Ulazak u povijest - Izvori

Papa Ivan X. Tomislavu 925.

Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, iz­vrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu cr­kve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima.

Božanskom odlukom svemogućeg Boga određeno je da se nama povjeri briga za sve cr­kve, i to zato da bismo duhovnom vlašću mogli s korijenom iščupati tminu zloće iz svakoga skupa kršćana, osobito iz onih za koje tvrde da su najodabraniji sinovi svete rimske crkve. Ta tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta među prvencima apostolske i opće cr­kve? Od kolijevke su naime majčinim mlijekom primili duševnu hranu apostolske crkve [...], i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku na kojem njihova majka apostolska crkva bijaše okrunjena. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, neka ljubav prema Bogu gajenjem pravednosti ponovo zasja u vašim srcima, da biste, istjeravši svu mlitavost duše, mogli ugoditi svemogućem Bogu. [...]

Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, da svoju nježnu djecu od malih nogu pre­date Bogu na nauke da bi vas od Boga poučeni mogli svojim opomenama od grešnih zabluda pridići u nebeski kraj, u kojem je Krist sa svim četama izabranika. Ta koji bi se odabrani sin svete rimske crkve, kao što ste vi, radovao prikazati Bogu žrtvu na barbarskom ili slaven­skom jeziku?

Ne sumnjam naime da za njih (tj. slavensko svećenstvo) drugo što preostaje, nego ono što je pisano: »Otcijepili su se od nas i nisu naši, jer kad bi bili naši, svakako bi ostali s nama« oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik. Stoga vas opet i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da, vjerujući nam u svemu, prihvatite i jezik i odredbe prečasnih biskupa, tj. Ivana svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji su) naši službenici, od nas vama poslani i osobitom revnošću zadojeni. To vam (još) brižnije prepo­ručujem da slušate njihove opomene. I što god vam bude od njih naloženo iz božanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo i pokorno izvršiti ako nećete da se odvojite od našeg skupa.

(NK, 31-32)

Natpis sa sarkofaga kraljice Jelene 976.

U ovom grobu počiva Jelena slavna, koja je bila žena kralja Mihajla i majka Stjepana kralja te upravljala kraljevstvom. Osmog dana mjeseca listopada preminu u miru. Ovdje bi pokopana godine utjelovljenja Gospodnjega 976. [...]

I ona, koja je za života bila majka kraljevstva, posta zaštitnica siročadi i udovica.

I ovdje pogledavši, čovječe, reci: Bože, smiluj se duši.

(Mihajlo Barada — Lovro Katić - Jaroslav Šidak, Hrvatska poviest, Zagreb 1943, 49)