Kazaljka na starom satu
polako se kreće,
Kroz prozor gledam pogurenu staricu
kako putem ka groblju skreće.
Posavska zemljo šta li sam ti kriva -
zar sam ti zato sina rodila?
Oprosti posavska majko,
i ja nosim tvoju tugu -
i razumijem tvoju bol.
Tvoj sin život je dao,
jer nije htio da im bude rob.
O posavska zemljo oprosti
al’ ja patim,
i sve bih ti dala
al’ sina ne bih.
Majčinu ljubav shvati.
....A put vijuga i tužnu priču priča -
tužnu i punu boli...
Opraštam ti Posavino zemljo,
oprosti i ti meni - jer sin moj te voli.
MARINA
PV