Vukovar - grad koji nestaje?

Neki su me prijatelji dobronamjerno pitali je li točan podatak da je u Borovu 1971. godine bilo - prema pokazateljima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske - 3.651 Hrvat. (KT br. 44 od 08. studenog 2009.).

 

I danas moralno i materijalno odgovaram da je podatak točan! Evo i razlog zbog naglog smanjenja pučanstva od 1971. u odnosu na 1991. godinu. Dio naseljenog mjesta Borovo, poznatiji pod imenom Borovo-naselje postao je dijelom naseljenog mjesta Vukovar, dok je dio poznatiji pod imenom Borovo-selo nastavio biti posebno naseljeno mjesto.

Materijalna je crkva sagrađena, ima li budućnosti?

 

          Eto tako stoji opravdanje na internetskoj stranici općine Borovo! U stvarnosti  radilo se o igrama bez granica koje su vodili ondašnji komunisti kako da današnje Borovo-selo postane Borovo (grad) sa većinskim srpskim pučanstvom! Stoga je nova župna crkva Gospe Fatimske sagrađena 1981. godine u tom dijelu, tih  istih osamdesetih godina smetala, i samo je bilo pitanje dana kad će je oni kojima je ona smetala i srušiti. To se i dogodilo u studenom 1991. godine. Sravnjena je sa zemljom! Nesrpsko pučanstvo je poubijano, protjerano i pozatvarano!

 

          Na tom istom mjestu sagrađena 2008. godine nova župna crkva posvećena također Gospi Fatimskoj, ali s posebnim epitetom: MAJKA POVRATNIKA! Drveni kip Gospe Fatimske ležao je osam godina pod teškim ruševinama i čekao povratak onih koji su bili protjerani samo zato što su bili Hrvati i katolici! Materijalna crkva je izgrađena, ali nema više onih koji bi joj davali sigurnost i u budućnosti.

Godine 2009/2010. župa Vukovar-Borovo naselje broji, prema najnovijim podatcima, manji  broj vjernika nego što ih je imala prije 40 godina, dakle 1971. godine. Usporedbe radi Borovo naselje je tad imalo - ponavljam prema Državnom zavodu za statistiku Republike Hrvatske - 3.651 Hrvata, danas ih je 3.548!

 

          Ako i danas stoji ona poznata vukovarska priča  Siniše Glavaševića "Grad - to ste vi!" onda grad nestaje - grada nema! U ratu je uništen i dugo, dugo vremena se, sam od sebe ne će oporaviti!

U 1359 stanova živi - prema još uvijek nekonačnim pastoralnim statistikama - jedva 2,6 stanovnika po obitelji! U gradu nema mladosti, grad je veliki starački dom! Šezdesetih godina smo išli u svijet bijeli kao "gastarbajteri", sad nam je ponovno mladost otišla. Mladi Vukovarci danas žive u Zagrebu, Rijeci, Osijeku…

Podatci koji puno govore

 

          Prema  našim maticama prošle godine je u ovoj župi rođeno i kršteno samo 59 osoba. Broj umrlih bio je rekordnih 96! Što znači da je župa Vukovar-Borovo naselje, koja je nekoć slovila kao najvitalnija - u minusu  za  37 osoba. Samo u tvornici gume i obuće radilo je oko 20 tisuća radnika, koji su dolazili sa svih strana. Danas u toj istoj tvornici radi jedva dvije tisuće radnika! I broj crkveno vjenčanih se gotovo prepolovio od ranijih 30 i više prošle je  godine bilo samo 19 parova!

         

          Potražili smo stvarne i svježe podatke iz najstarije gradske župe Sv. Filipa
i Jakova. Tamo je bilo 86 krštenja, a 92 sprovoda. Vjenčanja je bilo samo 26 parova! Pastoralna statistika u trećoj vukovarskoj župi "Kraljici mučenika" još nije gotova, jer župnik sam osobno obilazi svoje župljane pa to još uvijek traje! I on nam je potvrdio da pokazatelji nisu ohrabrujući!

 

          Gradski oci još uvijek govore i pišu kako u gradu živi više od 30 tisuća stanovnika! Nismo sigurni u točnost ovih podataka!

 

 Vjenceslav Janjić Katolički tjednik

Siječanj 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE