Iz korespodencije Šestić-Martić

O navikavanju na župničku službu

(Fra Mirko Šestić piše fra Grgi Martiću)

fra Mirko
fra Mirko

Potočani, 19. 06. 1892.

Prečastni Otče!

Sigurno nema dana, odkad sam se s Vama razstao, da nie­sam o Vam mislio, da mi nieste na pamet dolazili, da mi nieste pred očima moje mašte lebdili. Ja sam više puta naumio dati oduška ovomu momu nutarnjemu čuvstvu i prenesav ga na papir, saopćiti Vam, što mi duh misli, što li srce ćuti: ali me kao novajliju u ovih novih poslovih smetoše mnogi i premnogi posli, od kojih sam malo što predviđati mogao. Ta teško je i zbilja ovo breme, osobito za čovjeka koji je dosele bio naviknut samo duševnomu radu, koji je priviknut redu i stegi u obavljanju dužnosti. Odkada sam ovamo stigao, uviek nasto­jah, da sebi načinim stanovit red u djelovanjih i poslovanjih, al zabadava, to se nije dalo nikako ili posve malo ostvariti, jer je slobodno i najprostijem seljaku moj dnevni red iskvariti i novoga mi posla naći.

Pa osim toga svega, što Vi vrlo lako shvaćate, ja sam udario na žestoku busiju, na silan okršaj, jer mi je valjalo doći na glavnje čovjeku, koji se digao nad olympske visine, koji je mislio da ga ni Zeusova strjela sgoditi ne može ... Lako ćete zaključiti, da mi je gore bilo nego junačini Odysseju na otoku Kalipse bajne, jer mi nije uz bok stajao Mentor mudri, da mi božanske udahne misli, da me mudrim savjetom ovlada.


 Pa i to sve odbaciv na stranu, najviše me iznenadilo to, što sam se morao prema novomu zvanju i zanimanju posvema prenieti iz duševnoga svieta, iz umnog zanimanja na realni, na praksu. Naviknut izobraženu društvu - prešao sam bez ikakve po- stepe­nosti među ljude prostake, kao među apostole prije nego ih je bo­žanska iskra razsvietlila sa sjajna, sa nadzviezdna neba; naviknut duševnomu radu - stupio sam u najnižji tvami, u oekonomički, gdje se moram osim svega i svašta zanimati i s kupusom i s repom i krumpirima. Riečju, iz mora mašte bačen sam na tvrdu zemlju, na koju Gospod, kada izbaci Adama, reče mu po Genezi: in sudore vultus tui etc*.

Lako dakle zaključiti možete da su takove bez pripravnosti, časovite, promjene na me silno djelovati morale. Nu hvala Bogu, malo sam se ustalio i aklimatizacija je, makar u svojoj početnos­ti, nastupila.

Velecienjeni i dobri otče, koli bi mi milo bilo kada bi Vaša do­brota usrećila me makar na časak svojom željnom i milom prisut­nošću, da se s Varni o svem i svačem porazgovorim te iskreno i prijateljski zabavim.

  Ja svakako mislim i nadam se, da će to dobri Radovan, koji me je nebrojeno puta svojom prijaznošću utješio, učiniti!

Za Vaša "zapamćenja" već sam se počeo zanimati i raditi ...

Njeke nuždne knjige za chronologičke - možebitne - izpravke već sam dobio, a i druge ću skoro dobiti - te uvjereni budite, da će onda radnja rapidno napredovati. Ali ću korekciju ostaviti dok nastupi kroz 2 mjeseca faza posvemašnje aklimatizacije.

Ako Bog da, vidjet ćemo se i razumjet ćemo se! Je l' de!

Ja ovdje u službu još niesam dobio nikakove""babe", nego je kod mene - privremeno - moja najmlađa sestra, koja zna prilično


evropejski kuhati; a vina imam liepa posve - i pive u blizu, pa se, Bogu hvala, ničim ne patim.

U službi imam jednoga momka, koji zna turski, pak ću početi pomalo učiti. Nek se zna, makar nekoliko.

Kako je kod Vas? Je l' Kreševo, gdje je dosad bilo? ... Uvjeren sam, da "sjela sjelovita" nije mogla odustati od svojih dojakošnjih navika i naumljaja. Ama:


evropejski kuhati; a vina imam liepa posve - i pive u blizu, pa se, Bogu hvala, ničim ne patim.

U službi imam jednoga momka, koji zna turski, pak ću početi pomalo učiti. Nek se zna, makar nekoliko.

Kako je kod Vas? Je l' Kreševo, gdje je dosad bilo? ... Uvjeren sam, da "sjela sjelovita" nije mogla odustati od svojih dojakošnjih navika i naumljaja. Ama:

Ein jeder Mensch wenn er auch sein mag,

 Er hat sein Glück, und seinen letzten Tag!*

Neka na Vas to ne djeluje divni pjev'če "Osvetnika". Ta kad Radovana niesu mogle potresti ono like silne oluje - zar da ga onakova bagatella potrese! To za stalno biti neće.

Dođite k meni ma koliko god vremena možete i zapovjedajte ove godine, a godini, ako je volja Radovanu neka kod mene zimuje i ljetuje. Bit će lijepe kapljice - šljiva je k'o grozd poni­jela - prasadi imam već do 30 u blagoslov upisane - a divni su primeti za lov po ovoj postojbini "Kike i Zelića."

Završujem pozdravljajući Bana Matu, Falknera, Alojza lektu­ra - paroka -, fra Marka, starce: Musu i fra Ivu - i moga Rodu ­i podpisujem se sa hiljadu pozdravi.

 

S najdubljim štovanjem vazdašnji dužni štovatelj, fra Mirko.

 

  *In sudare vultus tui (lat.) = u znoju lica svoga itd. (Knjiga Postanka, 3, 19-20).


*Svaki čovjek, bez obzira tko on bio,

ima svoju sreću i svoj zadnji dan.

 

                                        * * *


Najava dolaska u Potočane

(Dopisnica fra Grge Martića fra Mirku Šestiću)

fra Grgo
fra Grgo

Đakovo, 12. travnja 1893.

 Predragi moj Mirče!

     Ovdje sam se liepo načastio i nasjedio, pak sam evo odredio u dojdući ponedjeljak, 17. tekućeg mjeseca spasti željeznicom na Šamac, ter te molim da narediš komu znadeš da mi se tude kola gotova nađu koja će me do tebe dovesti.

     NB. Ako bude kišovit i kaljav dan tada se neću uputiti smjeti jer se nalazim marodan, od na zima koja me je studenim vjetrom osakatila, nego iz ponedjeljka prvim vedrim danom uputit ću se.

    - Sjela sjelovita već dosjelila, a od ortologa nisam čuo ništa, ­pak ćemo se ako Bog da izrazgovarati. Da si mi zdravo i veselo!

 

     Tvoj vjerni prijatelj - fra Grgo Martić

 

 

 

* * *

Vijest o boravku u Brodu i Žeravcu

(Pismo fra Grge Martića fra Mirku Šestiću)

                                                 Kreševo, 27. lipnja 1893.

 Predragi moj Mirča!

     Dođoh u Brod dana 10. lipnja nakanivši ostati na besjedi i s tobom se sastati u Žeravcu sutridan, tj. 12., međuto navali gvardi­jan da ostanem onde za svetkovinu sv. Antuna, a pade na um i meni da ni ti ne bi mogao radi svetkovine toga dana stići, uto sre­toh i fra M. Pargića, koji mi kaza da ni Lujo još nije stigao kući, a možda i neće, jer ima zamjenika, pak ti ja s tih razloga ostadoh u Brodu, celebrirat asistencijalnu misu, blagoslovit ljiljane - po­časti se kršno kod Fratara s mnogim zdravicam i Gospodom, sutri dan kod Brlića, i tada istom 15. dopeljah na Žeravac odkud kola odoše po Luju u Derventu, ter se zatim i ponapismo i porazgo­vorismo zajedan dan i po, pak ja navih uz Bosnu. Lujo me kršno dočikao i izpratio, fala mu gdje čuje i ne čuje. (U Brodu mi je Brodsko pjevačko društvo pjevalo pod prozorima - hadžaib).

     Čini mi se da sam Ti pisao iz Topuskoga kada sam i kako sam vr­ljao od Vas i Save, uza Sanu i Unu do izvora njezina, i kako mi je svuda dobro bilo, zato nije potrebito da ponavljam nego da sam u svemu zadovoljan bivao osim, nisam s mojom nogom, koja mi se posve rek' bih izcjeli u Kupkama, ali evo mi se opet pokaza, moram da vidim šta će biti, tek vidim da neću moći već planinom broditi, jer je ovo od velikih vrljanja umor u starosti stigao. Pa što Bog da ...

 

     Očikamo gvardijana Mihačevića s kojim, uzdam se, da će se sve na bolje okrenuti, - daj Bože.

     Pisao sam Cepeliću da sam tuder habetio dobra pjevača Tubana i da si obećao kad biskup kući dođe jedanput ga odvesti onamo. To učini i pozdravi Tubana!

     Sutra će ovdje ispiti biti - Komadan će presidirati - potom veli se da će odavde poseliti njekuda i obedvije Susjelice Bekine s djacima -vederemo.

     Pozdravlja Te Ban i fra Marko - od moje strane pozdravi Sestru Tvoju i obližnje veleštovane župnike, a Tebe nigda neza­boravljajući i ostajem

 

     Tvoj fra Grgo Martić. U Kreševu ut supra.

 

* * *

 

Najava dolaska u Potočane

 (Fra Grga Martić fra Mirku Šestiću)

                                           Đakovo, 1. srpnja 1895.

Predragi Mirko!

     Povrativši se iz Topuskoga evo me ovdje na odmoru, potom odlučio sam k Tebi i to će biti iza dojduće nedjelje, nu neka znadneš doći će i Monsignor Cepelić sa mnom da prisluša one Mithologične pjesme Tubanove. Neka ti se najde vina u kući - na dan prie nego pođemo ja ću Ti žicom javiti da nam pošalješ kola ako jih imaš, ako li nejmaš u Šamcu da nas dočeka i poveze k Tebi. S tiem Te ljubeći i pozdravljajući ostajem Tvoj vjerni,

 

     Fra Grgo Martić.

* * *

Izvor: „Zapisi iz prve ruke“, fra Mirko Šestić - sabrao fra Anto Zrakić (Potočani, 2003)