Do stoljeća sedmog


Mirko VIDOVIĆ

Akademik


SINOPSIS

 

Metoda: Temeljito je zapostavljen 'historijski materijalizam', odnosno 'naucni pogled na svijet' u kojem su 'interesi medjunarodnog radnickog pokreta' nadredjeni istini po zdravu razumu. Krace: ova knjiga je prozeta logikom koherentnih cinjenica, a ne dijalektikom cilja koji opravdava sredstva.

 

Uvod u izlaganje 'Iz tame proslosti na svjetlo danasnjice' potpisao je fra Svetislav Krnjak, poznati hrvatski geneolog. Sve cinjenice u ovom proslovu su tocne.

 

I. poglavlje: Homo europeanus: sumira povijesne podatke i postignuca znanstvene antropologije, osobito Svicarca Eugène Pittarda, utemeljitelja znanstvene antropologije. Pittard je utvrdio da je Homo dinaricus sive adriaticus europski urodjenik koji tu postoji od najstarijih vremena ljudske pamcene povijesti.

 

II. poglavlje: U nizu tisucljeca, Dinarac je stvarao sredstva za opstanak vjesto koristeci floru i faunu, a od starijeg kamenog doba znao je graditi i svoja stanista te potrebne alatke za lov, ribolov i zemljoradnju. Prvi je uzgajao goveda, prvi je shvatio da je sve u svijetu sastavni dio amjene godisnjih doba, izmislio je solarni kalendar i stovao dvije kruznice na horizontu - rub zemlje i rub neba, koji se blago pomjeraju i daju sve promjene u fukciji insolacije i svjetla. Stovao je nebo i volio zemlju. Nad svime je bdjelo sazvjezdje Oriona od kojeg kao da je ovisilo doba oborina i doba suhog ljetnog razdoblja. Odlicno organizirani i sve brojniji na svom tlu, Dinarci su se u tijeku stoljeca razilazili oko svoje postojbine sve dalje i sobom raznosili zilje, bilje i svoje vrlo korisne alatke i oruzje.

 

III. poglavlje :Oko pocetka treceg milenija prije Krista na podrucju Dinaraca javlja se neka nova kultura, osobito na trokutu: Klakar - Vucedol - Butmir. Nositelji te nove kulture su gravitirali prema Jantarnom putu i u nasim krajevima organizirali svoje nastambe. Nisu bili rusitelji nego li donositelji druge i drugacije kulture. Njihovo mijesanje opjevano je u mitu o 'Argonautima', u kojem domacin Jason ulazi u brak dosljakinje Medeje i tako nas simbolicno upucuje u stapanje domicilnih Dinaraca i dosljaka s Iranske visoravni. Mijesanje tih populacija dalo je Ilire. Ta sinteza odrazila se je na svim podrucjima kulture pa i na jeziku, od kojeg potjece i nas danasnji hrvatski jezik.

IV. poglavlje: Sazimanje kulture dosljaka i sjedilackih Dinaraca dalo je i posebnu nacionalnu strukturu, u kojoj se i danas raspoznaju ljudi sjevernih ravnica, ljudi primorja i ljudi brda medju njima. Primorci su bili zacetnici pomorstva na srednje i duge linije; brdjani su izmislili celik (podrucje Glasinca) a ravnicari su prvi na svijetu uzgajali stada cetiriju endemicnih govedskih pasmina. Imali su ravnicarske i brdske konje, nekoliko pasmina pasa i papkara, a prvi su na europskom tlu uzgajali kokosi koje su Medijci najvjerojatnije donijeli iz Srednje Azije, odnosno iz Indije. I jedna i druga populacija vjerovali su u nebo i ta vrsta monoteizma se je na nasim prostorima pokazala kao plodno tlo za kalemnjenje krscanstva bez traume i unutarnjih trzavica.

 

 

V. poglavlje: Ta mjesavina ojacala je dinarsku rasu i ucinila sposobnom da, slijedom kulture dosljaka, odlazi organizirano na sve strane Europe pa i euroazijskog kontinenta. Povijest antike, antropologija i u novije vrijeme i genetika dokazale su sveprisutnost Dinaraca u Novom svijetu. Oni su, prema E. Pittardu prvi naselili skandinavske fjordove, i preko Islanda i Groenlanda dosli i na tlo Amerike. Njihovi odlucni i trgovacki i ratni brodovi 'lemboi' omogucili su im da dominiraju citavim Mediteranom, a nakon udruzenja pomorskih i kopnenih snaga s Latinima uspostavili su u toku od preko dvije stotine godina svoju vojnu i politicku dominaciju nad vecim dijelom nekadasnjeg Svjetskog carstva Darija Velikog.

 

VI. poglavlje : Prva trgovacka i vojna velesila na tlu Male Azije bila je zemlja napucivana doseljenicima s Dinarskog podrucja. Od njih potjecu Haatti, koji su zapravo bili pretece u organiziranju Svjetskog carstva. Izvrsni uzgajivaci bojnih konja (Hat-ti = hat-ni = gdje hat znaci isto sto i danas u hrvatskom: hat ili at - bojni neustrojeni konj). Snaga velike trgovacke i vojne sile Haatti dorasla je vojnickom mjerenju s faraonom Ramzesom II, koji je dosao do Kadesa (oko -1300 pr. Kr.), tu istrosio oruzje i ljude i - vratio se u Egipat.

 

 

VII. poglavlje: Haatti su bili najzapadnije pleme mocne nacije Medijaca, koji su se (prema Herodotu) nekad nazivali Arijcima. Zemlja hata na medskom se je nazivala Hat.Patuka, na grckom kasnije Kapadokia a danas Anatolija. Medska plemena bila su rasporedjena od danasnje Ankare do danasnjeg Persepolisa, od Crnog Mora do Persijskog zaljeva. U zajednistvu s Dinarcima, nakon sto su se srodili i u vrijeme Darija slozili u zajednickom odnosu obrane Svjetskog carstva, Medijci su uspostavili dominaciju nad Sredozemljem i (prema Pliniju Starijem) bili i prvi doseljenici na tlu Iberije (Spanjolske). U Marseillesu su dominirali preko dvjesto godina.

 

VIII poglavlje: Darije Veliki je odlucio prosiriti svoju vlast na citavu Europu, osobito na njezin buntovni sjeverni dio Skitije. Fenicani su mu sagradili most preko Bospora od trgovackih ladja i godine -508 prije Krista Darije je preveo u Europu oko sedam stotina tisuca ratnika, koji su mu omogucili da zavlada Europom od Volge do Sjevernog mora. Od sjevernih zemalja, sjeverno od Karpata, nastala je Sakaa, a ispod Karpata, istocno od Alpa do Crnog mora, Jonskog mora i Jadrana nastala je Skudraa. Takav raspored se je odrzao sve do odluke Aleksandra Makedonskog da svojom vojnom silom od Persijanaca otme Trakiju (danasnju Bugarsku). Zemlje zapadno od Trakije, bile su, putem posebnog ugovora izmedju Dinaraca i Aleksandra - neovisne. Od tih zemalja ostala je zemlja banova - Banovina, tj Panonija. U to doba Pannonia strictu senso bila je i ostala Bosna, tj. 'zemlja banova'.

 

IX poglavlje: Nasiroko razradjuje nepobjedivu ilirsku pomorsku silu i pomorske ratove koji su Dimitriju Hvarskom, u vrijeme kralja Argona i kraljice Teute omogucili gospodstvo na nasim vodama. U povodu izbijanja punskih ratova izmedju Kartage i Rima, Iliri su bili na strani Hanibala. Punski ratovi su doveli do unistenja Kartage, ali je Ilirija morala voditi dva rata s Rimom i na kopnu i na moru koji su zavrsili sporazumom o vojnoj suradnji prema vanjskim neprijateljim. Tit Livije je zapisao ('Povijest Rima') : «... Iliri nepobjediva nacija i na kopnu i na moru, zemlja zasticena brojnim tvrdjavama... » (str. 602-3).

 

 

X. oglavlje: U kojemu se nasiroko navode i objasnjavaju dogadjaji koji su doveli do odnosa s Rimom koji je pokupio razne vojne saveznike po Alpama i iza Alpa da slomi Dinarce na jadranskoj obali. Opisuje se u podrobnosti osvajanje Istre i juzne Ilirije (danasnje Crne Gore i Albanije), a zemlje izmedju tih ilirskih kraljevina rijesile su svoje zavrzlame s Latinima diplomatskim putem. Oni su na to morali pristati nakon famozne ekspedicije ilirskog vojskovodje Batona koji je poharao iz osvete svu Italiju do na domak Rima. Saveznistvo Ilira i Latina dovelo je do preuzimanja vodstva Ilira na svimpolozajima imperijalne vlasti u narednih dva i pol stoljeca.

 

 

XI. poglavlje: Govori o razvoju opce situacije u Ilirskim zemljama i o vojnom ustrojstvu u sjevernim ravnicama kako bi se ogranicila i psrijecila sve ucestalije provale barbara siz sjevernih hladnih i gladnih zemalja. S dolaskom krscanstva u Iliriji dolazi do budjenja nacionalne svijeti i osobito uloge domaceg jezika na podrucju vjere. To ce biti polazni korak koji ce Dioklecijana dovesti do potrebe da decenstralizira carstvo i od strogo cenzralisticke tiranije Latina nacini savez civilizacija, naroda i etnickih zajednica unutar Imperije.

 

 

XII. poglavlje: Nakon pobjede nad Persijskim sahom Narsesom, Dioklecijan je uspio ojacati zapadnu Imperiju i podvrgnuti joj kao vazala Persijsko carstvo. Na tako sirokim prostorima trebalo je realizirati mnoge reforme. Dioklecijan je mnozio dekrete i restscripte koji, skupljeni u Codex Diocletiani broje oko tisucu trista odluka sa snagom zakona ( scrinium a memoria). Stvorio je gradsku miliciju, gradovima dao legislativnu autonimoju, uveo cetiri vrste poreza, robovima dao dozvolu da se mogu zeniti i biti zakupnici zemlje koju ce sami obradjivati itd. Rim je prestao biti sveukupni centar Imperije, kad je Dioklecijan odlucio da Politicki i vojni centar bude izuzet iz Rima i prenesen na zapadni rub Male Azije, u Nikomediju, a kasnije i u Byzantium. Istocno carstvo nadzivjelo je zapadno carstvo za tisucu i sto godina. Njegova velebna palaca kod Salone, Sacrum Palatium bila je centar Imperije u toku od pet godina (300-305).

 

 

XIII: poglavlje Disertira o postojansoti Ilira i o provalama barbara u vrijeme imperatora Justinijana i basileiosa Heraklija. Izmisljena teorija o 'Slavenima' je , prema suvremeniku i svjedoku tih dogadjaja, Prokopiju, iz temelja mitomanska afabulacija, jer su saveznici Avara Saklabi (zlonamjerno nazvani Slaveni) zapravo jedno od sedam turanskih plemena - Tatari. Njih su zajedno s Avarima iz Dioklecijanove rodje dijaceze Panonije i Dalmacije izbacili Bijeli Hrvati saveznici imperatora Heraklija. Koliko god su Francuzi Germani, toliko su i Hrvati Slaveni.

 

 

XIV: poglavlje: Ovlas uzeti dogadjaji iz 'stoljeca sedmog' u kojima se vidi postupno slabljenje vlasti Rima i budjenje nacionalne svijesti Dinaraca pod vojnim nadzorom dobro organiziranih Bielohorvata. To je vrijeme kad pocinje i raskol izmedju krscana grckog jezika i krscana latinskog jezika. Najteze je bilo Ilirima koji su se za svoj jezik u bogosluzju borili sve do Tridentskog koncila (polovicom 16.st.) kad su pobijedili. Ta pobjeda da se Boga moze slaviti na svom materinskom jeziku priznata je svakom narodu na zemlji tek na II- Vatikanskom koncilu. 1964/5). Iliri su zasluzni i za ukidanje diktature u medjunarodnim odnosima i za pravo obracanja Bogu na svom materinskom jeziku.

 

XV. poglavlje: Analiza jednog tajnog dokumenta izmedju Beca i Petersburga pocetkom 19.st. o tome kako ce podijeliti utjecajne zone na euroazijskom prostoru, kad je rasvijetljeno nepostojanje Slavena kao rase ni kao naroda, a takodjer ni jezika.

 

Opomena : iskrivljavanje proslosti izvor je zla za buducnost.

 

 

*****


Studeni 2012.