Polij se narode moj i pokri po ušima


Katarina Pejić
Katarina Pejić

Dok se jedni polijevaju vodama i uredno to bilježe kako ne daj Bože netko ne bi prospustio vidjeti, jer humanost je pravo dobro nosiva ove godine i postala je veoma tražena i popularna na socijalnim mrežama. Odlično ide uz umjetne osmjehe i skupe satove, tako da samoprormocija na tuđe patnje nije mimoišla ni strašne poplave od prije par mjeseci. Preskoči se uredovno ono manje glamurozno kada oboljeli od ALS-a umiru tiho u mukama, kada postupno prestaju raditi svi mišići nakon gubitka rada ruku, nogu, vilice, govora, te prestaju disati a sve pri čistom stanju svijesti.

Ne vidim ničega glamuroznog u polijevanjima ledenom kantom vode, a ponajmanje suosjećajnosti. Pitam se tko je od njih posegnuo za novčanikom i uplatio nešto tim udrugama? Neka prvo plate pa neka se onda polijevaju do mile volje.

 

Dok su se ti "poznati" polijevali vodom, drugi su bježali pred vodenim bujicama i mutnom vodom, u kojoj se dao vidjet odraz svih nas. Političko pranje ruku, ispiranje mozgova, lov u mutnom u humanitarnim akcijama,... sve je to mulj koji nas svakodnevno okružuje i koji svako malo ispliva. I opet su neki potrčali ispred kamera i bliceva, kako bi se uslikati u svojim humanitarnim pohodima, ali ne bez adekvatnog staylinga. Rastrčali se, vidim, po nasipima u štiklama i armanijevim odjelima. Daje se potpora na način da se okači i slika na facebook profil. Šta reći nego trošno i jeftino, kao i sam život koji žive. Nepogode su ljetos zahvatile i hrvatsko iseljeništvo. Iako nije bilo poplava u klasičnom smislu, iz "krovne" udruge Hrvata u iseljeništvu izbila je nekontrolirana bujica prljavštine koja je na kraju izbacila iz sedla njenog čelnog jahača apokalipse. Nisu mu pomogla sva podmetanja i prozirna izmišljanja, slikanja i lažna predstavljanja bez pokrića sa njemačkom kancelarkom. Bujica koju je izazvao, izbacila ga je na površinu i cijelog ogolila, odnoseći ga na kraju tamo gdje mu je očito i mjesto - na smetište povijesti. Ajd, svako zlo za neko dobro.

 

I u svom tom sivilu ovog kišnog ljeta, pobjeda Čilća na US Openu najbolja je vijest nakon dugo vremena. Al neš vraže, odmah zagrebački mediji pitaju jel Čilić Hrvat ili Hercegovac? Hercegovci im uzvraćaju protupitanjem što je, sad vam valjamo a? Dok sarajevski mediji žale što djeca rođena na području te države donose pobjede za druge zemlje, Čiliću se izvlači ranija izjava kako je on Hrvat iz Hercegovine a nikako Bosanac. I opet to otvara staru ranu i žalosti Hrvate iz Bosne o kojima nitko ne brine i koji su manje više prepušteni sami sebi. Zajedno kao i ostali Hrvati u BiH doživljavaju svoje najdramatičnije trenutke, bližeći se statusu beznačajne manjine u vlastitoj zemlji. Ili, ako se ovakav trend nastavi, uskoro neće biti ni Hrvata u BiH, pa će sveopća hrvatska javnost moći odahnuti od mučnih debata, jel netko Hercegovac, Bosanac ili Hrvat iz BiH ili Hrvatske.

Do tada će se vjerojatno zabaviti nekim novim polijevanjem ili guranjem glave u pješak umjesto da se njome misli. A morat će se misliti jer idu i izbori u BIH. Pjesma kaže da će mjesec listopad za političku kastu biti dobar. Obećanja stižu sa svih strana, od svih pa i sumljivih jarana. Za narod ćemo tek vidjeti.

 


Rujan 2014.