Zaostalost


pv
pv

Prije nekoliko dana pogledam elektronsku poštu, i između ostalog piše ovo.

Citiram:

“Primitivne i zaostale su tvoje teorije isto kao i ti sam. Ja sam te pitala, a ti si rekao, ne. Hoćeš-super, nećeš-super. Ima ko hoće”.

Kraj citata.

Čitam još jednom.

─ Strašno.

I između munja, grabalja, vila, krampa i ostalih poljoprivrednih alatki, u glavi, na usta mi dođe smijeh, a na um jedna misao koju je Friedrich Nietzsche, davno, još u 19 stoljeću, rekao: „Odveć dugo se u ženi krije rob i tiranin. Zbog toga žena nije kadra za prijateljstvo; ona poznaje samo ljubav.“

─ No dobro – pomislih.

Evo dobre zgode, braćo moja draga, da napišem koju riječ.

 

Jedna moja prijateljica, već u godinama ali dobrodržeća dama mi je jednom zgodom rekla: "Sve mi žene znamo da smo kurve, vi muškarci ste tukci i u to sumnjate. To je vaša muška glupost i naivnost. Kad neka žena po­čne da ti priča o ljubavi odmah pomisli, onako, preven­tivno, koliko bi ta njena ljubav mogla koštati?! Svaka žena ima svoj cjenovnik, vjeruj mi da su takozvane kurve najjeftinije. One sa ustima punim ljubavi su najskuplje! Naravno, nekih izuzetaka ima, ali pravilo je pravilo. One  koje su duže u braku i ako im muž tijekom seka kaže 'droljo' ili 'kurvo' doživi vrhunac brže nego inače. Zar ne!?“

 

Ali moram kazati da postoje dvije vrste ženskog svijeta. Apolonska ženka (mala manjina) koja bira trajne ljepote kao što su karakter, inteligencija, mašta, sluh za poetične dimenzije života. Dionizijska (velika većina) ženka bira efemerne "vrijednosti", sirovu razobručenu agresivnost, primaran joj je spoljašnji izgled, lukavstvo muškarca, rizičan avanturizam, itd. Jer oni idelni su rijetki kao dijamanti i nisu macho svinje.

 

 Austrijski pisac Leopold Ritter von Sacher-Masoch, koji u svojoj čuvenoj noveli „Venera u krznu“ junakinji Vandi stavlja u usta ove riječi: "...zapamti šta ću sada reći: Nikada se ne osjećaj sigurno sa ženom koju voliš, zato što je u ženskoj prirodi mnogo više opasnosti nego što zamišljaš. Žene nisu ni onako dobre kao što njihovi obožavatelji i zaštitnici misle, niti onako loše kakvim ih njihovi neprijatelji smatraju. Karakter žene je beska­rakteran. Najbolja žena će u trenutku pasti u kaljugu, a najgora će se neočekivano uzdići do veličine i dobrote i osramotiti one koji su je prezirali. Nijedna žena nije ni tako dobra ni tako loša, ali je ona u svakom trenutku sposobna za ono najđavolskije, kao i za ono najuzvišenije, za najprljavije, kao i za najčistije misli, osjećanja i postupke. Usprkos napretku civilizacije, žena je ostala onakva kakvom ju je priroda stvorila. Ona ima prirodu divljaka koji je vijeran ili nevjeran, velikodušan ili okrutan, u zavisnosti od impulsa koji vlada tim trenutkom njom. Kroz povijest je uvijek postojala ozbiljna, duhovna kultura koja je stvarala moral, čovjek se, čak i kad je sebičan i zao, uvijek drži principa, žena se nikada ne drži ničega osim impulsa. Nikada to ne zaboravi i nikada se ne osjećaj sigurno sa ženom koju voliš."

 

Fakat - Red i poredak stvari ženi nisu jača strana, a sve prazno feminističko i humanističko naklapanje jadno pada u vodu, jer moralnost je ono što, uglavnom, protivurječi ženi. Između sile morala i morala sile žena uvijek bira ovo drugo, jer kroz moral sile govori gospodar o kojem žena mašta da je uzima kao ženu, da je štiti i da je silinom svoje želje za njom – obožava, pati za njom! Sa ženom je u skladu samo ono što ide na ruku njenim ciljevima. A ženin cilj je uvijek muškarac.

 

Zanimljivo je kad ja ovako pričam u birtiji svi me tapšu po ramenu i kažu: „Tako je kume.“ A kad su sa svojim ljepšim polovicama šute kao zaliveni, a one me gledaju k'o kobre. Oči bi mi izvadile.

 ─ Gluho bilo.

 

Vaš Posavski ;)


Svibanj 2017.