Neke stvari i otalo


S čovjekom je kao s drvetom. Što više želi gore,

u visinu i svjetlost, to njegovi korjeni jače teže

dublje u zemlju, naniže, u tminu, u dubinu ─ u zlo.

 

                   Friedrich Nitzsche

 

pv
pv

Nisam niti znao koliki je Friedrich Nitzsche bio filozof svoga vremena. Svašata su govorili njemu. Moram priznati da mi je on najdraži Ateist (ma svi su filozofi na svoju ruku). No, on sam piše o mladosti provedenoj u Baselu (iako još nije imao doktorat Baselsko sveučilište dalo mu je profesuru) gdje se prilikom doktorskih promocija događalo da ispitanik bude sariji od ispitivača. Tu je upoznao veliki krug zanimljivih ljudi poput osamljenog mislioca Jakoba Burckhardt ili Richarda Cosimom Wagner koji je u to vrijeme živio na svojemu seoskom imanju kod Luzerna. Od godine 1876., njegovo zdravlje se pogoršalo i tada je proveo jednu zimu u Sorrentu sa svojom prijateljicom barunicom Meysenbug (koju spominje u "Memoari jedne idalistkinje") i sa simpatičnim doktorom Réeom. Nije išlo najbolje. Očitovala se krajnje bolna i žilava glavobolja koja je iscrpila sve njegove snage. Pojačavala se dugi niz godina do vrhunca i tada je godina za njega imala 200 bolnih dana.

 

─ Ima toga još ali kog vraga ja to vama govorim!?

 

Na kraju slavni filozof veli: "... Naposljetku, bolest mi je donijela najveću korist; izvukla me, vratila mi je hrabrost za mene sama... A i po svojim istinktima hrabra sam životinja, čak i vojnička: dugi otpor malo je razdražio moj ponos ─ Jesam li filozof? ─ No, zar je to važno!

 

 

 

***

 

 

Kako je prošlo u Domovini, svi manje-više znadete. Bilo je onako kako je bilo. No, mediji su (složit ćemo se) silni... ili kako veli uvaženi gospodin Dujmović - "Mediji su u miru i topovi i tenkovi i ratno zrakoplovstvo." Onaj tko ima medije pod kontrolom ima i moć. Nema veze što je Zoka Gedžin papak za njih (95%) on je još uvijek glavni, jest da je malo lud ali još uvijek je "fürer". Tako nam narcis, mjesecima, besjedi da smo barbari, hajdučija i tama; pa mu sve to nije dosta i onda pola nacije strpa u špijune i fašiste. Ako to, kako veli pokojni kancelar Račan, nije govor mržnje, onda što je?! Kad je Božo (napokon) shvatio s kim ima posla i kad je okrenuo čiviju zalajali su na njega ćukovi iz vučijeg čopora po sistemu: "šta je ti mali, oš' se tuć'!?" Za ovo što su nam  bolesnici učinili, naši unuci će skrivati križiće na lančiću.

 

Da bih dokazao da Karamarko nije "loš momak", sturio sam se prevrćući po knjigama.

  I napokon!

U knjizi o Stipi Mesiću "Domovinski obrat", Ivica Đikić, negdje na početku knjige ovako zbori o Karamarku:

"»Mene (Karamarka op.a) nije zanimalo tko je šef neke tajne službe i jesam li ja s njim prijatelj ili neprijatelj: zanimalo me je da taj netko radi svoj posao i da se drži važećih zakona. Tu sam vidio da predsjednik Republike (Mesić op.a) nije sasvim na mojoj stra­ni i da su na Pantovčaku zapuhali neki drugi vjetrovi" ... "A upravo je postupak formalnog gašenja UNS-a bio razlogom definitivnog razlaza Mesića i Karamarka, razlaza nakon kojega su u dvije godine samo jedanput telefonski razgovarali. Novi zakon, naime, nije predvidio što se treba učiniti s arhivom UNS-a, pa je Karamarko — prethodno o to­me obavijestivši tadašnju predsjednicu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđu Adlešić - dokumentaciju odlučio povjeriti Državnom arhivu. »Tada se, posljednjih dana ožujka 2002., počelo događati nešto nevjerojatno«, priča Karamarko, »jer su Bagić i Tu­rek pustili informaciju da iz sjedišta UNS-a suklja dim i da mi spaljujemo dokumente. Agenti POA-e i policija dignuti su na noge, neprestano su dežurali u Jurjevskoj i zapravo je sve bilo spremno za moje hapšenje. Samo zato što sam po­štivao zakon i što je to nekome jako smetalo.«"


Prosinac2015.