Komunstički zločini

Nije Moskva ovo je Zagreb, 2017.
Nije Moskva ovo je Zagreb, 2017.

[1945, studeni]

Izvješće Zvonka Brkića, političkog sekretara Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju upućeno Centralnom komitetu KPH o likvidaciji civila iz Slavonskog Šamca, Kruševice, Sikirevaca, Jaruga i Velike Kopanice

IZVJEŠTAJ

Na kotaru Andrijevci kao i na susjednom kotaru Županja povremeno se kretala i kreće jedna ustaška grupa od oko 15. ljudi (Škicina grupa).206 Ta grupa na tim kotarevima ne zadržava se stalno, nego iz Bosne povremeno prelazi na područje Slavonije. Ta grupa svojevremeno ubila je dva naša vojnika kod Bošnjaka a kod sela Štitara ranila komandanta brigade i još neke partizane. Osim toga na tom terenu od strane te ili neke druge ustaške grupe ubijeno je još par naših vojnika.

XII. Proleterska brigada vršila je neke pokušaje da očisti teren od te ustaške grupe, ali bez većeg uspjeha, jer akcije te brigade nijesu bile dobro pripremljene ili pak nevojnički provođene, a akcije se znale unapred na pojedine manje šume je otvarana vatra a onda vršeni juriši i t.d. Štab divizije je u nekoliko navrata prebacivao štabu brigade te neuspjehe /nazivao ga oportunističkim/. Tada je na taj teren poslana izviđačka četa divizije pod kontrolom šefa obavještajnog odsjeka divizije poručnika Ćelavice, no niti četa nije postigla nikavog uspjeha. Jedan vojnik iz te čete pobjegao je k ustašama i sa sobom odneo jedan šmajser i puško-mitraljez. Sama četa se prema narodu vrlo drzovito ponašala, te se na nju narod žalio.

Sam štab XII. brigade kao i vojska ponašali su se na terenu prilično umišljeno i bahato, sa organizacijama nisu htjeli surađivati, narodu nisu htjeli pomagati, nego su se odvojili od naroda i od organizacija. Organizacije tražile su pomoć i saradnju vojske ali nisu naišli na puno razumjevanje.

Toliko o stanju na terenu i ranijem držanju vojske. Potrebno je još samo nadodati, da je Škicina ustaška grupa imala jaku podršku u tamošnjim selima i da su snjome sigurno surađivali otpušteni ustaše iz logora, bivše pučke ustaše i drugi njima slični.

Kako sam iz razgovora sa ovdašnjim drugovima mogao saznati, sve to proveo je Kreačić207 na svoju ruku. Štab brigade odriče daje on sa time bio uopće upoznat (što nije vjerovatno). Oni vele daje Kreačić dobio od nje poruku da su oportunisti što nisu nikoga od tih ustaša do sada ubili. Tada je Kreačić, prema njihovom, otišao u štab III. bataljona i tamo rekao da je zaključeno na sastanku brigadnog komiteta i sa komandantom III. bat. uredio sprovođenje. III. bataljon je shvatio to kao direktivu i bez pogovora izvršio.

206   Riječ je o skupini Marka Tomušića Skice. O djelovanju te skupine, usp. Z. Radelić, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb, 2002., str. 260.-261.

207  Vjekoslav.


Iz priloženog zapisnika može se vidjeti kako je to izvršeno a k ovome pismu priloži i izvještaj javnog tužioca u kome je to detaljno izneseno. Takodjer prilažem ovom pismu i moj kratki izvještaj za svakog pojedinca kako bi vidjeli pod kojim okolnostima je to izvršeno.

 

Iz svega je jasno da je većina ubijenih ubito na obali Save odakle je jedan ranjen uspio pobjeći (Pavo Kobaš) preplivavši Savu. U vodi nedaleko obale seljaci su pronašli dva leša i krvave tragove, koje su poslije vojnici očistili a leševe gurnuli niz vodu. Ukupno je ubijeno 23 ljudi, od toga 3 žene i 1 mladić od 15. godina.208 Cijela obitelj Crnolatac ubijena je (dve žene i dva muškarca).

 

Odvođenje su izvršili vojnici u titovkama ili kožnim kapama, neki su na sebi imali i petokrake zvijezde sa proleterskim oznakama, a neki i odlikovanja. Prepoznati su neki vojnici u Šamcu a jednako i dva kapetana u Strizivojni koji su bili dali hapsiti dva šustera i još jednog čovjeka, te poslije šustere pustili dok je ovaj treći209 nestao. Isti kapetani su se vratili u noći šusterima i prisilili ih da im prekroji čizme. Neki od vojnika govorili su za sebe, da su križari, dok su drugi zaplašene ukućane koji su ih prepoznali uvjeravali, da se onima koje oni odvode neće ništa desiti, jer da oni nisu ustaše. Rodbini otjeranih branili su da prate uhapšene i tjerali ih od obale Save. Neki štabovi čete uvjeravali su rodbinu otjeranih da su isti otjerani u Županju ili Vinkovce i time dali znati da se oni stimeu vezi.

 

Danas je javljeno da je Sava izbacila 5 lješeva na obalu. Poslana je komisija da napravi izvještaj.

 

U svemu ovome naša rukovodstva nisu bila upoznata premda izgleda da su neki drugovi iz seoskih .... sarađivali sa štabom III. bataljona i davali mu karakteristike za pojedine ljude, naime podatke za otpuštene ustaše.

 

Svi pobijeni su uglavnom ustaše koji su se više ili manje okaljali se u toku rata a neki su i poslije nastavili saradnju sa banditskim grupama na terenu. Te činjenice poznate su narodu njihovih i okolnih sela. Seljaci u razgovoru ne odriču da su ubijeni zaslužili neku kaznu, ali su uzbuđeni zbog načina na koji je to izvedeno i da su tom prilikom stradali i neke žene i jedan dječak. Uzbuđenje i strah naroda povećani su intenzivnim rovarenjem reakcionarnih elemenata u selima koji iskorištavaju taj slučaj za klevetanje narodne vlasti, K.P. i stvaraju kod masa psihozu nepovjerenja prema vlastima i nesigurnosti, tako da u nekim selima ni jedan muškarac ne spava kod kuće, nego po šumarcima i poljima. U tom stvaranju panike i neraspoloženja među ostalima naročito se ističe neki Iđaković210 raniji sudija i član Glavnog odbora Gospodarske Sloge u Zagrebu, kojemu je ubijen brat sa ovom grupom. Isti je ranije dizao uzbunu oko pobitih prilikom napredovanja vojske.

 

208 Iz Slavonskog Šamca ubijeni su: Stjepan Tomašević, Đuro Blažek, Stjepan Janković i Đuro Šajn; iz Kruševice: Tomo Garčetić, Pavle Garčetić i Ivo Božanić; iz Sikirevaca: Ivan Vukušić, Olga Cico, Stjepan Pavlović, Stjepan Rakitić, Mato Jarić (u dobi od 15 godina) i Franjo Lulić; iz Jaruga: Mato Brandić, Marijan Idžaković i Andrija Đuričković; iz Velike Kopanice: Mato Matasović. Uz njih su ubijeni Nikola Crnolatac i njegova supruga Šarlota te sin Nikola Crnolatac i njegova supruga. Sa strijeljanja je uspio pobjeći Pavo Kobaš iz Šamca.

 

209Jozo Zrinić.

 

210 Ispravno bi bilo Idžaković.

 

Općenito uvjerenje naroda podstreknuto radom neprijateljskih elemenata i učvršćeno greškama vojske koje sam gore naveo jeste, da je to djelo izvršeno sa znanjem vojnih vlasti i sudjelovanjem nekih pretstavnika političkih organizacija u glavnom komunista.

Niže Part. organizacije i vojni štabovi u prvim danima nakon tog slučaja nisu ispoljili dovoljno snalažljivosti i na pitanju rodbine ubijenih i napadaje reakcionera zauzeli su u glavnom defenzivni stav i zaplitali se u davanju protivuriječnih izjava idući time na ruku reakciji...

... Sadašnji stav je da je to provokacija neke ustaške grupe, koja je htjela omesti izbore izazivanjem nereda. Sve ovo dano je široko kroz mase.

No sve ovo je nedovoljno i nedovoljno ubedljivo, jer se znaju:

1.) Neki vojnici i oficiri koji su u tom učestvovali, jer su neki štabovi svojim izjavama potvrdili svoje učešće.

2.) Jer narod smatra /barem većina/ da je to učinila vojska ili neki iz vojske.

Našim objašnjenjima postigli smo samo vremena za eventualno pronalaženje povoljnog izlaza i za donošenje odluka na temelju daljnjeg posmatranja sadašnjeg stava. Kod toga će biti važno dobiti iskaze dvojice preživjelih koji se sada kriju i prema njihovim iskazima završiti istragu i predložiti rješenje.

Zvonko211 [v.r]

Do daljnjeg stvar će ostati ista, a o svim promjenama javljat će se s time da se stvar ne mijenja bez sporazuma sa vama.

ZAPISNIK

Sastavljen pri Opunomoćstvu OZN-e XII Proleterske brigade dana 14. XI. 1945. u 14,30 časova. Saslušani polit, komesar Krajačić212 Vjekoslav, koji izjavljuje slijedeće:

211 Brkić.

212 Ispravno bi bilo Kreačić.


 

Prije toga je imenovani upozoren na davanje netočnih izjava, što povlači za sobom i snosi tešku odgovornost, na pitanja odgovara :

1.OPŠTI PODATCI:

Zovem se Krajačić Vjekoslav, rodjen 28. II. 1924. u Banja Luci, općina i kotar ista, Hrvat, neženjen, svršio 8 razreda realne gimnazije u Zagrebu, zanimanjem djak, otac Ivan i majka Ana, rodjena Zmailović, brat Otmar, oficir u J.A. Miroslav, sekretar P.OJ. i sestra Margareta udata Turkulin, kućanica, ne posjedujem ništa, stupio u NOV 12. VI. 1943.

 

2. TKO VAM JE DAO

DIREKTIVU ZA HAPŠENJE I PO

ČIJEM NAREDJENJU ŠTETO RADILI?

Dana 7. XI. ov. g. imali smo sastanak Polit, otsjeka, na kojem nam je prenjeo direktive Polit, kapetan Aleksić Risto, instruktor za kadrove XIII. divizije. Nakon završenog sastanka došao je komandant brigade Živković Milan, koji je imao sastanak sa komandantom XII. Ud. divizije Četnik Gjurom, koji je trajao oko dva sata nasamo. Komandant brigade nam je prenjeo direktive i to: ukida se radno vrijeme, svi oficiri imaju spavati u kasarnama, strogo pripremno stanje u Vuko­varu da je bio Luburić214, a isto da je vidjen na stanici u Vinkovcima u činu našeg kapetana. Patrole treba sasta­vljati samo od komunista. Svakog onog koji piše nepri­jateljske parole i kida naše letke na licu mjesta treba ubiti, za biračka mjesta gdje se nalaze naše jedinice odgovarat ćemo glavom. Direktivu, koju nismo pisali u notese a niti će postavljat pitanja za to divizija i armija, a to je slijedeće: da sve one, koji bi mogli ometati i spriječavati izbore na pametan način nestanu. Ne mogu reći da je on mislio da ih ubijamo, ali ja sam to shvatio kruto, na rastanku, pri prelasku u bataljon ja sam rekao drugu Aleksiću Risti - vidjet ćeš kako će tamo izbori uspjeti i kako ću ja tu bandu očistiti. Ja sam krenuo u SI. Šamac 8. XI. ov.g. i stigao istog dana oko pola noći.

 

 

214Vjekoslav (Maks) domobranski general i ustaški pukovnik.



3. ŠTO STE RADILI
U SL. SAMCU?

Odma tog dana održao sam sastanak sa komandantom bataljona i rekao sam mu da svi oni koji bi mogli omesti izbore tokom noći imadu nestati, tj. da će mo ih ubiti.

4.       ŠTO VAM JE NA
TO REKAO KOMANDANT?

Komandant Prodanović Stojan nije mi ništa rekao a niti pitao tko je izdao naredjenje nego sam ja rekao, da smo imali sastanak u brigadi i da za tu stvar neće nitko stavljati pitanje, tj. brigada, divizija a niti armija. Na to je komandant otišao do Mihajla Nikolića i prikupio podatke odn. samo popise za ljude koje treba hapsiti.

5.       ZA KOLIKO STE
LJUDI IMALI POPIS OD MIHAJLA

Nakon prve noći bilo je uhapšeno 11 ljudi, koje je dao Mihajlo, sem jednoga, koji je doveden iz Strizivojne, a za kojega Mihajlo nije dao nikakve podatke. Što se tiče samog popisa imena nije mi poznato.

6.       TKO JE RUKOVODIO
HAPŠENJEM? STRELJANJEM I TKO
JE IZDAO NAREDJENJE ?

Prvu noć, tj. 8. XI. ja sam hapsio petoricu u Šamcu, dočim drugu noć je imao sve podatke o hapšenicima komandant bataljona Prodanović Stojan. Streljanjem sam rukovodio lično ja.

7.       GDJE STE VRŠILI
STRELJANJEI NA KOJI NAČIN ?

Streljanje smo izvršili poslije pola noći na lijevoj obali rijeke Save sa pištoljima u zatiljak i metnuli ih u čamac i pobacali ih u sredinu Save. Nakon toga u jutro izvršili smo pregled obale da se moguće ne bi što primjetilo po danu, ali medjutim nismo ništa primjetili.

8. KOLIKO JE SVEGA
STRELJANIH OSOBA ?

Prvu noć, tj 8. XI. ubijeno je 11, medju njima i dvije žene, dok drugu noć ubijeno je 10 od kojih je bila isto jedna žena.

9.       ZAŠTO STE VRŠILI
PROVOKACIJU KADA STE IŠLI
HAPSITI ?

Provokaciju po kućama nismo vršili, a može se i kazati da to nije bila provokacija ako smo unišli u kuću pod imenom "križara". To je bila moja želja da vidim kako će se ponašati kada im kažem da smo križari.

 

10. TKO JE SVE

UČESTVOVAO U TOM UBISTVU I HAPŠENJU ?

U hapšenju su sudjelovali slijedeći: Kreačić, Prodanović Stojan, komandant bataljona, Magdić Drago, vodnik veze, Vukelić Savo komandir, Filković Pero, komandir, Matić Stevo i Mihailo Nikolić. Za ostale mi nije poznato. Kod ubijanja su isto sudjelovali ovdje navedeni.

 

11. NA TEMELJU ČEGA STE
UBIJALI TE LJUDE ?

Prema podatcima koje smo dobili od Mihajla Nikolića, koje je on dao komandantu bataljona Prodanović Stojanu na temelju kojih smo streljali. Istrage nismo vršili nikakve nad hapšenicima. Hapšenici su dolazili u štab bataljona vezani u žicu i bili tučeni samo pojedinci.

12. ZAŠTO STE HAPSILI
ŽENE?

Žene smo hapsili zato što su imali veze sa "križarima" i davale pomoć u novcu, hrani i sanitetskom materijalu, što su one priznale kod svoje kuće kada smo došli kao križari.

 

12215 TKO JE IZVRŠIO HAPŠENJA U SIKIREVCIMAI JARUGA[MAJ ?

Dana 9. XI. vršili su hapšenja komandant Prodanović Stojan i Mihajlo Nikolić. Od vojnika nije mi poznato da li je tko bio. Ja sam samo vidio kada su došli hapšenici iz Sikirevaca i Jaruge i to desetorica, za koje nisam znao imena. Dopratio ih je komandant i Mihajlo Nikolić. Hapšenici su bili vezani u žicu i obučeni u civilno odjelo.

 

13. ŠTO VAM JE POZNATO
O SLUČAJU U KOPANICI ?

Poznato mi je da je dotjeran u štab bataljona jedan civil, koji je kidao parole i zamazao sliku Tita u Kopanici. Kada je došao isti je bio streljan sa ostalima, a tako isto i onaj civil iz Strizivojne, kojeg je uputio komandant brigade, s tim da se stavi samo u pritvor dok ne prodju izbori.

215 Očito greškom, dva pitanja označena su kao 12.

 

 

 

14. DALI ZNATE IMENA LJUDI
KOJI SU POBIJENI, NJIHOVU PROŠLOST
I NA TEMELJU ČEGA SU HAPŠENI ?

Poznato mi je samo da sam ja hapsio i to u Sl. Šamcu. 1. Nikola Crnolatac iz Sl. Šamca, ustaški dojavnik od 1941., sada govorio kako ova vlast neće opstati, jer naši križari će nas spasiti, jer su oni jedini branioci Hrvata. Dao podatke Mihajlo Vukelić. 2. Nikola Crnolatac, sin, aktivni ustaški avijatičar, oficir, poručnik isto kao i otac. Za ženu i snahu nemam imena, a o njima samo znadem da su govorile kako je kod njih bio jedan križar iz Škicine grupe i kako su davale matrijal i hranu koju su skupljale po selu. Tako isto i nama su htjele dati novaca i plahte, ali mi nismo primili. 3. Tomašić Stipo. Za njega smo dobili podatke od Mihajla, da on je pričao da kod njega stanuje jedan komunistički bandit i kako ga mi moramo ubiti. Isto tako nanije rekao da će tokom sutrašnjeg dana od bilježnika nabaviti dvadeset propusnica sa štambiljem, jer je on naš čovjek. Za ostale podatke neznam, nego kažem da su svi dobiveni od Mihajla a predati komandantu bataljona.

 

15. KAKOVU SI DIREKTIVU
PRIMIO OD KOMESARA BRIGADE ?

Od komesara brigade primio sam samo političke direktive po pitanju izbora, a on nije znao što sam ja uradio. Jedino je bio prisutan komandant ovom razgovoru poslije sastanka.

16. ŠTA JE PRENIO
KOMANDANT BRIGADE ?

Komandant brigade prenio je samo direktive što se napomenulo pod točkom dva, a načelnik brigade uopće nije bio prisutan tom sastanku.

 

17. DA LI JE BIO PRISUTAN
TKO KADA JE KOMANDANT PRENIO
DIREKTIVU KOMANDANTA DIVIZIJE ?

Drug Risto bio je prisutan ali nije ništa na to odgovorio, a niti se mješao u razgovor.

 

18. IMAŠ LI JOŠ ŠTA DA KAŽEŠ ?

Imam da kažem, da opozivam svoju izjavu u vezi sa čamcem nego napominjem da su ubijeni na obali Save i gurnuti u vodu, u tok rijeke Save.

Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi tačno u njega upisane.


Dovršeno 14. XI. 1945. u 16 sati.

 

Saslušao:                                                        Saslušani:

 

Kapetan Vedriš, s .r.                             Kapetan Kreačić Vjekoslav s .r.

 

Za točnost prepisa jamči i ovjerava:

 

Zamjenik opunomoćenika OZN-e XII Ud. divizije

 

Kapetan Vedriš Franjo s.r.

 

IZJAVA

 

Dana 8. XI. došao je član brigadnog komiteta drug kapetan Krajačić216 u Šamac. Odmah me je pozvao i objasnio stvar, da su oni imali 7. XI. sastanak u brigadi kojem je prisustvovao jedan drug iz Armije i dao im direktive, po kima se ima odmah postupati t.j. da se preko članova K.P. iz neprijateljskih sela pokupe najgori koji bi djelovali na mase da ne idu na glasanje i da se isti potuku, iste moraju hapsiti samo članovi K.P. ili SKOJ-a. Pohapsili smo 8. na 9. XI. 12 iz Šamca i Kruševice. 9. na 10. XI. 10 iz Sikirevaca i Jaruge. Isti su potučeni niže Šamca i bačeni u Savu, gdje je sam Krajačić217 * rukovodio i tukao.

 

Komandant bataljona Prodanović Stojan v.r.

 

Točnost prepisa ovjerava

 

Zamjenik opunomoćenika OZN-e XII. Ud. Divizije kapetan: ...218[v.r]

 

Izvornik, strojopis

 

HDA, Zagreb, 1220, dokumentacija sa oznakom "RARA"

216  Ispravno bi bilo Kreačić.

 

217  Isto.

 

218Potpis nečitak.

 


 

 

 

Vrelo: „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. DOKMENTI“, str.293-300