Stare fotografije

Godine 1901. u Zagrebu je tiskana „Spomen knjiga iz Bosne“. Tiskar je bio Antun Scholz, a knjigu je uredio dr. Ivan Šarić, tadašnji kanonik Vrhbosanski, Nakladnik je bio Kaptol vrhbosanski.

„Spomen knjiga iz Bosne“ obiluje i vrijednim fotografijama, nastalim na kraju 19. stoljeća.

Za ovu prigodu izdvojili smo petnaest fotografîja iz Bosanske Posavine na kojima su od zaborava sačuvane naše stare crkve, svećenstvo i narod. Na fotografijama se posebno vidi živopisnost narodnih nošnji onoga doba.

klikni na foto...

••• NEKE STVARI I OSTALO •••

(...) No, on podiže glavu prema oblacima, kao da broji ptice. Mislim: "To je jednostavno nemoguće! To nije izvedivo! To s ljubavlju nema nikakve veze!" Koliko su mi puta prijatelji odobravali i potvrđivali, i koliko su mi puta rekli: "Zaš, nisi ti tako glup kako izgledaš'"!

Bacio sam pogled prema dolazećem glasu. Onaj čovjek sa tamnoplavim šalom stajao je preko puta stola.

─ Oprostite, je li slobodno?

Kakvo je to pitanje? Što ono zapravo znači? Možda ništa. I prije nego sam otvorio usta, on je već sjeo. (...)

─ Odakle si?

─ S Plehana

─ Uh

Zašto „uh“! Mnogi ne znaju ni gdje je Plehan i Derventa, ali znaju da treba kazati ovo „uh“. Čovjeku je teško povjerovati da se tako nadaleko mogao provući sumnjiv glas o jednom kraju. Ispada nekako da na Plehanu ljudi ništa drugo ne rade nego se samo tuku i bodu noževima. No da u ovim glasinama ima i dobre istine, to se svakako mora priznati.

Kad je fra Ivan Franjo Jukić 1842. prolazio ovim krajevima, negdje u okolici Foče susretne nekoliko ljudi i upita svog pratioca:

─ Kakvi su to Hrvaćani?

─ Bježi, ne pitaj – odgovori kiridžija – to su ljudi izvraćeni, koji se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom vazdan rade, a rijetko će je i po noći iza pasa izvaditi. (...)

Postoje, naime, u našem životu velike i male borbe. Boljerečeno veliki i mali bljeskovi. Veliki su, naprimjer, ljubav na prvi pogled, shvaćanje abecede i tablice množenja, vožnja motorom kada je sunce za leđima, spoznaja da imamo novi akomulator u autu. I tako dalje. Ali ima i onih manjih bljeskova - (...)

Godine su prošle, stol je raspremljen, gotovo

svi pozvani su mrtvi a poneki su još u ratu.

Ali na stolnjaku uspomena za nekolicinu koji su još živi, lakrdijaši pamćenja igraju se po cijeli božiji dan.

Kao što nam oblaci pokazuju smijer vjetra visoko iznad nas, tako isto najlakši i najslobodniji duhovi jesu, u svojim smjerovima, prognozeri vremena koje će doći. Vjetar u dolini i mišljenja koja se danas nude na trgu ne znače ništa za ono što dolazi, nego samo za ono što je bilo.

U svezi knjiga a i svega drugog možeš pisati na:

info@posavski-vremeplov.com

Mirko Popović - Po prahu uzvodno

••• ČITAONA •••

••• PAJDAŠI •••

••• P V •••

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

Tin Ujević