Rekvijem za Bosansku Posavinu

15. prosinca 1995.

Mnogi komplicirani problemi ponekad se mogu objasni­ti samo iznošenjem karakterističnih pojedinosti. Zato ću saborsku raspravu o izvješću ministra Mate Granica o Daytonskom sporazumu i Sporazumu o istočnoj Slavoniji, Ba­ranji i zapadnom Srijemu opisati s nekoliko slika.

Slika 1

Zimsko jutro, tmurno i tužno. Crkvu sv. Marka ograđe­nu željeznim barikadama, čuvaju brojni policajci. Kao da se u crkvu spremaju doći specijalci iz Niša, a ne vjernici iz Bo­sanske Posavine koji žele odati počast junacima Domovin­skoga rata koji su položili život za slobodu hrvatskoga naro­da. Gledam mlade policajce. Zbunjeni su i osjećaju se nela­godno, ali profesionalno obavljaju svoj posao.

Slika 2.

Za vrijeme izvješća ministra Mate Granića na zajedničkoj sjednici Sabora zvone zvona stare Markove crkve, što je ka­snije potaknulo Stjepana Radića, unuka velikog Radića, da atmosferu u Saboru opiše kao rekvijem za Bosansku Posavi­nu. Zastupnici su malo slušali Granića, a više ono što se događalo pred crkvom. Čuli su se povici: Izdaja! Izdaja! Izdaja! To je potaknulo novu potpredsjednicu hrvatskoga Sabora, Jadranku Kosor, da kaže: Drhtim od žalosti od riječi optužbe za izdaju. Gospođa Kosor pitala se kako to da Posavljaci viču Izdaja! Izdaja!, a Hrvatska je toliko dobra za njih učinila, osi­guravajući im pravo na smještaj i prehranu, zdravstvenu zaštitu i mnogo drugih stvari. Pitala se, navodeći žrtve, kako može biti izdaja potpis za mir. Odgovorio joj je na jednosta­van način unuk Stjepana Radića: Jako sam potresen izlaganjem gospođe Kosor... Samo, uz jednu malu dopunu. Vjerujem da će se ona složiti da svi ti ljudi hoće svome domu, svome autentičnom domu. To nije bilo rečeno... Mi im nudimo even­tualna prava pod srpskom diktaturom koja bi bila manja od prava današnjih Albanaca na Kosovu. Moramo biti s time na čistu. Meni je danas pristupila jedna gospođa iz Bosan­ske Posavine, liječnica, koja kaže - ja joj to moram vjerovati - da su je Srbi proglasili ratnim zločincem zato što je poma­gala Hrvatima za vrijeme rata. Kako se ona može vratiti u Bosansku Posavinu? I tko joj može garantirati život, pravo na vlasništvo, na kuću, a o svemu drugome neću ni govori­ti?