Tko mi je maznuo ključeve


Natpis ispisan krupnim slovima ispod pisoara u krčmi na vrhu Sljemena:

 

„Molimo vas da ne bacate opuške u naš pišaonik, jer mi ne pišamo u vaše pepeljare.“

 

 

 

         Ivan Aralica ( Pir ivanjskih krijesnica)

 

 

U svojem najpoznatijem djelu, Tako govoraše Zaratustra (1884), Nietzsche je najzad razjasnio dva nauka po kojima je najpoznatiji onaj: o „nadčovjeku“ i mit o „vječnom vraćanju.“ Posrijedi su njegova rješenja za kaos i nihilistički očaj u koji će kako kaže, upasti zapadni svijet nakon sloma kršćanskog svjetonadzora:

─ Opisujem ono što dohodi, što više ne može doći drukčije: došašće nihilizma. Već je sada moguće ispričati tu povijest. Jer tu je na djelu sama nužnost. Tu prišašće govori već u stotinu znamenja, taj se usud navješćuje posvuda; za tu glazbu prišašća načuljene su sve uši. Svekolika naša europska kultura već se odavno s nekakvom torturom napetosti što raste iz desetljeća u desetljeće kreće prema nekoj katastrofi: nemirno, silno, prenaglo: kano struja koja hoće svom kraju, ali koja više nije svjesna, koju je strah osvijestiti se.

 

Tako je govorio veliki filozof i čini mi se da nas njegova promišljanja (gluho bilo) polako sustižu. No, nije dobro ujutro misliti o tome. Prijeđimo na veselije teme, na našu zanimljivu svakodnevicu; prijeđimo u našu kupaonu.

Neću vam otkriti ništa novo ako vas podsjetim kako je stresno ujutro stati pred ogledalo i pogledati se. Tu nam postaje jasno da pomutnju ne uzrokuju velike stvari i budimo iskreni sami sa sobom: nas velike promjene ne brinu previše; no, samo nemojte postati alkoholičarom ili nedajbože da vas uhvati depresija jer ste otkrili još jednu boru koju jučer niste vidjeli. A..., ne, neću danas na vagu ili ako pak stanem; čudom se načudit ne mogu: „Od kud sad tolike kile, a bio sam više gladan nego sit?!“ U međuvremenu, želio bih vam dati nekoliko savjeta u svezi stim kako se uhvatiti u koštac s promjenama.

Moramo, braćo moja, čvrsto stojati na obje noge ali ne kao onaj grafit koji pročitah prošli tjedan ─ (Ženi koja s obje noge stoji na zemlji ne možeš skinuti gaćice), jer tjeskoba je tu. Ako imalo nalikujete na mene, a obizom da uveliko čitate ovo štivo, mislim da sličite. Dakle, stoička mudrost je kao tražena roba. Ponekad nekoga treba kriviti i ne treba svakome oprostiti. Mi smo (manje više) uvijek u pravu. Nepobitna istina jest i to da dolazimo i odlazimo u samoći. Nikad ne možemo znati što drugi ljudi misle o nama (možemo samo nagađati). Ustvari boli nas kufer za tim..., jel' tako? Čak ni vlastita mater nije uvijek govorila istinu. A svijet, k'o svijet, uvijek će kazati ono što želimo čuti, ali ne ono što, u biti, moramo znati. Na kraju krajeva bitno je ono što sami o sebi mislimo, a ovo jutro, dok stojimo pred ogledalom, je kao stvoreno za to. Sudnica je otvorena, a mi smo u ovoj parnici i odvjetnici i sudac. Ako poželimo biti autoritet, jer uvijek mislimo pet minuta naprijed..., to je samo da izbjegnemo jutarnju gužvu, onako kao lav riknemo:

─ Ženo, gdje su moji ključevi?!

 

***

 

U partizanskoj Hrvatskoj ništa novoga.

Praotac komunizma Karl Marx je rekao (MEV Band 5 i neue Rheinsche Zeitung, br. 135):

─ Nema sumnje da Bečani i Mađari tjeraju taj klatež u Dunav. Šibaju te drske fukare, gladuše, desperadose, čopor ništarija, bitange, skitnice, hrvatsko blato, podle kmetove. Te bijedne pustolove izbljuvala je njihova prezasićena zemlja... Hrvate bi trebalo potopiti u Dunavu i izbrisati s lica zemlje...

Komunistička partija koja sebe zove SDP uz pomoć top liste nadrealista iz Metkovića (razarači iznutra i prodavači magle) i vučjeg čopora (ispirača mozgova, evo već petnaest godina) satraše se s nogu rasturajući domovinu i provodeći Gedžin drugi memorandum. Ovi iznad sa svojim „ali“ daju vjetar u leđa teroristima i lupežima, sa dna kace, u Francuskoj koji su uspjeli unerediti i ovo malo sreće koju nacija ima, dok je igrala naša nogometna vrsta.

Kao što rekoh; Karamrle je nebitan, ide se na sve ili ništa. Jeste li zamijetili da je retorika druga Slobe i druga Zokija ista (fašisti, NDH, ustaška država i narod, vlada itd.)? Nađite mi jednog Nijemca koji je rekao da je Njemačka nacistička država. Nađite mi jednog Italijana koji je rekao da je Italija fašistika država?! Nema ga!

─ „Pakao“ je dosegnuo vrhunac.

Što reći na kraju prijatelji moji?!

─ Nekima lakše uđe 20 centimetara u dupe nego jedan milimetar u glavu.

 

pv


Lipanj 2016.