Tko mi je maznuo jaje?!


Nemojte se opuštati, braćo moja draga, jer to znaju i vrapci na grani ─ zadržati je teže nego li osvojiti. No, neke stvari vrijedi znati.

 

Izbjegavajte nove ljubavi dovesti svojoj kući. Želim kazati, nikad nemojte (rastežite na sve načine) dopustiti da vidi gdje živite ─ odmah si počnu zamišljati odrubljene glave u vašem zamrzivaču i hrpu prstiju u ladici za povrće vašeg hladnjaka. Ili, što je još gore,  suprugu. Ali ako se to i dogodi pobrinite se da bude sve pospremljeno i počišćeno. Dakako i samo po sebi razumljivo sklonite limenke i prazne boce od piva, a nipošto ne smije vidjeti bocu na kojoj piše: "Od Nove godine prestajem i piti ću samo jedan Pelikovac na tjedan." Budite pametni i cool. Kad ona kaže (a znajte da hoće): "O čemu razmišljaš?" Nemojte, molim vas reći: "Razmišljao sam o tome kako te jako volim", jer to ne samo da nije istina  nego i umanjuje vaš ego i muževnost. Možete se izvući riječima: "Razmišljao sam o tome kako ti zubima kidam odjeću i valjam se s tobom u krevetu". Ali oprezno s tim i umjesto jaja uključite mozak. Ovdje bih, također, savjetovao neiskrenost. "Nogomet je gubljenje vremena i ne interesira me to." Ustvari jako je bitno otkriti što manje o sebi. Budite cool i zatvoreni i nikad izravno odgovarati. Prošećite do prozora i uz pripaljivanje cigarete recite: "Nije li fascinantno  to što su Darwin, Allan Poe, Tin Ujević gledali isti mjesec".

 

Nemojte krivo shvatiti ─ to je neće zavarati ili navesti da pomisli da ste vi, doista, razmišljali o prolaznosti vremena, života i svijeta koji se bez prestanka mijenja. To nije bitno. No, da skratim - ona i ne želi znati o čemu vi stvarno razmišljate. Ona želi, prijatelji moji, da budete platno na kojemu će šarati svoje najljepše snove i prohtjeve.

─ Ne kužite?! No, dobro..., o tome opet neki drugi put.

 

***

 

Malo, malo pa me sustigne istinitost Mefistove opomene:

"Zalud ti je posvud znanstveno vrludati. Svatko će naučiti tek ono što može." Ovdje ću pojam "naučiti" zamijeniti sa "spoznati", i uz malo logike tu smo gdje jesmo.

 

─ Petre, sâm si ... gledaj! Čemu ta borba? ... Sto te peče rana. Junače vrli, prigni se i predaj, znakove primi hrvatskog bana. ─

─ Ne, sâm ja nisam. Gle, uz bok mi stoje Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislave. Iz zemlje niču, iz pare krvave. Sve gledaju me. Znam čega se boje.

... Posljednji vladar mora da se sruši s krunom na glavi, s ponosom u duši! ─

 

Nemojte se čuditi presudi haškog sudišta. Ono samo slijedi hrvatsku petu kolonu. Znate ono, svakodnevno u medijima vučjeg čopora (rođenu bi mater  dali za honorar); fašisti, ustaška guja, građanski rat, slučajna država, šaka jada,... qurac palac. Nije problem ćosavi vojvoda i njegove pijandure, problem su domaći hohštapleri i veleizdajnici. Dakle, riječ je o goloj taštini i umreženosti koja proizilazi (snagu daje) iz drugog memoranduma kao esencijelnosti, a sve drugo (od igle do MIG-a ili vojvode ─ kako hoćete) je sekundarnog karaktera, u službi istog. Uostalom, Admiral vam je rekao.

 

Dozvolite da vas na kraju pozdravim onim ustaškim pozdravom:

─ Do viđenja i laku noć!

 

PV

 


1. travanj 2016