Tko mi je maznuo cigaru


I stara dama ovako reče:

„Ideš ženama? Ne zaboravi bič!“

 

         Friedrich Nietzsche

 

Sport, sport, nogomet… doista na ovom televizoru nema ništa. Nogomet! Pa ja ne znam tko normalan to gleda?! Ja ustvari (mada me sram priznati) ne znam niti koliko igrača igra u jednoj ekipi. Žene vole gledati vjerojatno zbog toga kad ovaj zabije gol pa skine dres i kao slavi i trči onako travnjakom, a žene bulje u njegove trbušne pločice. Ovdje mi uvijek padne na um moj drugar Martin i njegov pivski trbuščić.

─ Pločice su ispod, a ovo je samo kamuflaža ─ veli on, tapšući se po trbuhu.

─ Hahahahahah… Vi se sad sigurno smijete jel’ ?

Nećete vjerovati, prijatelji moji dragi, zastao sam na nekakvoj sapunici.

 

Ženski likovi su sex bombe, ljepojke, kao gorske vîle, ali sve rospija do rospije. Njihova glavna profesija je udavanje, podvođenje, ljubavne avanture i trošenje velikih svota novca. Uzdisaji i suze koje teku potocima. Tako one (hvala Bogu) sasvim slučajno nalete na nekog trulog milijunaša i dakako tu je i ljubavnik, koji kroti njihovu narcisoidnu ženstvenost; sirov, rustikalan, istetoviran i pun ožiljaka (žene to vole) ; inače vječiti borac za nekakvu svoju pravicu. Tko bi rekao ?! Tako lijepe i slatke a takvi monstrumi ; samo gledaju da onoj drugoj napakoste i zagorčaju život. Svaka je protiv svake, i u svojim agresivnim pohodima ne biraju sredstva. Bijes, ljubavne afere i trač dominiraju ovim „umjetničkim djelom“, kao u gladijatorskoj areni. Nema tu povjerenja i svaka svakoj je zakleti neprijatelj (nema veza što će možda sutra zajedno jesti pileće batke). Žene, gledateljke, trče da navrat nanos ispeglaju, zgotove jelo (ako uopće znaju nešto skuhati) i prate to u naletu jedenja i gojenja. 

 

Muškarci misle da su glavni (Bože koje li zablude), a svedeni su na puke statiste u areni ženske histerije i ludila. Oni gutaju sve, kao somovi, što im njihove ljepše polovice kažu, a ne zna se ni tko skim spava ni tko je kome ljubavnik, niti skim je zatrudnila. Ustvari oni služe za onu ekonomsku stranu da ih uzdržavaju i ovim umilnim kobrama zrade što više novca.

 

Ne mogu ja to više gledati i s mjesta odoh kod Marjana na pelinkovac. Ne! Konjak ću.

 

***

 

U ovo blagnanko vrijeme i rođendan Gospodina, ispričat ću vam jedan ulomak iz Novog Zavjeta, kojeg već znam napamet.

 

 „Pismoznanci i farizeji dovedu mu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sre­dinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zate­čena u samom činu preljuba. U Zakonu nam je Mojsije naredio da takve kamenujemo. Što ti na to kažeš?“

Sve su to govorili, samo da ga iskušaju, pa da ga mogu optužiti.

Isus se međutim sagne dolje pa stane pr­stom pisati po zemlji. Budući da su oni dalje navaljivali s pitanjem, on se uspravi i reče im: „Onaj koji je među vama bez grijeha neka prvi na nju baci kamen.“

I ponovno se sagne i nastavi pisati po zemlji. Kad su oni to čuli, jedan za drugim stadoše odlaziti, počevši od starijih pa sve do posljednjih.

Ostade Isus sam - i žena, koja je stajala u sredini. Isus se tada uspravi i reče joj: „Že­no, gdje li su oni? Zar te nitko ne osudi?“

Ona reče: „Nitko, Gospodine.“

Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada nemoj više griješiti.“

 

PV


Prosinac 2016.