Igra osobina i osjećaja

Priča se kako su se jednom na Zemlji susrele sve ljudske osobine i osjećaji. Ipak, DOSADA je u tom neobičnom društvu stalno zijevala. I, kad je već treći put zijevnula, LUDOST je, luda kao uvijek, predložila:

- Hajdemo se igrati skrivača!

SPLETKA je značajno podignula obrvu, a ZNATIŽELJA je, u nemo­gućnosti da se suzdrži, upitala:

- Što je to igra skrivača?

- To je igra u kojoj ja pokrijem oči i brojim do tisuću, dok se vi sakrijete, akad izbroj im, krećem u potragu. Koji prvi bude pronađen, zauzet će moje mjesto u sljedećoj igri - objasnila je LUDOST.

ODUŠEVLJENJE je poletno zaskakutalo, dok se RADOST, gotovo bezuspješno, trudila uvjeriti SUMNJU, koja nikome ne vjeruje, i MRZO­VOLJU, koju nikad ništa nije uspjelo zainteresirati, da sudjeluju u igri.

No bilo ih je još nekoliko koji se nisu željeli igrati ...

ISTINA se pitala zašto bi se ona skrivala kad će je ionako, na kraju, pronaći. OHOLOST je držala da je igra glupa (a zapravo ju je ljutilo što zamisao nije bila njezina). KUKAVIČLUK nije želio riskirati.

- Jedan, dva, tri ... - počela je LUDOST brojiti.

LIJENOST se sakrila iza prvoga kamena na putu, VJERNOST je po­tražila zaklon na nebu, a ZAVIST je čučala u sjeni USPJEHA, koji se vlastitim snagama popeo na najviši vrh stabla. VELIKODUŠNOST se gotovo nije ni uspjela sakriti jer joj je svako mjesto koje je pronašla iz­gledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero pre­pustila je LJEPOTI, hlad drveta SRAMEŽLJIVOSTI, mekoću leptirova leta ustupila je OSJEĆAJNOSTI, kretanje vjetrova SLOBODI... A, sebi?!

Ipak, na kraju se i ona sklonila, i to u zraku Sunca.

SEBIČNOST je, što se, naravno, moglo i očekivati, pronašla najudob­nije mjesto na svijetu, idealno samo za nju. LAŽ se sakrila na dnu oceana, a zapravo je bila iza duge. STRAST i POBUDA zavukle su se u jedan vulkan, a ZABORAV... Zaboravio je gdje se uopće sakrio, ali to i nije bitno.


                         

Kad je LUDOST došla do broja devet sto devedeset i devet, LJUBAV još nije bila pronašla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako činilo zauzeto. Tada je ugledala pre­krasan ružičnjak i zavukla se među crvene ruže.

Kad je LUDOST izbrojila do tisuću i počela tražiti, prvo je, naravno, pronašla LIJENOST koja je bila iza najbližega kamena. Potom je začula kako VJERNOST na nebu s Bogom razgovara. STRAST I POŽUDU osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a ZAVIST je pronašla čim je ugledala USPJEH.

SEBIČNOST nije ni trebala tražiti jer se sama otkrila bježeći iz svoga skrovišta, točnije, iz osinjega gnijezda. Tražeći dalje, LUDOST je došla do kristainog jezera i odmah otkrila LJEPOTU. SUMNJU je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivši se da ne bi morala nikome govoriti gdje se skrivala.

Doskora su svi bili pronađeni. DAROVITOST je čučala u svježoj, mirisnoj travi, TJESKOBA u tamnoj špilji, LAŽ ih je sve uvjeravala da je bila na dnu oceana (a virila je iza duge), ZABORAV je već zaboravio da se nečega uopće bio igrao ...

LUDOST jedino nikako nije mogla pronaći LJUBAV Tražila ju je po cijelome svijetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog poto­ka i na vrhu svake planine, a kad je gotovo već odustala, pogled joj je zastao na prekrasnom ružičnjaku. Uzela je štap i počela razmicati ruže.

Odjednom je začula bolan vrisak. Trnje se zabolo LJUBAVI u oči i silno je ozlijedilo. LUDOST nije znala što bi od jada. Ispričavala se, plakala, molila da joj dopusti iskupljenje, a onda se sjetila ...

Obećala je LJUBAVI da će od tog trenutka zauvijek ostati s njom.

I tako: otkad se igra skrivača prvi put igrala na Zemlji, LJUBAV je sli­jepa, a LUDOST joj je vjerna prijateljica.

Meksikanska narodna priča

Obrada: I. S.

Svibanj 2010.