Hrvatski medijski "vučji čopor"

Admiral Davor DOMAZET - LOŠO

Paradigma političke korektnosti jest u tome što ona dopušta raspravu o svemu i svačemu, ali u njoj sudjeluju pretežito "odabrani" i "posvećeni". Oni malobrojni kritičari političke korektnosti, koje "svevideće oko" propusti sjesti za "raspravljački stol" tipa Latinica ili Otvoreno, propušteni su s namjerom da im se, u montiranom procesu, sudi, njima osobno ili idejama, odnosno vrjednotama koje oni zastupaju. Odnos snaga, vojnim rječnikom rečeno, jest pet prema jedan. Ako se još pribroje dva do tri montirana i tendenciozna priloga s krajnje pristranim i isključivim voditeljem, taj se odnos poveća na osam prema jedan. U takvom krajnje nepovoljnom odnosu snaga, rezultat je unaprijed poznat.

Na jednu riječ kritičara političke korektnosti dolazi pet do osam protivničkih. Ne samo to, nego se uopće ne sluša što on govori, jer je svojim stajalištima unaprijed proigrao pravo na civilizirane oblike ponašanja, kako to nalaže doktrina političke korektnosti. U ovakvom obrascu uistinu nije riječ o raspravi, nego o prevenciji, tj. o onemogućavanju rasprave. Zato televizijske emisije poput Latinice, Kontraplana ili Otvorenog u kojima sudjeluje pet i više sudionika, imaju sva obilježja "vučjeg čopora".

Ista obilježja imaju i one emisije u kojima se sudioniku (cima) postavlja pet pitanja, tobože aktualnih i na prvi pogled različitih. Tipičan primjer te vrste "vučjeg čopora" jest emisija znakovita naziva Piramida, koja se emitira na HTV-u, kao i emisija U sridu, koja je svojedobno prikazivana na Novoj TV.

Nositelji političke korektnosti u Hrvatskoj jesu umrežene skupine, "vučji čopori", koje čine bivši praksisovci, nepopravljivi marksisti, reciklirani titoisti preko noći preoblikovani u demokrate i liberale, koji se nikako ne mire s povijesnom činjenicom raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne hrvatske države. Oni iz znanstveno-sveučilišnih i medijskih sinekura, kako ističe Jure Vujić, sustavno provode "policijsku kontrolu misli" demoniziranjem i prozivanjem svega što ima nacionalni predznak, tabuizacijom, cenzurom i etiketiranjem političkih neistomišljenika.

Vrelo:"Strategija vučjeg čopora-Tko je Hrvatsku pretvorio u veliko lovište", str. 19-20

Veljača 2016.

••• NEKE STVARI I OSTALO •••

(...) No, on podiže glavu prema oblacima, kao da broji ptice. Mislim: "To je jednostavno nemoguće! To nije izvedivo! To s ljubavlju nema nikakve veze!" Koliko su mi puta prijatelji odobravali i potvrđivali, i koliko su mi puta rekli: "Zaš, nisi ti tako glup kako izgledaš'"!

Bacio sam pogled prema dolazećem glasu. Onaj čovjek sa tamnoplavim šalom stajao je preko puta stola.

─ Oprostite, je li slobodno?

Kakvo je to pitanje? Što ono zapravo znači? Možda ništa. I prije nego sam otvorio usta, on je već sjeo. (...)

─ Odakle si?

─ S Plehana

─ Uh

Zašto „uh“! Mnogi ne znaju ni gdje je Plehan i Derventa, ali znaju da treba kazati ovo „uh“. Čovjeku je teško povjerovati da se tako nadaleko mogao provući sumnjiv glas o jednom kraju. Ispada nekako da na Plehanu ljudi ništa drugo ne rade nego se samo tuku i bodu noževima. No da u ovim glasinama ima i dobre istine, to se svakako mora priznati.

Kad je fra Ivan Franjo Jukić 1842. prolazio ovim krajevima, negdje u okolici Foče susretne nekoliko ljudi i upita svog pratioca:

─ Kakvi su to Hrvaćani?

─ Bježi, ne pitaj – odgovori kiridžija – to su ljudi izvraćeni, koji se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom vazdan rade, a rijetko će je i po noći iza pasa izvaditi. (...)

Postoje, naime, u našem životu velike i male borbe. Boljerečeno veliki i mali bljeskovi. Veliki su, naprimjer, ljubav na prvi pogled, shvaćanje abecede i tablice množenja, vožnja motorom kada je sunce za leđima, spoznaja da imamo novi akomulator u autu. I tako dalje. Ali ima i onih manjih bljeskova - (...)

Godine su prošle, stol je raspremljen, gotovo

svi pozvani su mrtvi a poneki su još u ratu.

Ali na stolnjaku uspomena za nekolicinu koji su još živi, lakrdijaši pamćenja igraju se po cijeli božiji dan.

Kao što nam oblaci pokazuju smijer vjetra visoko iznad nas, tako isto najlakši i najslobodniji duhovi jesu, u svojim smjerovima, prognozeri vremena koje će doći. Vjetar u dolini i mišljenja koja se danas nude na trgu ne znače ništa za ono što dolazi, nego samo za ono što je bilo.

U svezi knjiga a i svega drugog možeš pisati na:

info@posavski-vremeplov.com

Mirko Popović - Po prahu uzvodno

••• ČITAONA •••

••• PAJDAŠI •••

••• P V •••

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

Tin Ujević