Gibanje u krug


Svaki slučaj pojedinca obuhvaća sva pitanja trenutka -

jer svaki je pojedinac  jedan svijet. Samo on ima

odnos s Vječnošću, jedinim posrednikom među dušama.

Samo je pojedinac sudionik apsolutnog.

 

                            Vlado Gotovac

 

 


PV
PV

Eine frage des Stils

 

Jednom davno, prije svih davnina, moja supruga mi je poklonila jednu knjigu. No, moram priznati, tek, evo ovih dana uzeh je u proučavanje.  - "Der Dresscode". Clifford Lilley i Jeroen Van Rooijen žele nama (muškarcima) približiti pravi stil pri odijevanju. To znači, gospodo, da je konsenzus osrednjosti svoje odslužio. Vrijeme je, u svoje ruke uzeti stvar i najbolje od sebe načiniti.

"Odijelo čini čovjeka" ─ rekao je jednom čuveni Gottfried Keller čije su Novelle opet aktualne kao nikad prije. Primjerni muškarci, kao George Clooney, Russel Crowe, Brad Pitt ili Adrien Brody pokazuju kako je odjevna uglađenost slika muškarca ali i jedno meko stapanje u očima "jačeg spola".

 

U čemu izgledam dobro? U kojoj odjeći izgledam dostojanstveno koja naglašava moju figuru? Obzirom na doba godine kao i o prigodama - što je prikladno, a što ne? Kako se snaći u arsenalu garderobe? Mogu li se osjećati opušeno a ipak elegantno?

 

 

Pet minuta psihoanalize

 

Preturajući po mojim knjigama i spisima naiđoh na nešto zanimljivo. Naime radi se o osobama koje nešto jako žele i kad to dobiju odbace ili unište (ima i takvih, kako da nema).

 

Nedojena žudnja živjet će u pubertetu kao i u odraslim godinama i može se različito manifestirati. Možda kao ovisnost o kupovini, putovanja u daleke zemlje ili pak vječiti ples sa potencijalnim partnerom.

 

Želim vam pobliže pričati o ovom plesu.

 

Takva osoba teži u svojim nastojanjima prema nikad dostižnoj Symbiosi. Ona lovi partnera, s nadnaravnim šarmom, tako dugo dok to ne postigne. Usprkos svim odricanjima, poteškoćama i slično, ali cilj mora biti postignut. Sve to čini u nadi da će popuniti vječitu prazninu koju vuče sa sobom - prazninu i strah. Kroz upoznavanje novog dragana ta samoća i taj strah moraju biti otklonjeni. Ubijeđena je u to. S tim započinje hormonalna opitost. Početak zaljubljenosti, ljubavni zanos. Dakle, nastaje jedna faza idealiziranja.

 

U tom prostoru pale se najljepša svjetla, javlja se ljubav. Ona o svom princu priča samo najljepše. Glanz & Gloria. On imaju samo najljepše, najplemenitije, najatraktivnije u sebi - kao božanstvo je. S druge strane, obožavani, priprema se dati ovoj novonastaloj ljubavi, otvara se i prezentira spremnost krenuti u tu vezu, ne znajući da će uskoro zagristi granit. Neispunjena žudnja uspijeva samo kratkotrajno popuniti prazninu i strah. Dolazi do smrtononosnog gibanja u krug.

 

Želim vam malo drukčije formulirati.

 

Velika je stvar da neka osoba poklanja ljubav i uzdiže nas do nebesa. U nama se javlja neka vrsta panike, pomalo nevjerojatnosti, ali godi,... jako. Uostalom, kako ostati ravnodušan na silinu izbačenih emocija. Prihvaćaš, otvaraš se. Sve granice, nesuglasice, stid nestaju. Sve se događa i vrti oko nove ljubavi. Nemaš više vremena za Hoby, prijatelje,... svi ukusi i stilovi se prilagođavaju partnerici. Slušaš njenu glazbu. Imaš samo njene poznanike. Kad si sam ne možeš se snaći. (Biti sam, tako i tako , predstavlja jednu vrstu patnje). Odjednom i bez ikakvog razloga umjesto Symbiose, ispred tebe stoji glodar, žderač tvojih planova s zadušljivim mirisom. Obezvrijeđen si i mrzi te. Postaješ zlotvor i stvarna narav njene napaćene duše.

 

Rezultat: Više ne egzistiraš. Stojiš kao Fenix u njenom pepelu. Symbisa nestaje?! Možda! Kratkotrajno?! Sve jače osjećaš mukli odjek koji ruši tvoj zanos i sve pred sobom. Tvoj kovač snova je ubijen i nalazi se u mrtvačkom sanduku. Ne, to nije vic! Nije niti ružan san! I da se rastopiš u tečno stanje, ne možeš popuniti njene pukotine nemoguće žudnje. Zatim nastaje neka čudna tišina. Slijedi tupi udarac u mozak koji ga ispuhova. Ovakav zanos melje jad u šutnju. Nestaje euforija, nestaju pozitivne strane ljubljene, nestaju planovi i nakane.

 

I što je od svega ostalo? Tišina!? Ali mi ne podnosimo tišinu, ne sad. Praznina!? Čudan je to osjećaj; kao da se radi o velikoj gladi pored pune zdjele. Tišina i praznina. Sve je srušeno do temelja.

 

Politika je kurva

 

Na ovome mjestu citirat ću mog dobrog oca: "Pa, jesmo li mi 'Rrvati stvarno tolike budale, da dopustimo komunjarama da razjebu ovo malo države!"

 

No planovi su, čini mi se, propali ─ Pantovčak je izgubljen a u Srbiji Draža rehabilitiran. Ovo sa Čičom njima nije nekakav problem ali Pantovčak!? To je zajeb. I što sad? Daj na vrat na nos da se što više uništi: pohapsi, raseli, osramoti, otme, zaduži...

 

I prije nego odem (žurim) želim reći ovo: Ako se već kurvaš, kurvaj se brate o svom trošku.

 


Srpanj 2015.