Na rundi...


Kad je Bog u svom prapočetku stvarao stvari,

On stvori sunce; ono izlazi, zalazi i ponovno se vraća.

On stvori mjesec; on izlazi, zalazi i ponovno se vraća.

On stvori čovjeka; on dođe, prođe - ali se ne vraća.

 

                                     

                                               Afrička narodna


PV
PV

Sjedi se opet na rundi i priča kreće:

 

...Ma,.. onaj žućo,... e jebiga sad ste me zatekli k'o vola u kupusu, sliči ba na našeg Stipana, Crlju, što ima neku partiju. Kako se ono zvaše??? Ah da,... "Naprijed Jugoslavija" i onaj bubuljičavi, nadrkani, njegov pajdo što sebe voli zvati "premijerom"; e, oni ti vole Titu. To je onaj striček što je na Odžaku u mjesecu lipnju 1945., pobio sve Hrvate od 16 do 60 godina. Bez suda, jakako, pa se moj otac nije više zvao Jozo Markov, nego Jozo Sofijin i tako su se sva djeca zvala, po materi. Ne, samo da su ih pobili nego, zamislite, to se nije smjelo kazati. Smejlo se samo reći: "nest'o". Eto to su bili komunisti i takvi danas vode državu. Da je 1945., meni bi, i ne samo meni, sprašili metak u glavu. Više vole Staljinove brkove nego svoga ćaću. E, nećete razbojnici!

 

Pozdrav "za dom spremni" nisu izmislili ustaše. Taj pozdrav je stariji od njih. Mnogo stariji. Uostalom ustaše su govorili i "dobar dan", "hvaljen Isus"; treba li i to zabraniti i krivično goniti? Što je trebao Thompson pjevati u ono vrijeme kad su padale granate po cijeloj Hrvatskoj? Što drugo nego "Čavoglave"? Neku ljubavnu baladu?! Ma dajte, molim vas!

A što se tiče koje je boje prvo polje u grbu: bijelo ili crveno? To nije (kroz povijest) nikad do kraja razjašnjeno. O tom fenomenu bavi se i naš poznati povjesničar Mario Jareb gdje u svojoj knjizi "Hrvatski nacionalni simboli", između ostalog piše: "Primjerice, Miroslav Brandt je godine 1971. napisao da je još "Lj. Karaman u svome djelu IZ KO­LIJEVKE HRVATSKE PROŠLOSTI (Zagreb, 1930) upozorio na motive 'šahov­skog polja' nađene na kamenim fragmentima iz crkve Sv. Donata u Zadru (IX st.) i na splitskoj krstionici iz XI. st. (nav. dj., str. 109, sl. 45, 107, 114). Posebno je zanimljiv ovaj posljednji spomenik, na kojemu je u krugu dvočlanog pletera od po tri vrpce uklesan pentagram s reljefnim likovima četiriju ptica; tri su prika­zane u profilu, a svaka od njih nosi na ramenu kockasti štit, pri čemu je prvo polje u reljefu izbočeno, što (prema kasnijim heraldičkim uzusima) predstavlja vi­zualno jaču boju - dakle, u našem slučaju, crvenu."

... "U literaturi se najčešće navodi legenda o tome da je hrvatski grb navodno nastao "pošto je za­robljeni hrvatski kralj Stjepan Držislav (969.-995.) u šahovskoj igri pobijedio mletačkog dužda Petra II. Orseola (992.-1009.). Dužd mu je podario slobodu i vlast nad dalmatinskim grado­vima." Navod iz knjige Hrvoja Kekeza, Grbovi gradova u Republici Hrvatskoj."

Meni osobno se najviše sviđa kad Predsjednica stane pred hrvatsku vojsku i usklikne (ma kakvo muško!) "pozdrav Domovini!", a gardisti onako grlati (k'o manekeni su) kao lavovi uzvrate "pozdrav!"

Eh, moj Anto Starčeviću da vidiš ovo; hrvatska puška o hrvatskom ramenu - umro bi opet al' od sreće.

 

Fredrich Nietzsche je jednom rekao: "Parabola za svakog pojedinca među nama: on mora u sebi kaos organizirati  tako što će ponovo početi misliti na svoje stare potrebe. Njegovo poštenje, njegov čestit i istinoljubiv karakter  morat će se bilo kad usprotiviti onome što uvijek samo nešto oponašajući govori, patvoreno uči i podržava; jer svaki nakit prikriva ono nakićeno."

 


Kolovoz 2015.