Mesić k'o sveta voda

Čuj, Mesić će presjeći "koridor". Mislim da nema medija koji nije prenio i prokomentirao Mesićevu izjavu da će zapovjediti postrojbama HV-a da presjeku srpski koridor ukoliko Dodik provede referendum o odcjepljenju Republike Srpske od matice BiH. Očekivao sam da će ovaj zadnji Mesićev vic proći na razini sporedne kolumne u većini medija, ali tako nije bilo.

Kada je to glavna vijest na naslovnicama najtiražnijih novina i u Hrvatskoj i u susjednim zemljama onda se mora reći da je Mesić ipak izvalio nešto veliko. Bez obzira na potonje i dalje mislim da se radi o još jednom vickastom priopćenju predsjednika na odlasku, koje ne zaslužuje takvu pompu. Ali kad je bal, nek' je bal. Zato ćemo i mi dodatno prokomentirati ovaj slučaj.

 

Prvo, Mesić je izjavio jednu nebulozu. Prije svega ponio se neodgovorno jer kao, još uvijek aktualni, predsjednik jedne države koristi svoju poziciju da se razračunava sa Dodikom. Znamo da njih dvojica nisu na ti i da se vole kao pas i mačka. Međutim, to mu ne daje zapravo da sa odgovorne pozicije predsjednika države i zapovjednika oružanih snaga prijeti vojnom intervencijom jednoj susjednoj državi. Hrvatska jeste supotpisnik mirovnog sporazuma iz Daytona čime se obvezala na očuvanje integriteta i cjelovitosti države BiH. Ali predsjednik Mesić se ponio u najmanju ruku kao predsjednik NATO-a ili SAD-a. Prepotentno i preautoritativno. Jer koliko sam ga shvatio on bi nasrnuo na BiH samovoljno bez da se usuglašava sa supotpisnicima Daytonskog sporazuma ili barem s nekim od organa vlasti u BiH. S te strane mogao bi dobiti pljusku od strane MZ, poglavito od organizacije NATO prije svega što je Hrvatska članica te vojne organizacije, osim ako zbog nekih razloga već nema njihovu potporu.

 

A sada malo o Mesićevim promišljanjima iz naše perspektive.

 

Prvo mislim da je Mesić dobrano okasnio sa takvim izjavama. Nekih 18 godina. I tada je bio visokopozicionirani dužnosnik hrvatske vlasti. Zašto se nije tada oglasio u ovakvom maniru? Poznata je njegova izjava da se rastao sa Tuđmanom zbog politike u BiH. Možda i jeste tako. No, koliko je časno tada bilo samo okrenuti leđa Tuđmanu i ne poduzeti ama baš ništa da BiH pomogne u bilo kojem smislu? Povukao se i oprao ruke od zemlje. Od države koju podržava, a za koju ne čini ništa. Pa i da nije mogao ništa uraditi mogao je makar dati izjavu kao što je i sada uradio. I sada ne može ništa uraditi ali mu ovoga puta nije bilo teško govoriti jer se radilo o njegovom dostojanstvu kojeg mu naruši tamo neki Dodičić.

 

Druga zanimljiva stvar koju nam Mesić poruči je ta da bi se prvo latio koridora. Posavine. Znakovito je to. Kao da time poručuje da je Posavina hrvatski teritorij i da hrvatske oružane snage upravo tamo trebaju mač zabosti. Uredu, možemo to shvatiti i tako mada mislim da su mu u ovom slučaju najmanje Hrvati bili na pameti. Više je on to figurativno napomenuo prvenstveno što je RS najtanja, a time i najranjivija na tom potezu.

 

Zato bi ga mogli bez predrasuda pitati. Zašto nije u 10 godina njegova predsjednikovanja učinio nešto više za BiH, a poglavito za Hrvate iz BiH o kojima je trebao brinuti našto ga obvezuje i Ustavu RH na koji se zaklinje. Deset godina, kao predsjednik, bio je svjedok prkosa fašistoidne RS koja mu se cijelo to vrijeme smijala u facu. A znali su on i Milorad Dodik (dok su još bili drugari) biti i dobri. Isti onaj Dodik kojemu sada prijeti ako treba i ratom.

 

Nije li mogao Mesić u tih deset godina, makar pokrenuti inicijativu da se pod hrvatski suverenitet (hrvata u BiH) povrati makar jedno hrvatsko selo, recimo u Posavini? Čak i deklarativno kao možebitni izraz dobre volje. Koliko je Mesić uradio i koje je uvjete osigurao da se hrvatske (i bošnjačke) prognaničke obitelji vrate u RS?

 

Zašto Republici Srpskoj nije dao do znanja da se sa BiH ne može šaliti još prije 10 godina, nego se sjetio sada kada će za koji dan biti praktično nitko i ništa? Možda tim svojim pikanterijama želi ostaviti dojam osobe koja se uistinu borila za cjelovitost Bosne i Hercegovine pa da ga beha javnost žali što takav borac ode prerano u mirovinu. Barem kada je u pitanju BiH Mesić se ponašao kao Sveta voda – nit' pomaže, nit' odmaže. U tom kontekstu treba shvatiti i ovu zadnju njegovu izjavu. Ona je poslužila samo za punjenje novinskih stupaca i popravljanja posjećenosti internet portala.

Mada se mora priznati da je ovom zadnjom prijetnjom Mesić u jednom i uspio. Naime, zvaničnici Republike Srpske prosrali su se k'o grlice. Nema tko, od uglednijih političara iz RS-a, a da nije prokomentirao Mesićevu "NATO prijetnju" Republici Srpskoj. Povampireni ustaša drznuo se prijetiti srpskoj zemlji; Posavini, istočnoj Bosni. Dijelovima Republike Srpske gdje i danas strše porušene kuće Hrvata i Bošnjaka koji se i dan danas ne mogu vratiti na svoje jer se tome protive upravo one poštenjačine i mirotvorci koje izjavu Stjepana Mesića nazivaju ratnohuškačkom, radikalno-ekstremnom i kakvom sve već ne. Optužuju ga za prizivanje rata. Upravo oni koji govore sa pozicija entiteta stvorenog u ratu. I to na zločinu i nepravdi.

 

Ma kako Mesićeva izjava bila jalova i neargumentirana bez sumnje ostavila je dubokog traga na svoje susjede. Hebiga NATO je to i sa NATO-om se ne smije zahebavat'.

 

Dean Rant

e-Posavina.com


Siječanj 2009.