USTANAK
Prva je borba izvojštena... Drava
proteče mutna i krvava k dôcu.
Užasna, strašna na tananu kôcu
Izbulji oči Kodolaha glava.
Na polju bane svoje borce kupi.
– Hrvati, čujte! – kliknu kao sokô,
I mačem teškim o štit velji lupi
I uspravi se na konju visoko.
– Današnjim danom mi pečate slavne nosimo.
Ropstvo prignuti nas neće.
Pobjede zublja progona tmice tavne.
Jezdite zemljom i javite rodu:
Započe borba za svetu slobodu.
Krvavo nama cvjeta pramaljeće.–
NA KUPI
Ban Borna, porod zmije potajice,
Pod zastavama na Kupu koraca.
S četama mnogim kô vihor se baca
Na mrkog sina posavske vučice.
I borba bjesni. Junak poljem viče
– Nebratsko sjeme valja pogaziti! –
Razbojem širnim lavovski čopor riče.
K nebu se diže urlaj grozoviti.
Zapada sunce. Mrući gleda,
Kako Bornina vojska leži poražena,
I Ljtovita motri izranjena,
Gdje stoji, visok nad mrcima; tepa:
– Da. Pobjeda je bila sjajna, lijepa
Al ne znam, bi l' se radovô – il' plakô.
ZUBLJA
I tri se vojske kralja franačkoga
Kô bijesne rijeke na zemlju razliše,
I tri se vala mora njemačkoga
Na prsa ona propeše, razbiše.
Vojska mu klonu, al' u Sisku svome
Na tvrdu zidu jošte krvav strši.
– Gaziti, Fanče, po gradu ćeš tome,
Al' moj će topuz da ti čelo skrši. –
Strjelice sikću...Biju, ruše, ruju
Bojovne sprave...Zid se u prah svali.
I Sisak plamsa u sutona ruju.
Ljutovit zublju na lomači pali.
Gorom i klancem dobra konja mori
I bakljom maše...Davori! Davori!
II.
Praskaju iskre, vrcaju varnice
Iz baklje sjajne u šaci junaka.
Za njime naglo kô gorske bujice,
Čopori ljudski jure usred mraka.
– Kamo nas vodiš, konjaniče noćni?
Kô krijes planu, kao lavić ruknu.
Oda sna prenu tvoj nas poklič moćni.
Od iskre tvoje naše srce buknu.
Ti zvijer bocnu, što u nama riče.
Gle našu snagu i bijes, konjaniče!
Gle nokte, a za borbe i obrane! –
Mrak...Ršum...Ljudski gledaju čopori:
Na brdu zublja bliješti, sija, gori,
I sunce biva u cik zore rane.
ORLU
– Poleti, orle hrvatski, poleti
Selu i gradu, što još tužno gore;
Pozdravi naše potoke i more,
Zelena polja i sure vrleti!
Kraj Kupe mutne nad razbojem stani,
Gdje trunu kosti mojijeh junaka,
I krikni. Vođu iz potaje rani
Nož otrovani Bornina ujaka!
Gnjevno će one zašumjeti kosti…
A ti mi jurni, gdje u bijelim dvori’
Nevjerni Borna svoje borce gosti.
Nasrni. Krilom u oči ga lupaj,
Oštrijem kljunom prsa mu otvori
I ono podlo srce mu iščupaj. –
Cara Karla Velikog, naslijedio je godine. 814., Ludovik Pobožni. U Panonskoj Hrvatskoj tada
vlada knez Ljudevit, a u Dalmatinskoj knez Borna. Za vrijeme slabe vladavine cara Ludovika, podivljali su franački plemići koji su pljačkali i mučili narod. Najgori je bio markgrof Kadaloh, čiji su
vojnici počinili okrutne zločine nad panonskim Hrvatima.
Nakon žalbe Ludoviku god. 818. koji ništa nije poduzeo, a na poticaj Bizanta Ljudevit diže ustanak protiv franačke vlasti. Godine 819. nakon što je razbio markgrofa Kadoloha,
Ljudevit se pokušao nagoditi s carem, ali je ovaj odbio njegove uvjete. Rat se nastavio, a knezu Ljudevitu su se pridružili Slovenci i Timočani, ali ne i Borna.
Naime, Borni je tada bila potrebna franačka pomoć jer je pokušavao urediti granice između Dalmatinske Hrvatske i bizantskih gradova u Dalmaciji, što je imalo za posljedicu da su kasnije i ratovali
jedan protiv drugoga.
Usprkos teškom porazu 819. Franci su i dalje napadali Ljudevita 820. i 821., ali ga nisu uspjeli svladati. Tek iduće godine Ljudevit se pred desetom franačkom vojskom povukao, te
se sklonio u Srbiju kod nekog župana, (neki hrvatski povjesničari tvrde da se povukao na jug u mesto Srb). Nedugo zatim Ljudevit je likvidirao dotičnog župana koji ga je naumio predati Francima,
sklanja se u Dalmatinsku Hrvatsku kod Bornina ujaka Ljudemisla, koji ga je kasnije na zahtjev Franaka dao podmuklo ubiti.
Ljudevitovom smrću završila je prva velika borba Hrvata za neovisnost i slobodu, pa stoga možemo ustvrditi da je on jedna od najznačajnijih osoba stare hrvatske
povijesti.
Ove krasne četiri pjesme o Ljudevitu Posavskom napisao je Vladimir Nazor, koji je pjesnik hrvatske prošlosti, stradanja i patnji, ali još više njegove energije i snage, prkosna otpora tuđincima i osvajačima.
pv