Oj djevojko điđo moja, điđala te majka tvoja

Zvonko MARTIĆ


Nakitom nazivamo predmete do­maće ili zanatske izrade kojima se ukrašava tijelo i odijelo. Za nakit se često koristi i izraz kitnja zbog njegove funkcije kićenja ili srma u središnjoj Bosni (od turske riječi za srebro). Do danas je najviše sačuvan nakit seoske tradicije iz 19. i 20. sto­ljeća. Nekoć je takav nakit pripadao tradiciji gradskog stanovništva. Kada se u gradovima krajem 18. i počet­kom 19. stoljeća počeo nositi skuplji i moderniji nakit sa zapada, pala je cijena starom nakitu i on je postao dostupniji siromašnijem seoskom puku. Međutim, ovaj nakit je ostao u gradskoj tradiciji sve do prve polovi­ce 20. stoljeća.


Razni nakit kakav je do danas sačuvan, postojao je i prije turskih vremena. Međutim, nazivi pojedinih ukrasnih predmeta mijenjaju se pod utjecajem nove vlasti i jezika pa se često stječe dojam kao da je u Bosni i Hercegovini napravljen prekid, kao da ništa što je postojalo prije turske vlasti više ne postoji. No, Bosna je bila poznata po rudnicima srebra i izradi nakita tehnikom filigrana i prije pada pod otomansku vlast. Nakit Hrvata u Bosni i Hercegovini snažno je obi­lježen srednjovjekovnom tradicijom izrade srebrnih ukrasnih predmeta. Nemalo sam se iznenadio kada sam na kratkom suknenom kaputu iz De­beljaka kraj Banje Luke vidio ukras s motivima nakita iz starohrvatskih grobnica koji se sada čuva u muzeju u Livnu. Padom Bosne i Huma (sta­ro ime za Hercegovinu) pod tursku vlast i u načinu kićenja počinje pre­vladavati orijentalni utjecaj. Naža­lost, još nitko nije istražio koliko je to bio obostrani utjecaj. Tako sam, godinama istražujući, rijetko čuo da je narod iz Bosne i Hercegovine imao utjecaja na kraj u koji su se doselili ljudi iz ovih krajeva.

Klikni na foto...

Tijekom gotovo petstogodišnje turske vladavine zadržala se proiz­vodnja srebrnog nakita specifična za ovaj dio carevine. Turski povjesni­čar umjetnosti Arsven ističe kako se u Bosni izrađivao najbolji filigranski nakit u čitavom Turskom Carstvu. Dolaskom Austrije u Bosnu i Her­cegovinu te jačanjem gospodarske moći stanovništva, u 19. se stoljeću, počinje nositi više nakita kojemu se dodaju austrijski srebrni novci. Ina­če, prije se u literaturi pisalo da je u Bosni i Hercegovini zabilježeno dvadeset i dvije vrste novca u naki­tu. Danas ih je više jer se u upotrebi izrade nakita koriste kovanice novca iz zemalja zapadne Europe, ali i kon­vertibilne marke i pfenizi.

Nakit je, uz domaću proizvodnju, stizao i trgovačkim putovima iz dru­gih dijelova Turskog Carstva. Veoma je bio cijenjen filigranski nakit što su ga izrađivali Albanci katolici. Siro­mašnije je stanovništvo kupovalo i tzv. lažni filigran izrađivan tehnikom lijevanja. Najbolji majstori livci bili su Hrvati iz Janjeva. Kao putujući tr­govci, svoj su nakit prodavali u cijeloj Bosni i Hercegovini. Bosna je ostala, zahvaljujući dubrovačkim trgovcima, u vezi i sa zapadnom Europom. Uz nakit od pozlaćenog srebra najdraži nakit žena u srednjoj Bosni bile su ni­ske od koralja. Prema kazivanju žena u Kraljevoj Sutjesci, dubrovački su ih trgovci donosili iz Venecije.

Skupi nakit iz Bosne i svijeta nisu si mogli priuštiti svi stanovnici, pa su na selu daroviti pojedinci izrađivali ukrasne predmete. Za nakit domaće izrade upotrebljavani su različiti ma­terijali biljnog i životinjskog porijekla uz dodatke staklenog zrnja i novca.


Nakit zanatske proizvodnje pro­davao se u Bosni i Hercegovini u rad­njama majstora ili na sajmovima o seoskim godovima. Tako se isti nakit mogao naći u različitih etničkih sku­pina, npr. srebrne kopče pafte, igle za oglavlja bašlije, razne niske od novca đerdani. Za ukrašavanje je služio i tzv. lažni novac, odnosno imitacije kova­nica lijevanih od različitih legura.

Postoje različite podjele nakita: po vrsti materijala, zanatski ili nakit domaće izrade; po dijelovima tijela na kojima se nose pojedini predmeti (nakit na glavi, vratu, grudima, le­đima, pojasu i nogama). Podjela po područjima i pregled tipova tradicij­skog odijevanja prati ista podjela i za nakit, jer je on često u funkciji odije­vanja. Osnovna dva tipa su: dinarski i panonski. Ravničarski dio Bosne, gdje žive ili su živjeli Hrvati prostire se od okolice Bosanske Dubice, preko područja uz desnu obalu Save, od­nosno uz veća mjesta kao što su Bo­sanska Gradiška, Derventa, Bosanski Šamac, Orašje i Brčko te u unutraš­njosti Bosne oko rijeke Usore. Noš­nje i nakit u ovim krajevima nazivaju se i posavskim. Nakit u panonskom području označuje različito umjetno i prirodno cvijeće, obilje staklenog zrnja, bobaka, tvornički izrađene vrp­ce, ogledalca i ukrasi od ptičjeg perja. U ovom dijelu Bosne i danas su zlat­ni nakit dukati znak imovinske moći jedne obitelji.

Dinarski tip nošnje ima četiri su­vrstice u četirima užim područjima, odnosno nošnje i nakit u zapadnoj, srednjoj i jugozapadnoj Bosni i ci­jeloj Hercegovini. Dinarske nošnje i nakit su uravnoteženi u svojoj funk­cionalnosti i likovnosti. Odlikuju se masivnošću i raznolikošću, svejedno je li riječ o predmetima domaće izra­de ili uradcima majstorskih radioni­ca. Zapadnoj Bosni pripada područje uz veća mjesta: Bihać, Sanski Most, Kotor Varoš, Jajce i Banja Luka, Bo­sansko Grahovo, Mrkonjić Grad i Glamoč, iako bi možda zbog sličnosti nošnje i nakit okolice Jajca i Travnika u srednjoj Bosni trebalo promatrati kao suvrsticu. U ovim krajevima oso­bito se izdvajaju srebrne igle toplije, bašlije koje žene nose u oglavljima i pojasevi izrađeni od raznobojnog staklenog zrnja bobaka sa srebrnim kopčama paftama. Polovicom pro­šlog stoljeća prestaju se nositi niz ple­tenice niske od kovanica.

Područje koje se naziva srednjom Bosnom veoma je veliko. Tomu di­jelu Bosne pripadaju nošnje i nakit iz okolica Žepča, Kraljeve Sutjeske, župe Čemerno, Vareša, Tuzle, Trav­nika, Bugojna i Uskopija. Raskošni nakit na grudima činio je osobitost u ovome kraju. Kovani se novac nosio ukrašen srebrnom žicom i staklom u boji. Srebrni križevi na prsima Hrva­tica u srednjoj Bosni bili su gotovo obvezni dio nakita. A raskošne naruk­vice belenzuei izrađivani su od srebra ili od raznobojnog staklenog zrnja.


Dinarskom tipu nošnji i nakita u jugozapadnoj Bosni pripadaju nase­lja u okolici Kupresa, Livna, Šuice i Tomislavgrada, kao i područje Rame. Djevojke u ovim krajevima nose du­blje ili pliće kape od crvene čohe na kojima su prišivene niske od srebr­nog novca. Kape su pričvršćivane podbrnjikom - uskom vrpcom sp u­štenom niz obraze do ispod brade. Nakit za lice emilje u Rami omotan je u cvijet smilja i ukrašen raznoboj­nim staklenim zrnjem pričvršćen za podbrnjik.


Hercegovina ima nekoliko suvr­stica nošnji. Do danas se naziv hum­ska zadržao samo za nošnje i nakit iz istočne Hercegovine. Hercegovački nakit na oglavljima, vratu i grudima sličan je i svojim oblicima i nazivima nakitu Hrvata iz jugozapadne Bosne. Raskošne niske od novca na grudima đerdani nosile su i djevojke i žene. Djevojka iz okolice Posušja na kapi je nosila srebrnu iglu potkićenu baš­liju lančićima na kojima vise novči­ći, a kapu je pričvršćivala srebrnim ukrasom podbrnjikom. Na grudima je nosila kovanicu ukrašenu srebrom talir, ispod kojega je bio nagrudnik od lanaca i kovanica.

Razlika između udanih žena i dje­vojaka naj očitija je u vrsti pokrivala za glavu i količini nakita. Djevojke su se bogatije kitile, osobito pred udaju. Mladenke su na dan vjenčanja nosile obilje ukrasnih predmeta pokazujući svoj materijalni status. Mlade udane žene su u prvim godinama braka uz nakit iz roditeljske kuće do davale i nakit kojima ih je darovala mladože­njina rodbina. Starije žene su svoj na­kit darivale kćerima kod udaje, ali su često zadržavale i dio nakita za sebe i nosile ga u svečanim prigodama.

Muškarci su nosili manje nakita od žena. Međutim, nakit koji su nosi­li bio je veoma skupocjen. Na pokri­valima za glavu nosili su kape od ta­mnocrvene ili crne čohe - fesove koje bi zimi omotavali crvenim šalovima. U župi Čemerno, kraj Sarajeva, muš­karci bi za fesove pričvršćivali kovilje koje u ovom kraju raste samo na jednoj stijeni (Odžačka stijena) oda­kle se najbolje vide ostaci srednjo­vjekovnog grada Dubrovnika. Perje ptica ukrašavalo je šešire u Posavini. Muški nakit je bio osobito pod utje­cajem ratničke opreme. Srebrne puce toke različitih oblika zadržale su se kao ukrasni predmet na prslucima sve do polovice 20. stoljeća. Kožni pojasevi bensilaji imali su uporabnu, ali i ukrasnu ulogu. Zato su se kupo­vali veoma skupi i nakićeni da bi se u njima nosili pištolji kubure i pribor za pušenje.

Tradicijski nakit Hrvata u Bosni i Hercegovini izašao je iz uporabe kada su žene prestale njegovati kosu i nositi oglavlja. Drugi najveći problem je bio kada su putujući trgovci prolazili seli­ma i u bescjenje kupovali stari nakit i mijenjali ga za jeftinu bižuteriju. Ipak, dosta se nakita zadržalo do posljednje­ga rata, kada ga jednostavno nestaje.


Ovaj kratki prikaz nakita završio bih pitanjem na koje ne znam odgo­vor, a postavio mi ga je jedan etno­log iz Hrvatske: Kako je moguće da jedan narod u tako teškim uvjetima stvara takva čudesna djela puna uku­sa i ljepote kakve su nošnje Hrvata u BiH? A tek nakit? Toliko sklada i ra­skoši! Stvarno je genijalan naš narod! Na ovo često ponovim: ako tuga i bol pjevaju ljepše pjesme od ljubavi, onda se u neimaštini i nedaćama tka raskošnije ruho od bogate svile jer su u dugim zimskim noćima naše majke tkale s tugom, čeznući za slobodom, u boli zbog siromaštva i u ljubavi za svoje najmilije. I otkidale od usta kupujući sebi i nevjestama nakit da sakriju materijalnu neimaštinu i po­kažu bogatstvo duše.

Svibanj 2011.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46