Sretan Uskrs


pv
pv

Čekajući satima (vjerujte, ne bih da nisam obećao ocu da ću doći) pri ulazu u „Jugoslaviju“, u rukama mi knjiga od Tihomira Dujmovića „Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995“, inače radi se o reprintu knjige Josipa Grbelje, koji je zbog nedostatka novaca knjigu tiskao u samo 250 primjeraka.

 

Ljudi su šutke, netko pušeći gledali u smijeru ceste, kao da išekuju čudo. Žene su  ljuljkale djecu ne bi li zaspala na ovoj (za ovo doba godine) žegi. Zatvorio sam oči i htio samo sačuvati onu tišinu koju sam ponio sa sobom. Lavež pasa u daljini i poneki automobil koji prođe – samo sam to htio.

 

Nisam se mogao skoncentrirati na čitanje, samo sam letimično prolistao ali na početku knjige, također, nisam se mogao  oteti dojmu. Citiram: „1945. godine je u Hrvatskoj ubijeno više novinara negoli i u Njemačkoj, Italiji i Japanu zajedno!“... „Od 330 novinara koji su pisali u NDH 40 je ubijeno. Dvojicu su ubile ustaše a 38 su ubili hrvatski komunisti. Njih stotinu je dobilo doživotnu zabranu pisanja. 131 novinar je pobjegao van i brojni su tako spasili glave, 45 je promijenilo profesiju, uglavnom pod pritiskom i uglavnom su završili u alkoholu, a onih 27, dakle manje od deset posto, dobilo je pravo bavljenja novinarstvom.“

 

Izašao sam iz automobila, kao da udahnem svježeg zraka, i tog časa gledajući izbezumljenu masu shvatio svu bijedu i patologiju zadaha komunizma, koji se još samo osjeća ovdje pri ulazu na Balkan, a kojeg su nam podmetnuli bjelosvjetski hohštapleri na čelu s onim alkoholičarom Junkerom.

 

Vrli pisac dalje kaže: „Ta strast u raspravama i ta argumentacija koju čujemo i vidimo u današnjim raspravama gotovo su identične strasti i raspravama koje su se vodile i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska povijest i hrvatska kultura, hrvatski jezik, hrvatsko gospodarstvo, sve skupa dakako u korelaciji sa srbijanskim, hrvatska etnogeneza, hrvatsko pravo i pravica, hrvatska državotvornost, hrvatske granice, tretman Katoličke crkve, tretman hrvatske vojske, tretman svih mogućih hrvatskih simbola i insignija, Hrvatska i Srbija, Hrvatska i Jugoslavija, hrvatski Srbi i njihovo držanje kroz povijest, ustaše, partizani, četnici i velikosrpstvo, to su teme koje dominiraju onda i danas.

 

Nakon pet sati čekanja (dobro ste pročitali), i kada sam bio na redu da „poljubim papin prsten“ policajac u unese u šubu pečeno prase. Ja te radosti! Jedan od njih reče jednome da on kontrolira putnike pa će onda on jesti. A ovaj reče: „Ma ko ih jebe, nek čekaju!“ Kroz mene prođe struja. Znam da nas godinama ignoriraju, i znam da je ignoriranje (odbacivanje) najjači vid agresije, ali ovaj je gladan i ima pripasan pištolj. Osjetih da je vrag odnio šalu, posjetio sam oca i vratio se nazad. Ljubazni graničari (najbogatije i najdemokratskije zemlje u Europi) su bez zastoja i kojekekvih kontrola radili svoj posao. Sjeo sam na prvu terasu da popijem kavu. Nasmijana konobarica mi kaže:

─ Sretan Uskrs

─ Molim!? - onako sav izgubljen.

─ Sretan Uskrs – velim.

─ Ah da..., sretan Uskrs.

 


Travanj 2017.