Hrvatski nacionalni simboli u hrvatskom iseljeništvu i političkoj emigraciji

Naprijed sam opisao kako su hrvatski iseljenici i politički emigranti gledali na uporabu hrvatskih nacionalnih simbola do Drugoga svjetskog rata. Po svršetku Drugoga svjetskog rata postojeće su iseljeničke i emigrantske organizacije nastavile koristiti hrvatske nacionalne simbole na isti način kao i dotad. Tako je Hrvatska bratska zajednica nasta­vila koristiti opisani znak usvojen prije izbijanja Drugoga svjetskog rata, a taj znak koristi i danas.

Dolazak desetaka tisuća novih iseljenika i emigranata, posebice onih koji su pripadali ustanovama vlasti i Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvat­ske, imao je odraza i na korištenje hrvatskih nacionalnih simbola u hrvat­skom iseljeništvu i političkoj emigraciji.616 Neke od organizacija koje su ti emigranti utemeljili po svojemu dolasku u zemlje poput SAD-a, Kanade, Ar­gentine i Australije koristile su simbole propale Nezavisne Države Hrvatske i Ustaškog pokreta. iznenađuje dakako činjenica daje među njima bio i nekadašnji poglavnik NDH dr. Ante Pavelić. (slika 508) Ipak su još tijekom njegova života mnogi hrvatski grbovi i zastave objavljeni u publikaci­jama povezanim s organizacijama koje je on vodio ili je imao utjecaja na njih bili lišeni simbola koji bi ih karakterizirali kao simbole NDH (slovo "U" u sklopu tro­pletne vitice ili bez nje). (slika 509)

Ipak su i nakon toga, pa sve do danas, neki od takvih emigranata i njihovi nasljednici, nastavili koristiti simbole NDH i ustaško znakovlje. Riječ je ponajprije o članovima nekadašnjeg Pavelićeva Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), koji i danas ustraju na korištenju takvih simbola.

Činjenica je takođđer da su ubrzo po dolasku u emigraciju mnogi emigranti počeli kritički ra­spravljati o tome što se dogodilo tijekom rata i u ratnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pritom su izrazili neslaganje ne samo s ratnom Pavelićevom politikom, nego su ukazivali i na neprihvatljivost njegova uplitanja u hrvat­sku emigrantsku politiku. To se primjerice može primijeniti na djelovanje Hrvatske republikanske stranke (HRS), koja je osnovana godine 1951. u Ar­gentini i zalagala se za uspostavu nove demokratske hrvatske države.

Klikni na foto...

Većina organizacija poput HRS-a koristila je hrvatski šahirani grb od 25 polja s početnim bijelim poljem te hrvatsku trobojnicu koja je na središnjem bijelom polju imala takav grb.

Spomenuti članak Josipa Troyera objavljen u Hrvatskoj reviji godine 1955. na svoj način svjedoči o tome da se na uporabu grba i zastave nije gledalo jednoznačno.617 (slika 510 i slika 511) On je doduše na temelju navodnog Zakonskog članka XVIII. iz godine 1883. došao do zaključka da bi hrvatski šahirani grb trebao počinjati bijelim poljem, no istaknuo je i da se u "hrvat­skoj emigraciji općenito, u tisku posebno, upotrebljavaju ( ... ) dva različita grba, i to a) s prvom bijelom kockom kao početnom; ili b) s prvom crvenom kockom kao početnom. Ima čak izdanja, koja se služe s obje varijante." Još je zanimljivije da je on emigrantske rasprave o izgledu grba sažeo te je tvrdio da oni, "koji upotrebljavaju grb s prvom bijelom kockom, tvrde, da je to je­dini ispravni oblik hrvatskog grba, jer ga je godine 1941. ozakonila N. D. H.

Oni drugi, koji se služe grbom s prvom crvenom kockom, tvrde da je je­dino takav oblik pravovaljani hrvatski grb.

Za tu svoju tvrdnju ovi drugi daju ove negativne dokaze:

1. onaj grb, koji je propisala N.D.H., nije pravovaljan, jer da ga je njezin poglavar, dr. Pavelić samovoljno izmijenio;

2. da ni grb na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu nije ispravan, jer da ga je izradio stranac, navodno Mađar, koji da nije poznavao hrvatskog grba; ili

3. da je za vrijeme N.D.H. krov spomenute crkve popravljan, pa da je tom prilikom prva kocka, crvena, zamijenjena bijelom." Očito je da su oni koji su ustrajali u inačici s početnim bijelim poljem dobrim dijelom bili sljedbe­nici NDH, iako je i Hrvatska revija u kojoj je objavljen Troyerov članak tada koristila takav grb, a njezin urednik Vinko Nikolić bio je istaknuti kritičar Pa­velića i njegove ratne politike. (slika 512) Istodobno su i promicatelj i grba s početnim crvenim poljem svoje zalaganje temeljili na pogrešnim podacima nastanku i prvobitnom izgledu grba na krovu crkve sv. Marka. Pritom priča o zamjeni boje početnog polja tijekom navodnog popravka krova podsjeća na opisani strip iz Kerempuha iz godine 1946.

Klikni na foto...

Kasnije je Hrvatska revija ipak usvojila grb s početnim crvenim poljem, no to se dogodilo nakon što je godine 1970. Dominik Mandić u njoj objavio spomenuti rad o hrvatskome grbu.618 (slika 513 i slika 514)

Medu onima koji su u emigraciji dosljedno i pretežito koristili grb s po­četnim crvenim poljem bili su i članovi HSS-a. To se ogledalo u korištenju samoga grba i hrvatske trobojnice s takvim grbom na središnjem bijelom polju, ali i u korištenju opisanog znaka stranke koji je usvojen prije godine 1941. (slika 515)

Hrvatski grb s početnim crvenim poljem resi i mozaik u kapeli Majke Božje Bistričke Kraljice Hrvata (Chapel of Our Lady of Bistrica, Queen of Croatia) u Washingtonskoj katoličkoj kate­drali, odnosno Nacionalnom Svetištu Bez­grešnog Začeća (The National Shrine of the lmmaculate Conception). (slika 516) Do njezina podizanja došlo je zalaganjem Hr­vatske katoličke zajednice u SAD-u i Kanadi (Croatian Catholic Union of USA and Ca­nada) sa sjedištem u mjestu Hobart (počela s radom u nedalekom mjestu Gary u istoj saveznoj državi godine 1921.), ameri­čka savezna država Indiana, iza Hrvatske bratske zajednice druge po veličini hr­vatske pripomoćne organizacije u SAD-u i Kanadi. Za izgradnju i uređenje kapele svoje su priloge dali brojni iseljenici, da bi je naposljetku 18. listopada 1970. po­svetio kardinal Franjo Šeper. Mozaik u kapeli resi i pleter, a kip Majke Božje Bi­stričke Kraljice Hrvata i maloga Isusa, djelo kipara Josipa Turkalja, okrunjen je opisanim starohrvatskim krunama. S obzirom da likovi na Washingtonskom kipu nisu slični likovima na kipu u Mariji Bistrici, očito je da su baš te krune bile svo­jevrsnom poveznicom s bistričkim kipom."

Ono što je bilo zajedničko svim strujama u hrvatskoj emigraciji i iseljeništvu, a došlo je do izražaja i na opisanom mozaiku u Washingtonu, bila je uporaba pletera kao svojevrsnog nacionalnog simbola. (slika 517) Rijetke su hrvatske emi­grantske i iseljeničke publikacije (časopisi, novine, knjige, kalendari) koje nisu ukrašene tim simbolom.

Klikni na foto...

To je značajka i većine iseljeničkih publikacija koje se tiskaju danas, na kojima pleter zauzima značajno mje­sto. Promjene se ogledaju tek u uporabi grba i zastave, pa su danas u velikoj mjeri zastupljeni grb i zastava Re­publike Hrvatske. Uz njih se i dalje povremeno koriste grb ovi i zastave bez krune grba RH, i to obje inačice ­s početnim crvenim i s početnim bijelim poljem. Zabi­lježeno je i korištenje simbola Hrvata u Bosni i Herce­govini, o kojima će biti više riječi u nastavku.

..................................................

 

Izvor: Mario Jareb, „Hrvatski nacionalni somboli“, str.316-319


 

Lipanj 2010.