muziku, kao na kakvim zadušnicama. Nama i ne trebaju državni blagdani, veli glumac Boro Stjepanović prije koji dan u razgovoru za banjalučke Nezavisne novine i dodaje: "Dobro ću se osjećati tek kad se u Bosni ukinu sadašnji nacionalni, vjerski, entitetski i državni praznici i ustanovi dan koji će se zvati dan stida".

Bože pravde prvotno je bila svečana pjesma koja je postala himnom Kne­ževine Srbije. Poslije 1878. godine mijenja se tekst, budući je Srbija postala samostalnom kraljevinom i u stihovima se veliča srpski kralj. Preporukom Narodne skupštine Republike Srbije, a u strahu od povratka Karađorđevi­ća, 2006. godine brišu se stihovi o kralju i tako promijenjena svečana pje­sma koristi se danas kao državna himna. Himne često iznevjeravaju svoje "čiste" kolektivitete - srpsku himnu je skladao Slovenac Davorin Jenko kao što je hrvatsku (Lijepa naša) komponirao Srbin Josif Runjanin.

Himnu Njemačke (Das Lied der Deutschen) komponirao je Joseph Haydn inspiriran hrvatskom narodnom pjesmom Vjutro rano se ja stanem. To je prvobitno bila himna Kraljevine Austrije (Bože čuvaj cara Franju), ali su je Nijemci prisvojili, davši joj drugi tekst s početnim stihovima De­utschland, Deutschland über alles, koji se danas rijetko upotrebljavaju jer podsjećaju na zloglasno Hitlerovo vrijeme. Svečano se intonira samo treća strofa.

Aktualnu, pak, austrijsku himnu Zemljo brda, zemljo rijeka na glazbu Wolfganga Amadeusa Mozarta napisala je Paula von Preradović, kćerka hrvatskog pjesnika, Srbina Petra Preradovića. Francuska himna Marseilla­ise također je povezana s Austrijom - nastala je u noći sa 25. na 26. travnja 1792. tijekom objave rata Austriji. Prvobitno se zvala Ratna pjesma Rajnske vojske i bila posvećena grofu Nicolasu Luckneru, tadašnjem zapovjedniku i guverneru Strasbourga.

Riječ himna potječe od grčkog (hymnos), u značenju hvalospjeva bogovi­ma. Himna Ujedinjene Europe je Oda radosti, koju je 1785. godine napisa Friedrich Schiller, a postala je poznata kao završni dio Beethovenove Deve­te simfonije. Godine 1972. godine prihvaćena je kao himna Vijeća Europe a trinaest godina kasnije EU ju je proglasila za svečanu pjesmu ujedinjenih država Starog kontinenta. Ali, tu glazbu mi još zadugo nećemo slušati.

 

Vrelo: „Mali rječnik nostalgije“, str.97-96 

 

Rujan 2011.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46