Djeca Posavine

U današnje moderno vrijeme, Rapp-a, Hip-Hop-a, Techno-a i svakojake strane glazbe djeca Posavine se vračaju svojim korijenima. Sama ideja o njegovanju kulturnog blaga među Hrvatima Posavine koji žive u Švicarskoj, rodila se u listopadu 2006. godine i na veliku radost opće prihvaćena. Vidljivi plod je bilo osnivanje HKUD «Posavina Zürich-Baden».

 

  Početak kao i svaki drugi zahtijeva trud, strpljenje i organizaciju i prostor gdje će se mladež okupljati i kulturno djelovati. Da bi sve bilo isto kao u vrijeme naših baka i prabaka potrebne su bile i posavske nošnje, ali i početni kapital, novac bez kojeg se u današnje vrijeme ne može skoro ništa.

 

  Hvala Bogu i ljudima dobre volje, sve se to uspjelo nekako osigurati. U taj projekt pridruženo je preko 100 obitelji iz cijele Posavine: od Dervente, Bos. Broda, Bos Šamca, Orašja, Brčkog i od Odžaka, Modrice, Gradačca pa i šire.
Aktivni članovi KUD-a su mahom djeca rođena u Švicarskoj. Rado su viđeni na organiziranim zabavama posavskih katoličkih župa. Tijekom nastupa gosti su na nogama, bezbrojne videokamere su uključene, bljeskaju fotoaparati. A kada izvedba dođe do kraja tad počinju ovacije gledateljstva. Stječe se dojam da su same glazbene zvijezde na bini.
Kruna uspjeha bila je smotra «Posavskog folklora» u Beču 2007. godine i gdje su zablistali i digli dvoranu na noge. „Dal’ za Uskrs il’ za Božić, rode, mene puti Posavini vode.“
  Na ove stihove oči zablistaju a po koži žmarci prolaze. Tako pjevaju djeca Posavine!
  U Švicarskoj djeluje niz hrvatskih KUD-ova koji svojim folklornim nastupima razveseljavaju i pobuđuju sjetu i ljubav prema svome rodnom kraju.

 

  Uz nastupe plesačica i plesača koji svojim repertoarom hrvatskih narodnih plesova iz svih krajeva domovine oduševljavaju i staro i mlado, Hrvate i Švicarce. HKUD «Posavina Zürich-Baden» svojim nastupima na raznim priredbama u Švicarskoj uljepšava dane i budi nostalgiju za domovinom, a istovremeno svojom pjesmom i plesovima Švicarcima prezentira bogatstvo hrvatskog folklore i bogatu hrvatsku kulturnu tradiciju.
  To najbolje dolazi do izražaja kada se na zajedničkim nastupima nađe više Kulturno- umjetničkih društava kao što se dogodilo na 5. smotri hrvatskog folklora u Švicarskoj 19. travnja ove godine.
Na smotri je sudjelovao veliki broj društava iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uz svu tu ljepotu pjesama, plesova i narodnih nošnji HKUD «Posavina Zürich-Baden» je pobralo najviše zanimanja u gledateljstvu.
Koreografiju HKUD «Posavina Zürich-Baden» stilski osmišljava gospođa Kata Bičvić uz asistenciju gospođa: Štefice Perković, Anđe Bičvić, Ane Gašić i Marije Filipović.
  Sve to biva pod budnim okom gospodina Vlade Perkovića i njegovih suradnika. Stoga možemo zaključiti da HKUD «Posavina Zürich-Baden» i dalje plovi punim glazbenim jedrima na radost cjelokupne hrvatske dijaspore u Švicarskoj, a i šire.

 

 

POSAVSKA NARODNA NOŠNJA

  Muška narodna nošnja  iz središnjeg dijela bosanske Posavine u osnovi se sastoji iz gaća i rubina (košulje), koje su tkane od pamuka. I gaće i rubina nakon tkanja ukrašavane su vezovima od svile, a oni imućniji ljudi upotrebljavali su čak i zlatni vez

 

  Na nogavice gaća stavljan je poseban ukras koji se zove šlingeraj. Obavezno oko pojasa stavljana je tkanica a ponekad i šal, rađen od finog crvenog konca. Kao dio muške nošnje posebno je zanimljiv fermen (prsluk), koji je ukrašavan lijepim vezom i komadićima stakla. Muškarci su obavezno nosili šešire, crne boje sa sa rubom hrvatske trobojnice. Rub su ponekad ukrašavali cvijetom ili strukom ružmarina. Imućniji ljudi nosili su torbice , tkane i ukrašene vezom. 

 

 

  Ženska narodna nošnja se obično zvala „Beskunjača“, a sastoji se od rubine (haljine), tkanice, pregače, kožuva, čarapa i jagluka ili krpe. Rubina je bila od posebnog pamuka zvanog „ul“. Rubinu su ukrašavali šlingerajom i vezovima od svilenog konca. Tkanica (pojas) rađena je od šarenih konaca. Pregača je dominirala crvenom kariranom bojom a tkana je od vune. Kožuv (prsluk) je rađen ručno i ukrašavan vezom i komadićima stakla, čime je dobijao prepoznatljiv šareni izgled.Čarape su pletene od vune, a zbog svog ukrasa zvane su „guličarke“.

 

  Djevojke su kosu vezale u pletenicu a na glavi nosile jagluk ukrašen svilenim koncem i svezačem. Krpu su, u obliku marame, nosile udate zene koja se vezala otpozadi ili ispod brade. U svečanim prilikama nošeni su dukati.
Bosanska Posavina, po pitanju narodne nošnje ima dosta različitosti u odijevnim detaljima. Od Dervente, Odžaka, preko Šamca pa do Orašja. Postoje dijelovi muške i ženske nošnje koji se nose ili koji se ne nose ili pak imaju drugačiji naziv. O tomu se  može zaista napisati jedna manja knjiga.

 

15.08.2008


POSAVSKO SIJELO 2008

  HKUD Posavina Zürich – Baden ili kako ih od milja zovu „Djeca Posavine“ su u subotu 18. listopada 2008. godine bili organizatori posavskog narodnog posijela u Schlierenu. Ja sam, također,  imao tu čast biti nazočan u pripremi i realizaciji ovog projekta i ne mogu a da ne napišem koju riječ o tomu.

 

  Naime, tog listopadskog jutra a i tijekom cijelog dana sunce nas je milovalo svojom blagošću i dobrotom. Sretno su stigli naši dragi gosti iz domovine; KUD Napredak iz Odžaka sa gospođom Maricom Hrnkaš, odžački gradonačelnik gospodin Luka Jurić i gospodin Marko Knežević, vlasnik hotela Euro.  Slijedi srdačan doček i doručak na švicarski način. Neki se već poznaju od prije, neki su se tek upoznali. Svi sa pozitivnom napetošću smo čekali dolazak večeri. Sunce je otišlo na zasluženi odmor i odmah potom svako na svoju zadaću i  krenulo je. Dolaze prvi gosti... Željko daje glazbeni uvod. Brzo nam je postalo jasno da će se dogoditi „ludnica“.

 

  Dvorana se punila neočekivanom brzinom. Cijela Posavina je bila u Schlierenu. U dvadeset i jedan sat vratari su upozoravali goste da nema više mjesta. Domar otvara gornji dio dvorane, na tribinama, a zaštitari su puštali dolazeće goste „na kapaljku“. Nakon pola sata Unterrohr je bila puna do „tavana“. Predvorje je sve više sličilo na konzervu sardina.  Pouzdana brojka od tisuću i dvjesto nazočnih duša i više od stotinu koji, nažalost, nisu mogli ući unutra kazuje sama za sebe. Na bini pjesma i igra sa kolom u dvorani stapaju se u prekrasnu šarenu dugu. Plehanski Odjeci bude nostalgiju za domovinom a Željko Jurić, kao čarobnim štapićem, digne dvoranu na noge. Izvedbu KUD-a Napredak teško je opisati. To treba vidjeti i doživjeti. Jednom riječju; Prekrasno. Također i naša „Djaca Posavine“ kao i uvijek u punom sjaju.

Promatrajući tu skladnost i ljepotu u misli mi nadolaze stihovi velikog hrvatskog pjesnika i boema iz Odžaka Muse Ćazima Ćatića:

 

„ Daleko... daleko iza devet gora

Kraj jedan spava, pun sviju ljepota; Daleko... daleko

preko sinjeg mora počiva zemlja sreće i života.

U njoj se cvijeće svjetlobojno smije

i slavuj vječno u sevdahu budi.

To cvijeće rosu moje čežnje pije,

Oj, da je snjim mi zakititi grudi!...“

 

  Dalo se zamijetiti da su naši dragi gosti sa sobom donijeli pored dobrog raspoloženja i dobar apetit. Posavski čovjek je jednostavno takav: ima kulturu u jelu i piću i na to ne žali potrošiti Franak ili Kunu.

 

 

  Ovo moje izviješće ne bi imalo nikakvog smisla a da ne spomenem domaćine i ljude koji su omogućili da posijelo dobije svoj puni sjaj. Kao gastronomski poznavalac želim kazati da su dorasli ozbiljnosti situacije; vratari, prodaja u predvorju, posluga u svim dijelovima dvorane. Šank je ponekad sličio na burzu financija gdje prodavci (dečki za šankom) i kupci (konobarice i konobari) akcija istovremeno  dižu galamu a opet svako svakog čuje i razumije. Na prodaji jela i pića je elegantna dama u crnom gdje joj budnim okom (kroz naočale ili preko njih) pomaže rizničar Društva. Prodaju tombola su „šakom i kapom“ odradile šarmantne dame koje nitko normalan nije mogao odbiti. Momci u kuhinji su posebna priča. Ono što su oni „preturili“ preko šanka je za svaku pohvalu. Prije početka pisanja ovok teksta rekao sam, neću pominjati nikoga po imenu iz radne momčadi jer su apsolutno svi bili na visini zadaće. No, pogazit ću obećanje i kazati imena dvojice bez kojih ne bi bili ono kako je bilo. To su Marko Studenović i najbolji Grill majstor kojeg sam vidio, Marko Bičvić- Lijevi.

 

  Tamo u sitne sate poslije ponoći netko mi reče:

 

-          A gdje su sendviči  Odžačanima  za puta?

 

Nisam imao baš neku volju praviti i sendviče u gluvo doba, mrtav umoran, pa čak i za moje Odžačane.

 

-          Nema više kruha... kupit ćemo sendviče sutra negdje – rekoh sa olakšanjem.

 

-          Ima,... ima eto ti u kartonu tamo ispod šanka – ko iz topa odgovori Mara.

 

  Moj mali poklon onima koji su nesebično dali svoj doprinos u organizaciji i sprovedbi posavskog narodnog posijela:

 

„Kad stanemo uz šankove

mi smo tada kapetani za brodove,

koji plove dok se dan ne razdani.

A kad dođe zora snena

posada smo izgubljena“

 

  Cijela ova priča, dakle završava ovako:

Gosti su se veselili, dobro pojeli i popili. Domaćini sa manjim ili većim bolovima u nogama zadovoljno trljali ruke. A naši Odžačani za dugog puta u domovinu dobili sendviče.

 


DJECA POSAVINE 2

  Katolički tjednik od 29.lipnja 2008. godine je na ovim stranicama objavio jedan kratki napis o HKUD-u Posavina Zürich - Baden ili kako ih od milja zovu „Djeca Posavine“.

Malo je vremena od tada proteklo a „Djeca“ su puno toga učinila u svom radu i u očuvanju posavskog kulturnog blaga. Ono što zadivljuje je spoznaja da je ovo Društvo amatersko i dobrovoljno ali sam rad i organiziranost u sebi ima profesionalne osobitosti.

 

  Početkom a i tijekom jeseni u Švicarskoj počinju  kulturne djelatnosti hrvatskih društava i udruga pa je tako agenda  HKUD-a Zürich – Baden pozamašno programski popunjena. Mahom su to organizirane zabavne večeri ili narodna posijela pojedinih posavskih katoličkih župa ali i samih društava. Tu dolazi do okupljanja naših ljudi, svakojakih veselih razgovora ali i onih drugih, s tugom i žalom za rodnom posavskom grudom. Prijatelji se sretnu... neki se nisu dugo vidjeli, popričaju uz domaća jela i, hvala Bogu, domaću kapljicu. Svakodnevica tereta modernog i užurbanog života biva zaboravljena kada krene posavska pjesma, „poširoka i poravna“. Duša se ispuni plemenitom snagom i melankolijom a misli, na krilima nostalgije, odlete rodnom kraju.

 

  Upravo takvo narodno veselje pod nazivom „Uz zvuke šargije i violine vesela su djeca Posavine“ je organizirano od strane HKUD-a Zürich-Baden, 18. listopada 2008. godine. Cijela Posavina je te večeri bila u malom gradu Schlierenu, kanton Zürich. Veliku moralnu potporu sa sobom su donijeli gosti iz domovine; KUD Napredak iz Odžaka i osobno odžački gradonačelnik gospodin Luka Jurić. Sutradan su mi ljudi kazivali da tako veliko i veselo okupljnje naših ljudi ne pamte od kada se 1990. i 91. godine stvarala samostalna Hrvatska i kada je HDZ pohodio ove krajeve u dijaspori. Veličina medijskog odjeka ovog događaja je vidljiva i po tomu što je najtiražniji hrvatski dnevni tisak Večernji list  preko jedne cijele stranice dao iscrpno izviješće.

  Uprava Društva i organizatori nisu krili zadovoljstvo koje je zapravo rezultat permanentnog i upornog rada sa tim mladim ljudima. Očigledno, sve je više mladeži „zaraženo posavskim kulturnim virusom“. Ovdje na bogatom zapadu gdje je i dobro i loše na dohvat ruke velika je obaveza djecu izvesti na pravi put. Značajnu ulogu u tom pozitivnom odgoju, dakako,  imaju roditelji, aktivnost naše katoličke crkve u Švicarskoj i u zadnje vrijeme posavske kulturne udruge. Dakle, one vrijednosti koje smo njegovali stoljećima: obitelj, vjera i hrvatska sloga!

 

is, listopad 2008