Tito - mit ili mistifikacija

      Josip Broz je rođen 18. ili 25. svibnja, 1892. u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju, u velikoj seljačkoj obitelji. Nakon osnovne škole napušta rodno mjesto i radi kao poljoprivreni radnik, zatim kao konobar te do punoljetnosti radi radi kao mehaničar u Sisku a zatim u Trstu.

Godine 1911. boravi u Beču nadahnut načinom uređenja Austrijskog Carstva, što ga je inspiriralo u organiziranju komunističke Jugoslavije – s centraliziranom vlasti, ali decentraliziranom upravnom strukturom, s čvrstom pesnicom prema hrvatskom narodu a što se pokazalo tijekom „Hrvatskog Proljeća“ 1971. godine.

Broz ubrzo odlazi u austrijsku vojsku u Beč, odakle se vraća u Zagreb 1913., kao vojnik, i pohađa dočasničku školu (no,možda je to bila škola za kontrašpijunažu). Kao pripadnik austrijske vojske dobija odličje za hrabrost koju je pokazao u borbi protiv Rusa u Galiciji. Godine 1915., Rusi ga zarobljavaju a oslobođen je 1918. Ostaje u Rusiji o ženi se sa mladom djevojkom, kćeri šefa pogona tvornice u Omsku, gdje je bio zaposlen. No, nije sudjelovao u boljševičkoj revoluciji. U Hrvatsku se vratio 1920. Pnovno se ženi, sada sa Hrvaticom, koja mu je rodila nekoliko djece. Godine 1923. vraća se u Rusiju, gdje ostaje do 1925. Prema službenoj biografiji, Titi je u Rusiji 1923. pristupio Komunističkoj partiji: Učio je osnove marksizma-lenjinizma, prije povratka u Hrvatsku, kamo se vratio kao agent Kominterne. Aktivno je sudjelovao u sindikalnim akcijama, iako je Aleksandar I. Karađorđević Komunističku partiju zabranio.

        Zašto postoje tolika protuslovlja i nejasnoće u životu Josipa Broza između 1912. i 1925.? Skrivaju li  one pod imenom Tito neki drugi identitet ili Josipa Broza žele predstaviti kao naprednog revolucionara? U Jugoslaviji se Broz prvi put spominje 1926., kada se predstavio Komitetu Komunističke partije u Zagrebu. Ne započinje borbu protiv diktature kralja Aleksandra I., nego protiv frakcija u Komunističkoj partiji, prema nalogu Kominterne. Sigurno je da 1926., a tako i 1945., Josip Broz slabo govori hrvatski, svoj maternji jezik, što čudi njegove sugovornike.

 

         Josip Broz se 1926. ocjenjuje kao čovjeka čije osnovne karakterne crte pokazuju: oprez i realizam, osobu bez predrasuda i načela, hrabru i anbicioznu, internacionalista. Obavljajući i razne odgovorne sindikalnedužnosti, uhićen je 1928. i osuđen na pet godina zatvora, koje izdržava u Lepoglavi i u Srijemskim Karlovcima. Za vrijeme petogodišnje robije organizirao je borbu protiv svojih potencijalnih komunističkih neprijatelja, kojima pripada i P. Miletić.

 

         Oslobođen 1933., Josip Broz se vraća u Moskvu. Zatim 1936., boravi u Parizu, prije priključenja (?) redovima međunarodnih brigada u Španjolskoj, u građanskom ratu protiv Franca. Godine 1936. postao je šef organizacije, a 1937. generalni sekretar KPJ.

Ponovno odlazi u Moskvu, 1938. i 1939. i, zahvaljujući Bugaru Dimitrovu, u posljednjem trenutku izbjegava Staljinov logor, u kojem je umrla njegova prva supruga Ruskinja.

         Od 1939., početkom Drugoga svjetskog rata, aktivno se priprema za revoluciju u Jugoslaviji, a kasnije protiv nacističke Njemačke, kako bi 1941. priskočio Staljinu u pomoć, kada ja Hitler napao Sovjetski Savez. Već u ljeto 1941. vodi borbu protiv nacista a 1943. imanovan je maršalom.

 

         Godine 1945., poslije završetka rata protiv Nijemaca i njihovih saveznika u Jugosalviji, s partizanima izlazi kao pobjednik, uz Staljina i Churchilla. U novoj federativnoj Jugoslaviji Tito postaje neosporni komunistički vođa do svoje smrti 1980. Prilikom njegovog sprovoda oplakivali su ga jogoslavenski komunisti i stari suborci, za nim „tuguje“ cijala Jugoslavija zajedno sa šefovima država cijeloga svijeta, koji su sudjelovali na grandioznom pogrebu u Beogradu.

 

         Ovdje završava povijest i počinje mistifikacija. Odmah na kraju Drugoga svjetskoga rata pričalo se da Tito nije pravi Josip Broz, nego da je preuzeo njegov indetitet, čemu je Kominterna kumovala, čiji je bio tajni agent. Ta priča nije potpuno neutemeljena je rpostoji više argumenata koji bi mogli podržati tu predpostavku, a to su:

 

         1. U službenoj biografiji godine od 1912. do 1926. ostaju pod velom tajne.

         – ne zna se točno kada se angažirao u austrijskoj vojsci, je li 1912., ili 1913. ni je li bio dradovoljac ili mobiliziran,

         – je li polazio dočasničku školu u Zagrebu ili je bio u nekoj drugoj školi kontrašpijunaže u Mađarskoj, gdje je naučio svirati klavir, mačevanje, stekao osjećaj za luksuz i druge lijepe manire rijetke kod nekog proletera,

         – gdje je Josip Broz od 1912. do 1925., U Hrvatskoj ili Rusiji?

         – početkom 1920-ih godina Broz se ženio dva puta – jednom Ruskinjom i jednom Hrvaticom; zašto službena biografija spomije da se prvo ženio sa Hrvaticom kada to nije istina?

 

         2.  Je li Tito Hrvat, Nijemac iz Mađarske, Mađar, Čeh ili je židovskog podrijetle, iz obitelji Ambrossi koja je živjela u Međumurju, u blizini mađarske granice? Nije li Franz Broz, rođen u Beču 1892., pravi Tito?

 

         3. Kako to da da je Tito 1926. loše govorio hrvatski i ruski? No, izvrsno je govorio njemački, iako je po službenoj verziji proveo otprilike jednaki broj godina u Rusiji koliko i u Austriji?

 

         4. Je li Tito bio mason od 1920. dodine? Neki Titovi suradnici potvrdili su da je Tito posjetio jenu masonsku ložu prilikom jednog od svojih posjeta Afrci. Kako objasniti Titovo vjenčanje s Hertom Hass prije Drugoga svjetskoga rata, kćeri jednog njemačkog nacističkog bankara, ako nije imao veze s framasonima?

 

         5. Poslije neuspjeha komunističke revolucije Bele Kuhna, 1919. u Mađarskoj, više tisuća komunista i mađarskih intelektualaca prebjegli su u Zagreb, vjerojatno s dijelom državnog novca koji su prenijeli iz Mađarske. Jesu li ti mađarski revolucionari nastavili borbu kako bi u Hrvatskoj organizirli komunističku revoluciju, a zatim i u Jugoslaviji, sa svrhom osnivanja“ Balkanske komunističke federacije“ zajedno sa Bugarskom i Albanijom? (Tu je ideju 1946. prihvatio i Tito). Antetati organizirani na Stjepana Radića, predsjednika Vlade Pašića i kralja Aleksandra I. dopuštaju takve predpostavke.

Kongres komunističkog ogranka Kominterne održan je 1924. u Trstu, vjerojatno prema zamisli Trockog, a predsjedavao mu je Orlov (kasnije je postao general KGB-a, prije negoli je prebjegao u SAD).

Je li Tito na tom kongresu u Trstu odabran za budućeg vođu komunističke revolucije u Hrvatskoj, a kasnije u Jugoslaviji, ili su ga izabrali mađarski komunisti u Zagrebu?

 

         6. Josip Broz je imao nekoliko pseudonima, od kojih je Walter njpoznatiji prije rata, a Tito poslije 1941. Za vrijeme boravka u zatvoru, od 1928. do 1933., u Lepoglavi, Josip Broz je odabrao pseudonim Frederik Georgijevič (njemačko ime i rusko prezime), što je neobično za Hrvata koji živi u Hrvatskoj. Pseudonim Tito nije koristio samo Josip Broz, nego su se tim pseudonimom koristili i drugi jugoslavenski komunisti, a prije svega V. Bosanac, agent Kominterne između 1932. i 1938. Treba spomenuti da su članci koje je napisao V. Boasnac-Tito pripisani Josipu Brozu-Titu u njegovoj službenoj biografiji.

 

         7. Poslije 1926. Titov revolucionarni put ispunjen je truplima „dobrih komunista“, što se može objasniti i borbom za vlast u KPJ ili su poznavali „tajnu Titova podrijetla“. Među Titovim žrtvama su svi komunistički dragovoljci Internnacionalnih brigada Španjolskog građanskog rata, od kojih su posljednji denuncirani i ubijeni u konc. logoru Dachauu, jer su vjerojatno znali tajne o Titu.

 

         8. Na grobu maršala Tita i „velikog komuniste“ nije uklesana crvena zvijezda, petokraka. Zašto? Odgovor na ovo pitanje bi vjerojatno otkrio pravu povijesnu osobu Tita.

 

         Od ovih nepoznanica, vezanih za Titovu osobu, manje-više poznatih činjenica, dvije se teško mogu objasniti:

 – Je li moguće nepoznavanje svoga materinjeg jezika, a vrlo dobro poznavanje njemačkog, ako je Tito uistinu bio Josip Broz?

 – Je li moguće da Josip Broz poslije 1912. nije nikada poželio posjetiti svoju majku? kada je 1945. posjetio Kumrovec, ona tada nije prepoznala svoga sina! Zbog te činjenice, koja se držala vrijeđanjem njegove ličnosti, jadna je žena preminula tri mjeseca posliije toga!

 

Izvor: Gregory Peroche – Povijest Hrvatske i Južnoslavenskih naroda, str. 341-344

pv

 

21.04.2009