Zemlja, zemlja - Zrak, zrak
Vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi.
Tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje ili vlast?
Tko je hvalio carevo ruho -
patuljci s naslovnih strana.
Branimir Štulić Johnny
Rijetko kad se vozim gradskim prijevozom ali danas je dan kao stvoren za to. Ima li što ljepše od sunčanog jesenjeg dana?! Sjedio sam i čitao dnevne novine, i netko se uvali upravo do mene (od toliko praznih mjesta ─ pomislih). I ne samo to! Osjetih kako mi se sve više približava, stišće me. I kad sam napokon htio reagirati, na uho, začuh:
─ Ljepotane, jel' ti se još diže ili si odložio oružje?
Kao opržen nagnuo sam se prema prozoru i preko naočala pogledah drznika. Bila je to moja stara prijateljica koju nisam vidio tolike godine. S osmijehom i od dragosti rekoh:
─ Ooo, od kud tebe?!
Poslije smo svratlili na kavu i pričali o svemu i svačemu. Priča mi o svom poslu.
─ Vrijeme renesanse je prošlo.
Priča mi o ljudima koji nedjeljom idu u crkvu u prve redove pa tamo se križaju i sline po propetiju, a ovim danima lažu, kradu, ignoriraju, rugaju se i zavide. Priča o bivšim muškarcima. Ostala je onako pričljiva; kao da je izašla iz Borgesovog labirinta ali vrijeme je ostavilo trag na njenom licu. Pitala me treniram li još Silat i slikam li. Kaže da joj je dosta svega i da ganja neke papire jer je pukla psihički.
─ Stavno si pukla ili samo foliraš? ─ zapitah.
─ Još uvijek si onako drzak. ─ odgovori.
Poslije sat i više poljubila me u obraz i trčeći nestala u masi svijeta. Zadnje što sam čuo bilo je da se javim barem nekad, i da pazim na sebe. Malo me zbunilo ovo da "pazim na sebe". Ustvari nisam znao kako shvatiti; kao upozorenje ili dobru namjeru?
Krenuo sam i ja za svojim poslom. S dozom malodušja, gledam gradski beton i tako... mein Leid ist mein Glück; kroz glavu mi prolaze Krlažine misli iz novele "Veliki meštar svih hulja":
Lomi se metal zvona pod teškim maljevima razbijača i ori smrvljeno i bolno. Rulja se razuzdane školske dječurlije
razlila kao bujica, i djeca se tuku i ganjaju, bacaju se u blato, cerekaju i smiju, a polugoli fakini nose gitare okićene crvenim vrpcama pa udaraju u žice i pjevaju, te se čini, kao da je sve
pijano i kao da sve pleše u provaliju i bezdan nepoznat... Ide Gospodin Krist ulicom, ali nitko ne mari za "Njegovo Presveto Tijelo", svi ljudi bježe za papirom, za novcem, za robom i profitom,
za srećom. Prolaze dame u krznu i koketiraju, idu djeca i smiju se, idu gospoda i barabe, svi idu i svi se žure i svi bježe ludo, ludo, preludo.
Tako uronjen zaboravio sam da semafor važi i za pješake; malo je falilo da me na pješačkom prijelazu udari bijeli lakirani BMW X6 (pa ti se sad pazi). Viknuo sam:
─ Tko ti dade dozvolu majmune!?
Vozač (malan rastom), kao u filmu, isturi ruku kroz prozor BMW-a i pokaže mi srednji prst. Stisne gas i ode. "Papak jedan, maleni" - pomislih.
A koliko sam samo puta čuo:
─ Sinko moj čuvaj se malih muškaraca i ružnih žena. Bježi od toga!
Poznam jednog koji je gledajući u sise pored ceste razbio auto. U glavu mi dođe ideja: "Da li bolesničko osiguranje plaća ovakva stanja? Mislim pretrpljeni strah?"
No mene je opet zaokupilo: "Zašto mali muškarci kupuju velika auta i obratno?" "Zašto mali muškarci imaju velike pse a veliki muškarci male? Kažu, fakat, da mali muškarci imaju, da prostite, veliku onu stvar"
U meni je kuhalo kao voda u đezvi za kavu kada je skineš s vrele plate šporeta, ali polako postadoh opet miran, polako, velim. Pomislih, pa me nasmija, onaj vic o plavuši: "Vozi ona tako i zamalo udari pješaka na prijelazu. On onako ljutit drekne - kravo, jebote onaj 'ko ti dade dozvolu! Plavojka otvori prozor i na sav glas viknu - a jel' misliš da nije, krkane jedan!"
Nedugo zatim vidjeh reklamu na velikom plakatu za umilnu bebu iz Bayerna sa znakom X6 koja poziva na mobilni neposluh u pet koraka:
1. "POSTOJI SAMO JEDAN SMIJER: PRAVAC."
2. "GRANICE SU DA SE PRELAZE."
3. "SVEJEDNO JE ŠTO DRUGI KAŽU."
4. "SNAGA JE NAJBOLJA ODLIKA."
5. "MOBILNI NEPOSLUH, DOŽIVJETI: sjedni za upravljač, sveži pojas, daj gas!"
Beyrische Motorwerk X6 je, moram priznati, lijepa mašina (mlađi brat od X4).
Možda niste znali da je X4 već postojao. Da, da u Drugom svjetskom ratu. U tvornici koja se zvala Ruhrstal radio je inžinjer Max Kramer i usavršio jednu raketu, početkom četrdesetih, za naciste. Posebnost ove rakete je u tome što je mogla oboreni njemački borbeni zrakoplov (naprimjer Junkers Ju 88) usmjeriti prema položajima saveznika. Glava ovog metalnog rugla bila je napunjena s 20 kila eksploziva a motor je imao sexy ime " 109-547". I tko je ovaj raketni motor napravio? Točno: jedna firma s imenom BMW u Stargard u Pommern (danas Stargard Szczecinski), sve dok je saveznici nisu bombama sravnili sa zemljom. Tako se zatvorio krug, iako postoji samo jedan smijer: pravac.
Pravac sam ušao u radnju s mobilnim telefonima, da pitam za novu pretplatu. Dočekao me je široki, marketinga radi, osmjeh mlade prodavačice s ovolikim noktima. Moram kazati - imala je lijepe zube. Naslonio sam se na pult kao na Marjanov šank a ona se i dalje smiješi, sve dok nije pogledala u kompjutor; nakon dva "hm" i jednog "sooooo", osmijeh je nestao.
─ Ali Vi imate skroz pogrešan abonnement! Zato plaćate previše. No, sad ću Vam ja napraviti novu ponudu.
Uzela je olovku i na papir pisala nekakve brojeve.
─ Vidite, sad plaćate ovo... hm... ali ovako će biti sa novim ugovorom... i dakako dobijate novi i Phone, gratis.
─ Ali ja ne želim novi i Phone, i on uopće nije gratis.
─ Doch, doch, gratis je ─ ubjeđuje me curetak.
─ Ništa danas nije gratis!
─ Ali za Vas je gratis. ─ uporno će ona
─ Nije gratis, netko ga mora platiti - velim, već nervozan.
─ Dobro, možda i nije ali Vi dobijate gratis.
Izgledali smo kao dva papagaja i ovaj razgovor mogao je trajati do sudnjeg dana, sve dok mi brada ne naraste, i u nje nokti za pletenje, ali sam ga brzo okončao s pitanjem:
─ Kažite mi, molim Vas, kako mogu moju pretplatu otkazati?
Izašao sam iz radnje i ispred pješačkog prijelaza pogledao kao dijete u dječijem vrtiću - lijevo, desno, i onda opet lijevo. Na vidiku nema X6 ili X4. Nema zemlja-zemlja bolida, nema zrak-zrak rakete. Krenuh.
Postoji samo jedan smijer: pravac.