Posavino u srcu te nosim - 3

Bosanski Brod - duh hrvatskog života je vraćen obnovom vjerskih objekata

 

Cijelo područje Općine Bosanski Brod i dalje je vrlo perspektivno s aspekta gospodarskoga razvoja. Treba obraditi polja, donijeti gospodarski poduzetnički duh, udahnuti ekonomsku osnovu za život i pokrenuti kotač ekonomske opstojnosti.

Jedno od najvažnijih i ekonomski najrazvijenijih mjesta Bosanske Posavine do 1990. je Bosanski Brod. Smješten je u središnjem dijelu Sjeverne Bosne i Hercegovine na rijeci Savi.

Općina Bosanski Brod se prostire na površini od 23.500 ha, ima gotovo 34.000 stanovnika, dok samo središte Općine Bosanski Brod ima 14.045 stanovnika. Demografska nacionalna struktura stanovništva u to vrijeme izgleda ovako: Hrvati: 41 % (13.925), Srbi: 33,8 % (11.479), Muslimani: 12,2 % (4.143) Jugoslaveni: 10,6 % (3.600) i ostali: 2,4 % (815) (Izvor podataka: Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.)

 

Važan trgovački centar

 

Naziv grada Bosanskoga Broda potječe još iz srednjeg vijeka i to kao posjed obitelji Boričević, a kasnije Berislavić. Po njima je naselje s obje strane Save nosilo ime Berislavića Brod. Grad je potpao pod tursku vlast 1536. Oko dobro utvrđenog čardaka razvilo se naselje od stotinjak kuća. Za vrijeme tursko-austrijskog rata 1688. - 1691. naselje je potpuno uništeno. Tek nakon 1700. grad Brod se obnavlja pod nazivom Turski Brod. U razdoblju od 1716. - 1739. Brod je ponovo jedinstven grad pod vlašću Austrijanaca. Između dva Broda u povijesti je izgrađeno više mostova koji su utjecali da Brod postane važna komunikacijska točka. Bosanski Brod je doživio značajan napredak u prvim godinama 19. stoljeća. Bosanski U to doba bio je trgovački centar. Napoleonovim slomom, Brod se vratio svojoj realnoj svakodnevnici i nije više bio tako važan. Upravo je kroz njega 1878. ušao dio austrijskih postrojbi u Bosnu i Hercegovinu. U ranu jesen te godine naselje na desnoj obali Save službeno je prozvano Bosanski Brod. Željeznička stanica sagrađena je 1896. po nacrtu arhitekte Hansa Niemezceka. Stanica je otvorena 1897. Rafinerija u Bosanskom Brodu je osnovana 1892. Proces proizvodnje sirove nafte preuzima Standard oil sve do Drugog svjetskog rata. Nakon rata rafineriju je nacionalizirala tadašnja vlast. Tijekom Drugog svjetskoga rata i NDH, Brod je bio sjedište Velike župe Posavje, potpuno spojen sa Slavonskim Brodom i nosio naziv Brod na Savi. Teško je stradao u bombardiranju 1944. i 1945., jer su u njemu bile smještene jake njemačke i domobranske snage.

 

Ubrzani razvoj

 

         Poslije rata Bosanski Brod doživljava jedan ubrzani gospodarsko-kulturni razvoj prvenstveno zahvaljujući svom strateškom položaju i dobroj povezanosti, tako da su ga ponekad  nazivali Vrata Bosne. Osnivaju  se tvrtke poput Tvornice čarapa, Metal emajl, Đuro Đaković, građevna tvrtka GIK i moderna ciglana u Klakaru. Jača i trgovačko-poljoprivredno društvo Tipok; provodi se proces komasacije i okrupljavanja poljoprivrednih parcela na području cijele Općine, te se gradi Ribnjak. Ipak, temelj gospodarskoga razvoja je upravo na Rafineriji nafte i uslužnim djelatnostima koji se razvijaju uz ovu industriju. U Bosanskom Brodu se osnivaju tvrtke: Energopetrol koja se bavi prodajom naftnih derivata te Transport tečnih tereta koja se bavi prijevozom istih. Dio komunalnih poslova u rafineriji nafte izvode vanjske tvrtke, a poslove na gradnji i održavanju pogona uvelike preuzima slavonskobrodski Đuro Đaković. Na području same rafinerije uposleno je u vrijeme devedesetih godina više od 5.000 radnika. Zahvaljujući ovakvom ukupnom ekonomskom jačanju i gospodarskom gigantu rafinireje, sam grad doživljava procvat i gradi kompletnu infrastrukturu. Bosanski Brod u devedesetim godinama ima modernu vodoopskrbnu mrežu, kanalizacijski sustav na kojem je spojeno 98 % građana, telekomunikacije, organizirano prikupljanje otpada na području cijeloga grada i vrlo moderne cestovne komunikacije. Izgrađen je Dom sportova s više od 1.000 mjesta koji služi, u to vrijeme, građanima oba grada. Izgrađen je moderan srednjoškolski centar u kojem se također obrazuju građani oba grada. Zdravstvena zaštita je uređena tako da su prevladane republičke granice, pa građani umjesto u 70 kilometara dalekom Doboju, svoju zdravstvenu zaštitu ostvaruju u samo nekoliko kilometara dalekoj slavonskobrodskoj bolnici. Vrlo slična situacija je i u sportu. Većina klubova iz Bosanskoga Broda se natječe u hrvatskim ligaškim natjecanjima. Mladi iz Bosanskoga Broda svoju zabavu i kulturološke doživljaje ostvaruju u samo nekoliko stotina metara udaljenoj Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić. Zahvaljujući ovakvoj povezanosti Bosanski Brod postaje poželjno mjesto za život i ostavrenje životnih ciljeva.

         A onda je došao rat na koji nismo, na žalost, mogli uticati i koji ne želimo u ovim kolumnama analizirati jer je puno papira potrošeno za to.

 

Pusta hrvatska sela

 

         Trenutno stanje u Bosanskom Brodu je dramatično drukčije nego što je opisano. Nema popisa stanovništva, tako da možemo samo govoriti o procjenama. Iz Općine Bosanski Brod je nestao čovjek. Provesti se selima u kojima je većinsko stanovništvo bilo hrvatsko prava je noćna mora. Porušene kuće iz kojih je izraslo drveće i trava, neobrađena polja, zapušteni pašnjaci koje osvaja amorfa i drugo grmlje, neuređeni vodotoci, zarasle ceste, uništena infrastruktura. Tamo gdje je prije nekoliko desetaka godina od prirode uzimao čovjek kako bi sebi stvorio uvjete za življenje, danas vraća toj istoj prirodi. Iskrčene šume koje su postale pašnjak danas poprimaju oblik šikare i tendenciju pretvaranja u šume. S područja Bosanske Posavine nestao je tradicionalni uzgoj stoke ispašom, pa područje dobiva novi krajobrazni izgled. Mijenja se definitivno biološka i krajobrazna slika ovoga puta na korist prirodi i štetu samo jednog čovjeka: Hrvata iz Bosanske Posavine. Grad Bosanski Brod doživljava jedno od najtežih razdoblja u svojoj povijesti. Industrija i gospodarski subjekti o kolima je pisano u prvom dijelu kolumne u većini slučajeva ne rade ili su nestali. Rafinerija je promijenila vlasnika i postala okolišna prijetnja cijeloj regiji, a na nama je da se nadamo povoljnom rješenju kroz modernizaciju postrojenja. Cijelo područje Općine Bosanski Brod i dalje je vrlo perspektivno s aspekta gospodarskoga razvoja. Treba obraditi polja, donijeti gospodarski poduzetnički duh, udahnuti ekonomsku osnovu za život i pokrenuti kotač ekonomske opstojnosti. Duh hrvatskog života je vraćen obnovom vjerskih objekata. Dok smo sudjelovali u gradnji crkava uvijek nam je kroz glavu prolazila dilema: treba li objekte obnavljati u izvornim veličinama? Međutim, ta dilema je izlišna. Veličina objekta pokazuje koliko nas je bilo i koliko nas treba biti na području Bosanske Posavine.

Gdje god pronašli svoju egzistenciju trebamo se vraćati i ostvariti svoja imovinska, gospodarska i politička prava, dati do znanja da je Posavina bila i ostala naša zemlja te pokazati snažnu ljubav prema zemlji naših pradjedova.

 

Pišu: Tomislav Lukić  i Davor Čordaš 

Tekst dostavljen od strane uredništva Katoličkog tjednika

Srpanj 2010.