Indijanci i vučji čopor


Jao i vama zakonoznancima jer tovarite na ljude bremena koja

jedva mogu nositi, a sami se ni jednim prstom nećete da dotaknete bremena.

Jao vama koji gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši ih oci pobiše!

 

                                      Luka 11,44-12,1

 

Ovih dana u ruke mi je dospjela  jedna zanimljiva knjiga od velikog bosansko-hercegovačkog pisca Josipa Mlakića, "Planet Friedman". Mislim da je ovo jedina Mlakićeva knjiga koju nisam pročitao. Naime radnja se odvija u bliskoj budućnosti gdje se svijet sasvim izmijenio. Ne postoje ni države ni vlade, svijetom su zavladale korporacije, a planet se zove Friedman. Mlakićevi junaci žive u okrutnom svijetu lišenog emocija gdje na jedvite jade pronalaze zrnca ljubavi i pružaju nadu. Ljudi žive u zonama sukladno svojem statusu.

 

Danima su hrvatski branitelji invalidi molili i kumili Zorana Milanovića da ih primi i razgovara s njima. Namjesto toga on šalje specijalnu policiju naoružanu do zuba na njih. Da, dobro ste pročitali - specijalnu policiju na invalide koji od "naoružanja" imaju samo invalidska kolica i štake; oni su, zamislite, imali muda i branili Vukovar, stali pred zvijezdu petokraku i kokardu - rušili "bratstvo i jedinstvo" (desetogodišnji partizan Fumić raste od sreće kad čuje ove dvije čarobne riječi). Milanović je jedini hrvatski vlastodržac koji je od crkve sv. Marka napravio zatvor koji su cijelu noć čuvali kopitari i da je bila 1945., uradili bi isto kao njihove tatice - zapaliti crkvu ili zazidati kao Hudu Jamu, s ustaškim gujama u njoj.

─ Naprijed  Ivo, naprijed Jugoslavija!

 

Nedavno vidjeh kako u amerčkom Kongresu Predsjednik Obama priča i predstavlja ratnog vojnog invalida junaka Amerike Corya Remsburga, a cjelokupni Kongres ustaje na noge (Demokrati i Republikanci) i s ovacijama pozdravljaju ovog Rendžera; dok prvi pendrek narodne milicije SKH na naše junake šalje "delije". A zatim drug Stazić za govornicom slini i sikće protiv branitelja; ne tamo negdje na ledini, na komunističkom derneku nego usred Hrvatskog državnog Sabora. Grozno!

Danas u Hrvatskoj nema slobodnih i neutralnih medija, osim neki mali broj lokalnih; svi drugi posebno stožerni mediji (vučiji čopor) su upregnuti u proleterske ulare, pri veličanju ovih na vlasti, Tite i svega komunističkog. Za njih je Tito, kao i za druga Kuburu, Bog - alfa i omega. Lažu narodu da pas s maslom pojesti ne može i neki broj Hrvata to puši. Kada će otpočeti hvalospjeve čiči Draži samo je pitanje dana.

 

Napokon kad je vidio da autobusi sa nezadovoljnicima voze prema Zagrebu "umilostivio" se i primio hrvatske branitelje invalide na razgovor, koji su toliko dana čekali. Stav Zorana Milanovića (malog Tite) i one dvije bitange s njegove strane je toliko bezobziran i samodopadan da sam šokiran. Kao da sjedi vlasnik naftnih bušotina u Texasu sa svoja dva direktora i primio u posjet predstavnike Indijanaca iz rezervata kojima je pregradio potok pa nemaju više gdje oprati veš i napojiti konjiće. Obećao im je napraviti bunar (laže, naravno) i otišao, a da im nije dao satisfakciju i rekao da za njega oni nisu divljaci. U oči upada raskalašenost sve trojice - premijerova nepripremljenost, Fredovo obraćanje premijeru (kao da se nešto pravda) i Kotromanovićeva odsutnost i glupa šutnja. A da Fred mora biti papak, kao i uvijek; uspio se narugati uniformama naših junaka. Strašno!

Na pamet mi pade nitko drugi do Ljubo Ćesić Rojs. Rojs je jednom rekao: "Pokojnom predsjedniku Tuđmanu treba dati Nobelovu nagradu za kemiju - s kakvim je govnima napravio državu." Ovu umnu Rojsovu misao prebacit ću na Predsjednicu Grabar Kitarović, jer i njoj treba dati Nobelovu nagradu, s kim sve vodi državu.

 

PV

Lipanj 2015.