Kud god pogled bacim, ponižena čela;
kud god ljubav skrenem, pogrbljene šije.
Usred meke grudi ropsko srce bije,
a od leda sunca Gospođa je svela.
Tin Ujević - Kolajna, 1926.
Odlučio sam. Za moj sljedeći okrugli rođendan kupit ću si Harley Davidson, naparviti još jednu tetovažu i osnovati Motoklub "Zbrinuti očevi". Pušit ćemo debele cigare i piti konjak.
Pri dugoj vožnji čovjeku svašta pada na pamet.
Samo nebo zna koliko sam puta u zadnjih trideset i nešto godina vozio od Broda prema Zagrebu. No, nikad, čini mi se, kao sad nisam pogledavao na desnu stranu i vidio samo korov i šikaru. Koliko sam tvornica zapazio mogu pobrojati na prste jedne ruke. Razlika naspram onoga što vidim od poteza Trsta do Venezie je više nego drastična; sve kao pod špagu - kultivirano i obrađeno; oranice, šumarci, pašnjaci, vinogradi...
I onda mi na pamet padne premijer. Zamislite! Umjesto da krenemo od Slavonije, koja može hraniti pola Europe on bi da buši i prlja ono malo mora. Ustvari ja sam prokužio kako ga shvaćati: kad Zoki i oni njegovi zgubidani kažu da je nešto dobro - to je užasno. A kad kažu da je nešto loše - to je dobro i treba napraviti. Ustvari njih treba rušiti, što prije, inače prave samo belaj, a Zokija poslati u dječiji vrtić - on mora sve od početka.
Dragi moji utufite sebi u glavu: "Naftne platforme i turizam ne mogu skupa!" Niemals!
***
Oni koji su u Daytonu uzeli u ruke nalivpero i potpisali da 80% Bosanske Posavine pripadne Srbima bili su članovi HDZ. Skoro svi su pomrli, neki su u Hagu, ili pak ne predstavljaju više nikoga i ništa (politički mrtvaci), ali zemlja je otišla. Gotovo. Fertig-schluss. Amen. Samo, mi šutimo i zaboravljamo i u tome je naše prokletstvo.
Kad bi dr. Maček ustao i vidio što ostade od njegove Banovine, čini mi se, umro bi odmah i naprijeko.
No, jedno zlo nikad ne dolazi samo. Iz stranke je izašao Dr. Drago Prgomet. Čovjek iz Bosanske Posavine; dragovoljac, liječnik i pisac. Njegovu knjigu s trinaest ratnih priča, "Sakupljači gelera", pročitao sam u jednom dahu. Još uvijek se sjećam njegovih riječi u uvodu: "Za doktore uglavnom kažu da se vole petljati u svašta, tvrdoglavi su i misle da sve znaju. Činjenica da sam sâm napisao uvodnu bilješku u tome će vas stavu učvrstiti. Zamislite uvodnu bilješku u kojoj vas ne hvale. A uvodne bilješke za ovu knjigu koje sam dobio od nekih poznanika govorile su o svemu i svačemu, samo ne o autoru knjige. To doktorski ego doista teško može podnijeti."
Dakle moj lobist za Bosansku Posavinu je otišao i sad okolo kao neka baba priča bajke. E moj doktore politika se ne vodi tako. Ponekad se mora izaći iz vlastite sjene ali ostati svoj. Onda se javlja drug Sejdo Komšić; on kao neko mudo i brani kao Bosnu od Karamarka. (Priča se da je Sejdo pod izravnim utjecajem Burduša).
***
Prijatelj na poslu mi pokazuje novine na njemačkom i kaže: "Wow Kroatische Präsidentin ist so inteligent i hübsch; mega Frau!" Ali eto, kod nas se uvijek nađe poneki, (kako veli dobri Izet), poneki čmar i piše o Predsjednici kao da je ona snjim čuvala ovce. A što ćeš,... mora se po partijskoj direktivi.
A naša Predsjednica priča, koliko,...? masu stranih jezika i ne treba joj prevodilac
Pa zar to nije na ponos i diku!?