Sjećanje na fra Grgu

Kao obično i tog sam travanjskog poslijepodneva došao ranije u nadi da ću sa djecom zaigrati nogomet. No, izgleda, bio sam prvi a i vrijeme nije bilo pogodno za loptu: malo kiša, malo sunce. Sjeo sam na klupu pored ulaza u župnu kuću. Nedugo zatim iz ureda izađe fra Grga.

Što si tako poranio momčino?  – zapita me.

Mislio sam bit će lopte. – odgovorih.

Pogledao je prema travnjaku pa opet prema meni.

Koliko vidim, ništa od nogometa. reče mi sa smiješkom.

I meni se tako čini. potvrdih klimajući glavom.

Idemo sad nas dvojica na jednu vožnju važi?

Nemogu ja ujače, moram na vjeronauk. rekoh pomalo zbunjen.

Fra Grga se glasno nasmija.

- Pa to moram i ja, no… idemo!

 

I tako smo fra Grga i ja autom zapalili  iz Dubice preko Balegovca prema Odžaku. Bio je dobro raspoložen i govorljiv. Onako mlad i nasmijan sa lijepim bijelim zubima i crnom, gustom kosom, moderno odjeven. Sličio mi je više na nekog Rock glazbenika negoli na fratra. Sama njegova pojava je imala skroz drugačiji učinak, na nas djecu, od ostalih fratara onako strogih i naoblačenih. Fra Grga je donio nešto novo, novu vedrinu u našu župu a posebito nama djeci i mlađem naraštaju, ali i kod starijih je bio cijenjen i obožavan. Na vjeronauku smo mogli birati o čemu će nam govoriti; o temama iz Biblije ili iz običnog života. Imao sam dojam - on može sve i on zna sve!

 

Od silnog respekta prema njemu i od straha da nešto ne lupim bez veze, nisam puno govorio nego samo ono što me je pitao. Kazivao mi je kako je kao dječak bio ministrant na nedjeljnim misama kod jednog starog župnika i kako ga je učitelj u školi zbog toga korio. Čak mu je postavljao ultimatume: ili škola ili crkva!? Izabrao je ovo drugo. Po obavljenju posla u odžačkoj pošti krenuli smo nazad, na vjeronauk, ja i moj veliki prijatelj fra Grga. U međuvremenu kiša je prestala padati. Proljećno sunce se ukazalo u punom sjaju. 

 

Na ovakvom suncu, što nam Bog podari, procvjetat će i što nikad nije cvalo – sa smiješkom reče fra Grga, dodavajući gas po putu punog lokvi od travanjske kiše.

 

Fra Grga nije više među nama ali će on i dalje sa novog počivališta, svojim vedrim pogledom, motriti na nas i na ovu dragu zemlju, Posavinu.

 

pv

09.01.2009