»Po prilici današnje okružje Kotorsko sa susednom okolicom Turske biaše poznato pod imenom Dukljanske pokrajine. Po razdelenju kraljevine Hrvatske postade i ta pokrajina posebnom deržavicom. Po Hervatstvo, mi nepoznamo ni jednu okolicu, koja bi bila zname­nita, kako je okolica Dukljanska... Od popa Dukljanina, do danas, koliko se je svašta preverglo preko pokrajine Dukljanske! Nu jeli tamo popustio, na tolika protivna podticanja, na tolika dušenja, duh slobode, duh narodno­sti hervatske? Nije! (Starčević, 1869.).

>>>više

Nehajnost za svoje, lukavost naprema nepo­znatomu i poglavarstvu, meržnja prema napredku i svemu što je tudje, a i povjerenje u udes, to su glavne mahne stanovnikah bosanskih. Nit je kerstjan niti ristjan ono što su bili stari Bošnjaci i njegovi pradjedovi, ali nije ni turski Bošnjak turčin, jer nauk Muhameda nije satro u njemu narav i ćud slavensku, ni ljubav k običajim i jeziku pradjedovah svojih. >>>više

"Najstrašnija stvar u Sokratovoj smrti", piše Antonio Tovar, "je to što je Atena nastavila živjeti kao da se ništa nije dogodilo."¹³² Moguće je da su sve priče o grizodušju Atenjana da su ubili nedužna čovjeka samo lijepe legende, koje su sastavili učenici, vjerni i puni poštovanja, no mož­da je bilo potrebno da Sokrat umre, kako bi ostao spomen na ljudsko bezumlje.

>>> više

Većina bi htjela da izmiri dobro sa zlim, da služi dvama gospodarima sjedeći! na dva stoca, da bude vuk sit i koza cijela. To su slabići,! ni dobri ni zli — najgori ljudi: Htjeli bi dobro, ali boje se zla; vole ružu, ali ne vole trn;

>>>više