Ludi i mudri ljudi


Niste pristupili nekom opipljivu, gorućem ognju, pomrčini, tami, oluji, odjekivanju trublje i buci riječi, te oni koji čuše zamoliše da im se više ne upravlja nikakav govor.

 

         Poslanica Hebrejima (Novi Zavjet i Psalmi, str.677)

 

PV
PV

Gospodo

 

Zahvaljujući mojoj prostodušnosti i velikodušnosti,

 

- Oprostio sam vam izdaju Bosanske Posavine u Daytonu, baška što ja, eto, mislim da nema tog nalivpera kojim bi potpisao i izdao brata Hrvata, ma gdje on bio. Bruno Bušić je jednom rekao: „Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se da ne ću nikada uzalud napisati njeno ime. Ako vidite da sam se iznevjerio Hvatskoj i njenom narodu, odsijecite mi ruku.“ Zamislite, samo, koliko bi njih iz Hrvatskog Državnog Sabora hodalo bez ruke. Bio bi to sve đuturum do đuturuma.

 

Oprostio sam vam Sanaderov lopovluk i onog bolesnika koji poslije izbora kaže (nisam vjerovao mojim ušima što čuh), citiram: „Gdje smo bili? Nigdje. Što smo radili? Ništa.“ Reče drug sa drugom auto-provalnikom (obadvojica od zla oca i još gore matere). Za njih je Hrvatska i hrvatski narod nitko i ništa. Dali ste naše generale da im tuđin sudi, i to sam vam oprostio.

 

Oprostio sam i do nevjerojatnosti manipuliranje našim mozgovima od strane vučjeg čopora. Veličanje bravara i njegove zločinačke bande zvane „Komunistička partija“, koja je poslije Drugog Svjetskog rata pobila sve što hrvatski misli. Adolf je za njih bio mala beba.

 

Oprostio sam i onom bosanskom kopiletu koji je na dan kada je Gotovina s vitezovima jurišao na Knin stavio državni stijeg na pola koplja i sva njegova uriniranja po našim crkvama.

 

Oprostio sam vam kada ste, kao ćuku, otjerali Martinovog sina, (mirnog čovjeka) onoga koji je za ljubav domovine dopustio da netko s ulice bude predsjednikom Vlade i koji je za ljubav domovine, otišao.

 

Oprostio sam vam što ste iz izvršne vlasti istjerali i zadnje hrvatsko čeljade - doktora znanosti i povjesničara. Oprostio sam vam i psihića s Neretve.

 

Sve sam ja to vama oprostio gospodo, ali Orašje vam neću oprostiti. Uhićenje naših branitelja neću vam nikada oprostiti. Ljudi koji su branili svoj kućni prag, ženu, djecu, nepokretnog susjeda..., da ih četnik ne zakolje.  I umjesto da palite motore i pravac Orašje da narod vidi da je poglavar s njima, da majke uz suze pune tuge puste i pokoju suzu radosnicu. Vi se, tobože, čudite i vodite nekakvu europsku politiku s jajarama i hohštaplerima iz „regiona“. Ako mislite da vodite politiku na diku i ponos Hrvata, glupi ste. Ako je posrijedi izdaja, uspjeli ste.

 

............

 

Ako negdje na državni blagdan vidite razvijenu trobojku, to je Hrvat iz Bosne. Ako čujete: „Ostav'te novčanike, ja plaćam!“ To je Hrvat iz Bosne. Ako iz prolazećeg auta `do daske`, čujete  Thompsona, to je Hrvat iz Bosne...

 

Moj dragi pisac i filozof Vlado Gotovac je napisao:

 

„Htio sam nešto učiniti za domovinu,

Ali probudio sam se

Izgovarajući slučajne riječi...

─ Bolje je sanjati, nego biti budan za Hrvatsku

 

Onda skinuti zastavu

Potpaliti vatru nad glavom

Bezbrižan prema plamenu otići

Tamo gdje tragovi ne ostaju

I u jedru vlada crna tišina vatre

 

Nema više ludih, ni mudrih ljudi;

ničega više nema, što čudi ili se žudi."


Studeni 2016.