Podsvijest


Kada imam čudne snove, znadem da me proganja moja podsvi­jest. Često posumnjam u njezin utjecaj i brčem je s voljom, kada se svjesno potpuno posvetim nekom projektu, a on ipak propadne. Naslućujem njezinu prisutnost kada mi se potkradaju glupe pogreške, iako mi se činilo da imam stvari pod kontrolom. Vjerojatno nije slučajnost što pošaljem necenzurirano pismo, a ono brižno, izmijenjeno i sa svinjskim ušima završi u kanti za smeće. I ne mali broj puta sam pri zbrajanju dva i dva dobio pet!? No, također olakšanje je ujutro kada zaspiš s problemom a probudiš se s rješenjem. Opet dobijem želju da je upregnem u sopstvenu korist.

A onda se pojavio Sigimund Freud koji je  podsvijest doživljavao kao neku vrstu podruma kamo bacamo sve zle i nedopustive nagone, posebno one seksualne prirode, koje bečko društvo 19. stoljeća nije odobravalo. Jungov podrum bio je daleko prostra­niji od Freudova, s podzemnim prolazima koji ga povezuju sa svim ostalim ljudskim podrumima u nešto što se zove kolektiv­no nesvjesno. Nas ne pokreću samo skriveni čimbenici iz vla­stitoga života. Naprotiv, svi smo mi pod utjecajem kolektivnih tabua koje su nam nametnuli naša povijest i naša kultura.

Moje nesvjesno voli sve što je iracionalno i poetično. Neće mi otkriti svoje tajne ukoliko budem ustrajniji, ali reagirat će na umjetnost, glazbu i piskaranje. Ono voli ubacivati razne ideje u moj um kada ste napola usredotočim na nešto drugo. Ono voli iskočiti kada sam pri putovanju ili se odmaram, što je razlog zašto se mnogi pouzdaju u tri stvari - krevet, auto i kadu - kao glavna mjesta nadahnuća. Osobno bih dodao i plažu, ukoliko imate prigodu prošetati njome (tamo s jeseni). Plaža oslobađa um.

 

Nietzche je jednom rekao: "Ako bih se kajao, to bi značilo prvoj gluposti pridodati drugu."

 

***

 

Ovih dana ne političarim, ne bogaram, iako se stožerni mediji (vučiji čopor - tako silno i prozirno) uvlače u dupe partiji i jugokomunistima i pljuju na sve što ima slovo "H", ja sam miran i pjevušim - "Nebom lete šišmiši i vrane al' je soko za njih previsoko." Specijalizirali su se za kažnjavanje i omalovažavanje domoljubnog ponosa kakav osjećaju ljudi koji vole svoje, jednim kobnim osvetničkim hicem koji je za tren u stanju ispuhati taj isti balon. Meni je to sve smiješno i jadno ali poneki puše Aleksino mahanje zastavama, lupanje šakom o stol i urlikanje. A, domoljublje je tako jednostavno, kao jedan plus jedan. Ili voliš ili ne voliš. I ne treba puno škole (kao što imaju neki likovi), i ne treba biti krezub, imati četvrtastu glavu ili mucati.

Nije točno da postoje ljevica i desnica. Postoji strana koja je državotvorna po obrascu "svoj na svome", i postoji ona druga, po sistemu drolje, "tko nije zaisk'o nije ni dobio." ─ Od Vardara pa do Triglava. Dakako (tako se pjevalo na Iblerovom).

 

Kurz und deutlich, Nietzche je jednom rekao: "Ono što pada treba još i gurnuti."

 

pv

 


Siječanj 2016.